Jeli pit bull najopasniji, najubojitiji pas svijetu? Preporučuje li se on obiteljima s malom djecom? I poznati portal World Dog Finder upravo je ovu vrstu stavio na prvo mjesto interne ljestvice najopasnijih pasa, na kojoj se, između ostalog, nalaze i rottweiler, kanarski pas, doga, fila-Brasileiro, njemački ovčar, doberman, kavkaski ovčar, vukopas kao hibrid vuka i psa, južnoafrički mastif, Dogo argentino, bulmastiff, aljaški malamut, Tosa i bokser, donosi Slobodna Dalmacija.
Incidenti često prate pit bulla, evo, Amerika upravo svjedoči jednom takvom u kojem su dva osmogodišnja pripadnika ove pasmine tijekom brutalnog desetominutnog napada do smrti izgrizla dvogodišnju djevojčicu i njenog osmomjesečnog brata.
Majka je braneći svoju djecu zadobila kritične ozljede, još uvijek se u bolnici bori za život.
I kod nas bilježimo poplavu napada pasa percipiranih kao ubojiti, opasni, najčešće u okolinu prilikom ekscesa puštenih bez nadzora, povodca, brnjice.
Postavljamo pitanje struci, je li pit bull ili srodnici mu iz pasmine terijer tipa bull, kao i bilo koji veći, impozantniji pas, u naravi živi stroj za ranjavanje ili ubijanje na četiri noge? Toliko opasan da ga je bolje ne imati u obitelji s malom djecom? Postoje li uopće pasmine koje se baš ne preporučuju za sve osobe? Ili možda problem ima svoje drugo lice, pitamo Zorana Dadića, predsjednika Kluba sportskih pasa Split.
- Nema opasnog psa, već samo opasnog vlasnika. Ne postoji agresivan pas, postoji samo agresivan vlasnik. Vlasnik je to što prije nabavka psa i sam treba proći edukaciju koja će ga naučiti kako postupati s nekom pasminom koja se tretira kao opasna.
Puno je ljudi koji ne znaju odgojiti svog kućnog ljubimca, isto kao i roditelja što ne znaju pravilno odgojiti svoje dijete. Pas bez odgoja, a problem je tim veći kada imamo neku opasniju pasminu, u rukama lošeg gazde može postati sklon napadima na druge pse i ljude.
Pit bull je zbog svog izgleda u javnosti percipiran kao opasan, no s odgovarajućim vlasnikom može biti predivan kućni ljubimac sklon i privržen djeci. Ista je stvar sa svakim psom koji se tretira kao robusniji, jači, opasniji, ali i s malim plišancima nalik čivavama, špicevima, maltezerima, pudlama...
Ako imate agresivnog vlasnika, koji takvog ‘opasnog‘ psa uzima kako bi još više pojačao svoju dominantnost, i to iz nekontroliranog legla, a ne zna ga oformiti, naučiti što smije, što ne, imamo i problem. Veliki problem.
A da je vlasnik ključna figura govori i činjenica da više ugriza pasa imamo od malih pasmina, nego od ovih što na prvi pogled izazivaju jezu u kostima – veli Dadić.
Sagledavajući napad pita na dvoje usmrćene djece veli kako je iznimno bitno bilo pogledati i drugu stranu slučaja. Hoće reći situaciju koja je prethodila tragičnom činu.
I opet upozorava kao što Udruga to čini od svog prvog dana, svakog psa treba držati na povodcu, onima koji se tretiraju kao opasni staviti i nagubac, i svim mjerama navesti vlasnike da za svojim ljubimcima, što uglavnom ne čine, skupljaju izmet s javnih površina.
- Istina je da je većina pasa terijera tipa bull, gdje spada i pit bull još davno bila stvarana za borbe. U određenim krvnim linijama još uvijek postoje geni koji nose iz tih prapočetaka, što u određenim situacijama mogu determinirati opasnim incidentima. No zato imamo kontrolirani uzgoj, što znači i selekciju kojim se izoliraju i uklanjanju diskutabilni primjerci.
I male pasmine mogu pokazati agresiju, i rade to čak češće nego velike. No njima se puno lakše oduprijeti tijekom napada, nego u slučaju pasa iz nekontroliranog uzgoja, pasmina tipa pita, staforda, Dogo argentino, fila-Brasileiro, pa i njemačkog ovčara, ili popularne Akite, pasmine izrazio nepredvidljivog karaktera koja traži čvrsti odgoj – veli Dadić.
Pit bull je u Americi priznat kao pasmina koja se uredno pojavljuje na izložbama. U Europi ona takav status nema. U Americi se već dugo uzgajaju pasmine terijer tipa bull, tijekom čega se pažljivim selekcioniranjem određenih krvnih linija izbivaju pojedinci skloni agresiji ili borbenim ispadima.
Najbolje se to vidi kod ‘Staforda‘ koje također krasi robustan, opasan izgled, no prati i vrlo mala sklonost incidentalnim situacijama. S pitovima je učestalost napada češća. I zato ozbiljni kinološki stručnjaci i u našoj zemlji sugeriraju budućim vlasnicima da bi kod pojedinih pasmina, onih što mogu naškoditi čovjeku, poželjno prije njegovog dolaska bilo napraviti razgovor. Pa i psihološki mu odrediti profil, kako bi ga se u startu educiralo, ali i eliminirale potencijalne tragične situacije.
- Genetika tu također može imati vrlo važnu ulogu. I na to jako treba paziti. A što se događa, u nelegalnom uzgoju, kroz parenje sina i majke, oca i kćeri, brata i sestre, bliskih rođaka pojavljuju se genetski bolesni primjerci koji i kod najboljeg vlasnika na svijetu mogu determinirati opasnim, diskutabilnim ponašanjem.
Stoga ako me pitate jesu li psi iz skupine terijera tipa bull opasni za djecu ili starije, rekao bih da nisu. Uz ogradu da im treba kućni odgoj. A isti takav pravilan odgoj traži i ovčar, labrador, čivava ili maltezer – veli Dadić.
Ključno je i pitanje kako odabrati pravu pasminu među 360 koliko ih suvremena kinologija priznaje. Nije to laka situacija, treba biti jako pažljiv i ozbiljan. I sagledati dva najvažnija pitanja, prvo jeli u obitelji netko alergičan na dlaku psa, i jeste li spremni s njim provesti sljedećih deset do 15 godina. A onda dolazi i druga lista stavki, među kojima je najvažnija kakvog ste karaktera. Jer ako ste melankolični, ili tražite manje kretanja, vama bi izbor Jack Russella bila teška pokora.
- Želite li staforda, pita, dogu, ovčara, ma zašto ne. I oni mogu biti divni kućni ljubimci, no morate pritom pokazati dominantnost i dosljednost. Osobama koje preferiraju manje kretanja, manje dinamike preporučujem maltezera, čivavu, pudlu, jorkija. Osobe sklone većem kretanju mogle bi više preferirati ovčare, terijere, labradore, retrivere, haskije, akite...
Svaka pasmina u dobrim rukama iz provjerenog legla, može biti najbolji ljubimac na svijetu. I u lošim, iz nekontroliranog uzgoja životinja koja može nanijeti ozljedu – veli Zoran Dadić.