Božo Vrećo uoči nastupa u Zagrebu: ‘Živim slobodno, bez konzervativnih okova, jedino tako mogu nadvladati učmalost i primitivizam‘

Božo Vrećo, glazbenik rođen prije 39 godina u Foči, koji će 13. ožujka nastupiti u Zagrebu, otkriva da mu obožavateljice poklanjaju antikvitete te da se unatoč brojnim koncertima i dalje bavi svojom strukom - arheologijom, piše Gloria.hr.

Može li se išta usporediti s uzbuđenjem izlaska pred publiku?

- Ne. To je vrlo posebna predanost i osjećaj iskazivanja najveće ljubavi i poštovanja publici koji nadilazi usporedbu i s čim drugim. Ushićenje i vrisak popraćen aplauzom pri dolasku na scenu otvara portal među nama, koji je opipljiv i vrlo taktilan. U njemu postajemo jedno srce i jedna duša koja pjeva i biva opjevana. Ta neprocjenjiva sinergija i osjećaj su - božanski!

Koji su vaši rituali uoči koncerta?

- Pomolim se i posvetim svaki koncert Bogu kome sve dugujemo: i dar i trenutak, i emocije i čula, i to što jesmo i to što tek postajemo. To je molitva zahvalnosti, poniznosti i slavlja onoga koji zna što je najbolje za svakoga od nas.

Kako održavate glas?

- Živim bez poroka, jedem puno đumbira i redovito tretiram glasnice toplom vodom s kaduljom i morskom soli.

Što vam obožavateljice najčešće poklanjaju?

- Antikvitete, rijetke predmete i knjige stare stoljećima, predmete koji su pripadali njima dragim ljudima. Doživljavaju me kao arhivara prošlosti u čijim rukama ti predmeti oživljavaju i ispredaju mi priče koje bilježim u svojim pjesmama.

Po čemu pamtite svoj prvi koncert?

- Po metamorfozi. Tada sam napustio čahuru straha i nesigurnosti te poput leptira raširio krila i započeo svoj let.

Koje je najneobičnije mjesto na kojem ste nastupili?

- Platforma na planinskom jezeru u španjolskim Pirinejima. Nastupio sam u pratnji dva flamenco glazbenika, a oko nas voda i ljudi s fenjerima u ruci kao roj krijesnica u ljetnoj noći. Nezaboravno i prekrasno!

Imate li svog najdražeg glazbenika?

- To je kompozitor Arvo Part.

Koje je vaše omiljeno mjesto u Sarajevu?

- Čajdžinica Franz&Sophie.

Jeste li ikad razmišljali o preseljenju izvan BiH?

- Ne. Zasad sam tu i lijepo mi je.

Što je za vas sevdah?

- Ispovijest duše koja gorko jeca. Moj cijeli život, i krik i šapat, i smiraj misli i uspavanka, i jecaj i žal, i nada i čežnja, i ljubav i bol... To je glas iskrenog srca koje se ne libi voljeti i zato iz ljubavi pjeva o ljubavi.

Koje su vam je najdraže sevdalinke?

- "Omere prvo gledanje" i "Mila majko, podigni me malko", a od mojih sevdah pjesama to su "Ko li noćas miluje ti kosu" i "Lejlija".

Koji glazbeni žanrovi su na vašoj glazbenoj listi?

- Puno jazza, klasike, tradicionalne, te world musica. Jazz me čini ispunjenim i koncentriranim dok čitam i putujem, a u zadnje vrijeme slušam Itamara Borochova i Cécile McLorin Salvant.

Planirate li veliku feštu za 40. rođendan 18. listopada?

- Da. Proslavit ću ga sa svojom publikom u Americi, jer ću tada biti na turneji po Kanadi i Sjedinjenim Državama.

 

Što ste najvažnije naučili na studiju arheologije, koju ste magistrirali u Beogradu?

- Da je zapravo sevdah moje najveće arheološko otkriće. Ali i dalje radim kao suradnik na arheološkim istraživanjima koliko mi to obaveze i koncertne aktivnosti dozvoljavaju.

Kako ste si financirali studij?

- Zahvaljujući umjetnosti. Uglavnom sam slikao, mnogo više nego danas.

Možete li zamisliti dan bez mobitela i računala?

- Da. Mogu zamisliti dan i bez hrane, i bez vode, a kamoli telefona i računala, što su banalnosti.

Što vas može izbaciti iz takta?

- Ništa i nitko, jer su moje samokontrola i vjera u sebe jače od svih slabosti. No, zli ljudi i nadobudni egoisti uvijek me podsjete na važnu lekciju da se držim što dalje od njih.

A rasplakati?

- Iskrenost, dobrota, ljubav, davanje, pogled u kojem iščitavam tugu prošlih života, zagrljaj dragih osoba, djetinja radost iščekivanja, majčin osmijeh!

Kako održavate kondiciju?

- Vježbam svako jutro i ne jedem gluposti.

Što prvo primijetite na ženama?

- I na ženama i na muškarcima primijetim oči, odvažnost, gard, gestikuliranje, stil, strpljivost i odnos prema drugima. Uz auru ljubavi koju posjeduju ili ne te dozu ljudskosti i dobrote. Instinkt me rijetko prevari.

 

Što ste najluđe učinili zbog ljubavi?

- Priznao je. To je najluđe i najdivnije što možete učiniti kad je ljubav u pitanju - predati joj se i priznati je voljenoj osobi.

Na što vam nije žao potrošiti novac?

- Na pomaganje drugima.

Čega je najviše u vašoj garderobi?

- Haljine su potpune vladarice mog ormara.

Koji kućanski poslovi vam najteže padaju?

- Niti jedan. Sitne obavim sam, a za krupnije imam svoj tim, jer sam toliko rijetko doma da se uglavnom samo prepakiram i idem dalje. Ali stan uvijek mora biti besprijekorno čist i mirisan.

Imate li neostvarenih privatnih i profesionalnih snova?

- Ne. Uglavnom se svi moji snovi ostvaruju jer su realni i proizlaze iz zalaganja i posvećenosti svemu što radim i jesam, pa neka tako i ostane.

Kako komentirate strah i zazor od transrodnih osoba u konzervativnom dijelu javnosti?

- Ne komentiram ga, nego ignoriram. Ignoriram zapravo cijeli konzervativni sistem, njihova pravila, postavke, mjerila, ograničenja i norme, koje za mene ne važe i nikad neće. Živim slobodno bez konzervativnih okova, jer se jedino tako mogu nadvladati učmalost i primitivizam koji se oslanjaju na kolektivnu glupost.