IGOR HAJDARHODŽIĆ Moje metalne grdosije jedva čekaju ‘zaploviti‘ put Grada...

-Čim se otvorila mogućnost došao sam u Grad, ali samo zato jer i inače u kasno proljeće pa sve do jeseni ostajem u Gradu, i čim počne jenjavati žestoko ljeto, bježim natrag u Istru, u Grožnjan, najbolje mjesto na svijetu za život i rad - priča nam Igor Hajdarhodžić, multitalentirani umjetnik koji se u životu bavi svim i svačim, ali brodovi ‘mrcine‘, od tri, četiri metra, izrađeni od starih strojeva, otpada, metala i mali milijun zanimljivih dijelova, sa zvučnim i dimnim efektima zaokupljaju ga već dugi niz godina. Skulpture su to koje prelaze i okvire skulpture i instalacije.



Ono što proizvodi u svijetu već odavno zovu ‘statement‘, a njegovi metalni brodovi, nekad postavljeni na rote od kariole ili kostur stare bicikle, s brentačama umjesto dimnjaka, sa zupčanicima i lancima umjesto motora, dopadljivo opiturani i složeni kao u nekom crtiću iz neodređenih romantičnih vremena, nešto su s čega je teško skrenuti pogled. Malo tko, kaže, više smatra da je imati ulje na platnu u nekom reprezentativnom prostoru zadovoljavajuće.

-Nevjerojatno je koliko ih ljudi vole! I mene je iznenadilo, iako su i meni jako lijepi, interesantni su i za izradu, i za sastavljanje i samo za gledanje, od ovih najmanjih koji vise na zidu i tada jednostavno zauzimaju pogled i pažnju tako da pored njih ne možete staviti na zidove ništa drugo, pa do ovih strašno velikih, od preko četiri metra, koje neki ljubitelji namjeravaju ugurati u kuću. Jedan kupac je toliko ‘otkinuo‘ na ogromni brod, a govorimo o punom profilu broda, da je odlučio proširiti saloču, srušiti neke zidove, samo da on stane u tu saloču. I svaki put kad idem napraviti neku izložbu s njima, oni koji su ih kupili sami se nude za posudbu, važno im je da svi znaju kako ih oni imaju doma. Evo, i ja sam još iznenađen..." - priča nam Igor na dnu Zlatarske, ispred svoje butige i istovremeno vernižom piturava stara vrata, okićena natpisima i malim brodovima, koja su nekad služila kao neobičan plakat i poziv na jednu od davnih izložbi koje je radio s pokojnim Arsenom.



Metal je otkrio odavno, ali tek sad mu je, priča, dao neko novo mjesto u radu.

Razbojnik romantik

"Taj industrijski stil, romantičarski, interesantan i iznenađujući me strašno zaokupio. U radionici je sva sila metalnih dijelova, iskorištavam stare polomljene strojeve, komade i komadiće, sjajno surađujem s romskom zajednicom već dvadeset godina, oni mi nabavljaju sve što ja od njih tražim. Zato sam nedavno sebi kupio kamion da mogu sve te dijelove koje pokupujem što na buvljacima, što usput što po istarskim selima, lako prenijeti do radione. I onda se bacam na ideju koja mi se roji po glavi - priča Igor.

Usput se u glavi bavi s još bezbroj projekata, poput izrade brodova s djecom za koju je u Dubrovniku odjednom, kaže, nestalo prostora i vremena, iako su djeca uživala u tome na Lokrumu.



"Nema to ni veze, možda se nikad ne bih ovako ni otisnuo u nešto bolje da sam ostao zatočen tu, Istra je za te stvari zaista obećana zemlja. U Grožnjanu se umjetnici gledaju kao negdje drugdje liječnici, važni su im, i uvijek se za nas pronađe prostor, vrijeme, prihvaćaju se ideje... Potpuno drugačiji život nego u ostatku Hrvatske, Dubrovnik da ne spominjem... Dovoljno ti je da sam predložio da ti moji ogromni brodovi budu ukras središnjeg trga u grožnjanu pred Božić, odmah se prihvatilo čim su ih gradonačelnik i njegovi suradnici vidjeli, sve je bilo riješeno u par dana. Uvjeti su takvi da sve što se od umjetnika zahtijeva jest da daje edukaciju, djeci, odraslima, nije bitno. Ti daj nama, mi ćemo tebi izaći ususret. A praviti radionice, dane otvorenih vrata, učiti djecu i mlade, to svaki umjetnik voli. Istra je stvarno životni i umjetnički raj - oduševljen je Igor, koji se bavi i uređenjem interijera starih istarskih vila.

"Oduvijek sam se time bavio, ali sad na malo drugačiji način, ideje i realizacija su drugačije, jer ljudi koji me angažiraju zaista zahtijevaju kombinaciju modernog luksuza i tradicije, zadržavaju ono najljepše, samo dodaju moderne vrijednosti".


 

Kad se sva vrata zatvore, otvori ti se Svemir

Glumom se više ne bavi, kaže da čak više i ne misli na to.

-Teško je glumcu ne biti glumac, nije to lako podnijeti, ne raditi to što voliš, ali kako za mene nije bilo mjesta u kazalištu, prestao sam o tome misliti, s vremenom me prestalo zanimati. Srećom, cijeli se život bavim s bezbroj drugih stvari koje mi oduvijek idu dobro, nisam se donedavno ni mogao odlučiti što bih radije, ali eto, prirodno se to samo od sebe raščistilo, imam sve što mi treba i više od toga, stvarno uživam, radim što volim, ljudi to isto tako vole i cijene, i čovjeku više ni ne treba" - bez dlake na jeziku priča Igor, koji je u Gradu s kćeri Gitom.

Živi na relaciji Istra-Zagreb-Dubrovnik, što mu savršeno odgovara, a već na početku ljeta svoje bi fantastične brodove htio dopremiti na plato ispred Lazareta i napraviti izložbu, dok istovremeno razmišlja i dogovara radionice metala za žene.



"Pa možda zvuči smiješno, mislim za nas muškarce, ali za rad s metalom, po mom dugogodišnjem iskustvu, žene su bolje. Možda su inteligentnije, strpljivije, više analitički razmišljaju, jer im ide bolje nego muškarcima, pa sam se mislio zašto ne bih pokrenuo u Lazaretima školu za elektrovarenje za žene? Vjerujem da bi ih se puno zainteresiralo. Danas je tehnologija pošla strašno naprijed, ali taj sirovi dodir, manualni rad koji aktivira baš sve u tijelu i glavi jednostavno nema konkurenciju. Na koncu pred sobom imaš rezultat, ukrotio si nešto, i to je sjajno - priča Igor.

Brodove u Lazarete treba dovući, dopotezati iz unutrašnjosti Istre i Zagreba, što mu je trenutačno najveća preokupacija, da stignu zdravi i živi, ali i više od toga, veseli se radnom odmoru u Gradu i planovima koji uključuju ‘zujanje‘ i promjene koja su još uvijek njegova jedina konstanta.