Na grobničko polje u petak je sletjela toliko rijetka ptica, da je odmah pobudila interes medija i znanstvene javnosti. To je ptica selica Sjeverni ćelavi ibis koja boravi u polupustinjskim ili stjenovitim predjelima, često blizu vodotoka. Ugrožena je vrsta, a može se naći u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Ime joj je Nova, piše Morski.hr, a prenosi jutarnji.hr.
Ptica je duga 70-80 cm. Kad se izlegne, ćelavi ibis ima perje na glavi. No kad poraste, to mu perje otpadne i glava mu ostane gola, po čemu je i dobio ime ćelavi ibis. Ostatak tijela prekriven mu je crnim perjem koje na suncu ima bakreno-zelen i ljubičast sjaj. Ćelavi ibis ima crveni kljun i crvenu kožu na cijelom tijelu, izuzev samog vrha glave. Na stražnjoj strani vrata ima dugačko perje, piše na stranicama Ptice.info.
Hrani se insektima, gušterima, nekad i manjim sisavcima. Ova je vrsta još u 18. stoljeću izumrla u Hrvatskoj i posljednje su ptice gnijezdile na području Pule. Ista ju je sudbina zadesila u čitavoj Europi, a gubitak staništa i lov smatraju se glavnim razlozima za njen nestanak, piše Udruga Biom. Ibisa nalazimo u mnogim povijesnim izvorima, pa se između ostalog, na egipatskim hijeroglifima prikazuje kao “akh” – simbol ljudske duše. Već je 1504. godine proglašen jednom od prvih zaštićenih vrsta ptica u Austriji, što ga nažalost nije spasilo od izumiranja.
Početkom 21. stoljeća svjetska populacija ćelavog ibisa svela se na svega 200 do 250 jedinki, koje su opstale na području sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Kolonije ćelavih ibisa su nekad živjele po srednjoj i južnoj Europi, Siriji i Alžiru, a preživjele su samo one u Turskoj i Maroku, navodi jutarnji.hr.