Kupio je mušule za buzaru na Pelješcu, donio ih doma i ustanovio da ih pola mora baciti jer su - premale. Ljuštura sitna, mesa ni u tragovima. Ne sjeća se zakinuti ljubitelj morskih plodova da je ikad vidio toliku sitnež na pjatu. I nije jedini. Još se nekoliko gurmana požalilo da dagnje ovog ljeta baš i nisu gigantskih dimenzija, pa smo slijedom njihovih primjedbi odgovor potražili od voditelja Laboratorija za marikulturu Sveučilišta u Dubrovniku Kruna Bonačića:
’Zakazao’ fitoplankton
- Ovoj pojavi uzrok može biti niz raznih čimbenika, a vrlo vjerojatno je kombinacija više njih. Najčešće je to zbog promjena u količinama fitoplanktona, kojima se školjkaši hrane. Ako je manje kiše jedne godine, to znači da će manje količine hranjivih soli dospijevati s kopna u more podzemnim vodama. Budući da su te hranjive soli ključne za bujanje fitoplanktona, a fitoplankton jedina hrana školjkaša, jasno je da školjkaši u uzgoju neće moći ni rasti kako treba. O drugim mogućim razlozima možemo samo špekulirati, ali to bi bilo neozbiljno bez nekih konkretnih podataka. Iskoristio bih priliku za istaknuti važnost praćenja (monitoringa), ekoloških i uzgojnih čimbenika na ovakvim područjima. To su zahtjevne aktivnosti za koje je potrebno odvojiti dosta vremena i novaca pa se nažalost ne provode onoliko često koliko bismo mi mi htjeli. Ipak, nadamo se u skorijoj budućnosti realizirati sustavni monitoring za određivanje i kontinuirano praćenje uzgojnog kapaciteta Malostonskog zaljeva - komentirao je Bonačić.
Znanstvenik i odličan poznavatelj ‘stanovnika’ južnog akvatorija Vladimir Onofri smatra kako je očit razlog - nedoraslost mušule.
- Prije ih vade i stavljaju na tržište. Malu školjku naprosto treba pustiti da dovoljno naraste, ne možeš na tržište izbacivati teletinu pa se poslije buniti da nema junetine i govedine. Ili se čuditi kako to danas ima 35 srdela u kilu, a prije ih je bilo 18? Upravo zato jer im ne daju narasti! Mušuli treba barem godinu i pol do dvije godine da ‘dozre’. Znači, ona je u desetom ili jedanaestom mjesecu nasađena, prihvaća se podloge a prodavati se može ne ovo ljeto, nego tek sljedeće. A ako ima i manje mesa, onda je očit razlog nedostatak planktona. Možda je uzgoj preopterećen pri samom vrhu - promišlja Onofri koji smatra kako bi bilo korisno mušulu spustiti malo dublje, gdje sigurno ima više hrane, stabilnije su temperature i manji pomor od ovrate.
Vruće, bez maestrala
A na upit smetaju li i dagnjama ekstremno visoke temperature i očit nedostatak maestrala koji od početka ljeta nije ni puhnuo, odgovara:
- Naravno da im škode, kao i svim ostalim organizmima u moru. Zanimljivo je da mušula voli boćate vode, ali u čistoj vodi ne može opstati. U gornjem toku Rijeke dubrovačke gdje je pri vrhu uvijek slatka voda ih nema ali u marini, na stupovima 5 do 6 metara dubine ima ih ko u priči. I brzo rastu. Mušule inače mogu rasti u vrlo zagađenom okolišu, čak i gdje je kanalizacija, to im pogoduje za rast. Pitanje je sanitarnog nadzora takve hrane, naravno - govori Onofri.
Malostonski školjar Vedran Kunica kaže kako od 50 do 60 posto kvalitete mušule proizlazi iz posla koje obavi uzgajivač a ostatak su ‘okolnosti’ poput prehrane planktonom, položaja...
- Mušulu redovito treba čistitti od obrasta koji je guši i onemogućuje joj filtriranje od kojeg preživljava. Ako je obrasla, životari na rubu smrti - upozorava Kunica.