StoryEditor
ZagoraISKRENI BUDALIĆ

Nezapamćeno hrabar istup imotskoga gradonačelnika, u tri je rečenice, i to pred uvaženim gostima, sažeo zbog čega je njegov kraj potpuno uništen

Piše Vinko Vuković
22. veljače 2020. - 13:36
Ivan Budalić hrabro je progovorio o onome što Imoćane najviše tištiMario Todorić/Hanza Media

Posljedice ratnih razaranja u Imotskom se i danas osjećaju. I to ne samo u gradu nego i u cijeloj krajini, uništenoj do neprepoznatljivosti.

Nekoć divan i pitom kraj, koji ima i polje i rijeku i jezera, zarastao je u draču. A kamen, od davnina siv i gladak, čuvar svake vrtače od Zavelima do Biokova, pocrnio je od užasa kojima je svjedočio tijekom prve polovice devedesetih. A posljedično i dalje.

Rat, za domovinu, opustošio je Imotsku krajiinu do te mjere da joj čak ni Europa teško može pomoći. A svaki dan na vijestima slušamo kako dobra majka Europa svima pomaže. Svima osim Imoćanima. Kojima su devedesete odnijele sve. I industriju i ljude. I pjesnike i doktore.

Ratne akcije u kojima su osvjedočeni domoljubi diljem Imotske krajine stvarali nukleus nove države neke su od znamenitijih u njezinoj povijesti. Udžbenički su to primjeri haračenja po kraju koji je imao sve preduvjete da bude, kako se ono danas popularno kaže, hrvatska Provansa. A ovako je tek oglođana balkanska gudura iz koje ne bježi samo onaj koji nema gdje pobjeći.

image
Kakav se boj u Imotskoj krajini vodio i danas svjedoče kuće u Nebriževcu
Duje Klarić/Hanza Media

A za sve je kriv rat, za domovinu, s pripadajućim poraćem.

Je li tako, gradonačelniče?

Zovemo za izjavu imotskoga gradonačelnika Ivana Budalića.

Ne javlja se. No, nema veze, iskoristit ćemo njegovu izjavu od nekidan. I više je nego dobra, a izrečena je tijekom važne prigode, pred brojnim uzvanicima što joj još i više daje na snazi.

U Imotskom su nekidan, naime, održani Regionalni dani EU fondova, priredba pod pokroviteljstvom Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije.

Tom prilikom, kako stoji u novinskom izvješću, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić istaknuo je kako dosad nisu bili poznati po povlačenju značajnijih sredstava, "izuzev vodno-komunalne aglomeracije koju su potpisali prije nekoliko tjedana", a koja ih, napomenuo je, "potiče da iskoriste mogućnosti EU fondova kako bi se zajednica dalje razvijala."

A ta zajednica, taj Imotski kojim Budalić upravlja u svom prvom mandatu kao nasljednik znamenitog i teško nadmašivog Ante Đuzela, nikako da se otarasi mučnog (po)ratnog bremena.

I Vukovar se, eno, nešto miče, a Imotski već desetljećima ni makac. Uostalom, obratite pažnju na sljedeću gradonačelnikovu izjavu, sve je u njoj precizno navedeno:

- Projekti su jamstvo razvoja, i to ne samo grada, nego i općina, posebno što se tiče intervencijskog plana koji je u pripremi. Ovo područje devastirano je ratnim stradanjima koja su ugasila poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju, nekadašnjeg pokretača razvoja ovog kraja. Zato ne smijemo propustiti ovu priliku jer moramo napredovati prema najvažnijem cilju, razvoju lokalne zajednice.

Eto, baš tako je rekao gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić. Baš tako. Ni riječ više, ni riječ manje. Vjerojatno je danima prije ove važne konferencije doma pred ogledalom vježbao ove tri rečenice. Da štogod ne pogriješi. Da, recimo, intervencijski plan ne spomene u krivom kontekstu ili da ne zaboravi istaknuti razvoj lokalne zajednice kao najvažniji cilj.

image
Zid imotskoga srama, s imenima ljudi koji zauvijek odlaze
Branimir Boban/Hanza Media

Nakon ove izjave, nesumnjivo već antologijske, mogao se opustiti i u miru pratiti nastavak predavanja, izlaganja, što li je to već bilo, zadovoljan što je uvaženim gostima iz metropole u brk sasuo što njegove Imoćane muči.

"Ovo područje devastirano je ratnim stradanjima."

Uistinu, nitko nikad tako sažeto, ozbiljno i točno nije opisao ono što se gradu Imotskom i dobrom dijelu Imotske krajine dogodilo od početka devedesetih do danas. Nadasve hrabro. I nimalo budalasto. Jer, dosta su Imoćani šutjeli o onome što ih je snašlo. Dosta su saginjali glavi. Dosta su djecu po zagrebima i frankfurtima slali.

Napokon je netko progovorio. I to ne bilo tko, nego sam gradonačelnik, pripadnik troslovne kaste uokvirene pleterom koja Imotskim neprekinuto vlada već trideset godina, kao da su, sačuvajbože, u Turkmenistanu. Ili Rijeci.

I nije, da se razumijemo, pri tome mislio na 200 poginulih Imoćana u Domovinskom ratu, na to neprispodobivo herojstvo, nije mislio ni na spaljene srpske kuće po Glavini i Nebriževcu, na taj neprispodobiv kukavičluk, nego je mislio baš na to što je rekao, na "ratna stradanja koja su ugasila poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju", mislio je na jednopartijsku pošast u višestranačkom društvu koja je Imotsku krajinu zadesila kao starozavjetno prokletstvo.

Jer da nije baš to mislio, a jest, nema nikakve sumnje i na tolikoj odvažnosti mu još jednom čestitamo, bila bi to, dragi Budaliću, budalaština stoljeća. Pardon, više stoljeća. Još otkako je ono zadnja ratna kubura u Imotskome pukla.

#IVAN BUDALIć#IMOTSKI

Izdvojeno