Supruga Branka daje mi najveću podršku, da nije nje, odavno bih odustao od ove borbe koja se pretvorila u veliki križni put. Sve ovo nije lako izdržati. Agonija traje već 29 godina - tim je riječima Nediljko Mandić (54) iz Kaštel Lukšića počeo svoju životnu priču, svoju bitku sa sljepoćom, koju po svaku cijenu želi dobiti.
Još davne 1983. godine tada 26-godišnji Mandić počeo je bolovati na lijevom oku. Godinu poslije liječio se na zagrebačkom Rebru, gdje mu je dijagnosticiran upalni proces.
Liječio se sve do 1990. godine, kada dolazi do krvarenja u oku, hemophthalmusa. Kako bi spasio desno oko, bio je prisiljen na operaciju vađenja lijevog oka. Ugrađena mu je proteza umjesto oka i borio se za život kao da se ništa nije ni dogodilo.
Samo dvije godine nakon toga počeli su problemi i s desnim okom, nakon čega je uslijedila operacija mrene u klinici u Njemačkoj. Nakon te operacije Mandić je dalje živio uglavnom normalno, vidio je na desno oko.
Rekli mu da će izgubiti i onu mrvu svjetlosti koju vidi
- Stanje je bilo kako-tako dobro sve do 2000. godine. Te godine i u desnom oku dolazi do krvarenja, nakon čega su mi na zagrebačkom Rebru kazali kako za mene više nema šanse niti kakvih indikacija za operaciju.
Uslijedio je šok, za mene i suprugu Branku - prisjeća se teških dana svoje bolesti ovaj 54-godišnji Kaštelanin.
- Zamislite kako mi je bilo kada mi je liječnik hladnokrvno kazao da mogu ići kući i čekati dan kada ću izgubiti i onu mrvu svjetlosti koju vidim. Sve mi se srušilo u životu.
Tada, uz pomoć dr. Doris Rusković, odlazim na kliniku u Münchenu gdje sam uspješno operiran i dan poslije operacije sam vidio. Nakon toga u Njemačkoj sam imao čak četiri operativna zahvata, a samo jedan od njih koštao je gotovo 10.000 tadašnjih njemačkih maraka.
Nažalost, u kolovozu 2003. počinjem gubiti vid, a stanje mi je do danas gotovo nepromijenjeno. Vidim samo svjetlost i tamu. Nikome ne bih poželio da prođe kalvariju kakvu sam ja prošao. Imao je brojne operacije u inozemstvu - Sloveniji, Italiji, Novom Sadu i Njemačkoj - govori nam Mandić.
Nije izgubio nadu. Prije sedam godina, 2005., posjetio je dr. Nikicu Gabrića iz poliklinike “Svjetlost” u Zagrebu, no ni nade koje su se tada javljale, nažalost, nisu ispunjene.
- Na moje pitanje hoću li ponovno vidjeti, dr. Gabrić mi je kazao kako je velika vjerojatnost da vidim na daljinu od 40 cm. To se ipak nije dogodilo, no zahvalan sam mu na svemu. Bio je krasan čovjek prema meni i hvala mu na svemu.
Nakon toga dr. Ante Barišić iz iste poliklinike stupa u kontakt s dr. Carlom Claesom u poznatoj belgijskoj klinici u Antwerpenu. Taj liječnik radi ono što drugi ne mogu i ne žele. Ispunio sam sve uvjete za operaciju čiji će troškovi stajati oko 7000 eura.
Odlučio sam pokušati, nemam što izgubiti, želim da mi se sve moje želje koje sam vam kazao na početku razgovora i ispune. Nisam siguran koliki ću postotak vida dobiti, bit ću zadovoljan bilo čime. Da barem malo vidim - kaže nam Nediljko Mandić.
Ne možemo ni zamisliti kako je kada čovjek godinama ne može vidjeti svoju suprugu, sinove, njihove krizme, vjenčanje, svoju unučicu. Sve to proživljava, kako smo ga od milja nazvali, naš barba Nediljko, no ne da se. U njemu je tolika snaga i želja da opet vidi, da bude kao i većina drugih ljudi.
‘Ne gubim nadu, osjećam da ću opet vidjeti!’
Odavno bi odustao od ove borbe, no ne da mu ona, njegova supruga Branka, koja mu je najveći oslonac u životu.
- Da mi nema nje, tko zna što bi bilo. Mi i danas živimo u nekim svojim snovima. Imamo svoje rituale, kada ide s posla kući, zove me da se obučem i da idemo u šetnju. Do tada sam sam u kući, slušam radio. Riva u Kaštel Starom nam je najdraža. Najduža je, na njoj imamo svoju rutu šetnje.
Ponekad odemo do maslinika, imamo šest maslina, ljeti se i okupamo u moru. Nije nam dosadno. Tko bi rekao da će sve ovo ovoliko trajati. Davno je počelo i nikako da završi - jada nam se barba Nediljko.
Danas, nakon godina bolovanja i liječenja, Nediljku u jednoj od posljednjih šansi za ozdravljenje, za operativni zahvat, nedostaju financijska sredstva. Ne može si životnu priliku priuštiti zbog male mirovine i suprugine plaće od kojih otplaćuju čak tri kredita. Sva tri su otišla na njegovo liječenje.
- Osjećam da ću opet vidjeti svoju obitelj i sve dobre ljude koji će mi pomoći. Ne gubim nadu - optimističan je Nediljko.
Žiroračun kod HPB-aLjudi velikoga srca, kojih je bilo i bit će ih, Nediljku Mandiću mogu pomoći uplatama na broj žiroračuna 2390001-3100489157 - kod Hrvatske poštanske banke, s naznakom “za Nediljka Mandića”. Kod plaćanja internetskim bankarstvom na poziv na broj treba upisati broj računa 3100489157. Akciju su podržali i suorganizirali Crveni križ Kaštela koji će, kaže ravnatelj Petar Boljat, donirati 2000 kuna, kao i Udruga “Sv. Jeronim” iz Kaštel Gomilice. |