StoryEditor
ZagoraLOŠE IM SE PIŠE

Konjički klubovi u Zagori jedva preživljavaju: ‘Tražili smo pomoć Grada Trilja i Splitsko-dalmatinske županije, ali nam, čak, ni na pismo nisu odgovorili‘

Piše Toni Paštar
24. travnja 2021. - 19:05

Zahvaljujući mjerama Vlade za održavanje radnih mjesta nije se dogodio enorman porast nezaposlenih u turizmu koji u BDP-u ima udjel od dvadesetak posto. I dok se iz državne blagajne redovito isplaćuju naknade za plaće zaposlenih, režijske i fiksne troškove vlasnicima hotela ili kafića, ima i onih na koje su svi zaboravili. Riječ je o organizatorima turističkog jahanja.

Na području Splitsko-dalmatinske županije u posljednjoj turističkoj sezoni prije prodora virusa SARS-CoV-2, od proljeća do jeseni 2019. godine, ponudu turističkog jahanja pružalo je desetak konjičkih klubova ili na drugi način organiziranih konjanika s više od stotinu konja. I svi su, kažu, bili prezaposleni. Broj zainteresiranih gostiju bio je veći od ponude, koja je bila ograničena brigom da se konji ne iscrpe, naročito u vrućim ljetnim mjesecima. Noseći na svojim leđima turiste, u manježu ili jahanjem u prirodi, konji su ostvarivali prihode svojim vlasnicima i osiguravali potreban novac kojim su im vlasnici cijele godine, a ne samo u danima dok na njima jašu turisti, nabavljali sijeno, zob, drugu zrnatu hranu, stelju...

Post

Kako su uspjeli preživjeti dosadašnji dio pandemijskog turističkog posta, zašto su zaboravljeni, komu su se obraćali za pomoć i jesu li je dobili, razgovarali smo s amazonkom preplanulog lica Lucijom Ajduković, instruktoricom jahanja i alfom i omegom konjičkog kluba "Sveti Mihovil" iz Trilja.

– Mi za turističko jahanje u štali imamo 12 konja. Godišnji troškovi su minimalno 250 tisuća kuna. Zadani su nam najamnina štale, režijski troškovi i popravci ograda i opreme. Za nabavu sijena, zobi i druge zrnate hrane godišnje nam treba oko 100 tisuća kuna, potkivanje plaćamo 20 do 25 tisuća, u normalnim okolnostima toliko godišnje izdvojimo za veterinarske usluge, ali smo prošle godine za liječenje izdvojili tri puta više... Dok su nam u prošloj godini padali prihodi, rashodi su bili veći, pa smo te dubioze prenijeli u ovu godinu. Prošlu godinu svi stočari će pamtiti kao jednu od najlošijih kada je u pitanju urod sijenaže. Na površinama s kojih smo osiguravali cjelogodišnje potrebe jedva smo ukosili polovicu ranijih prinosa. Zbog toga su cijene sijenaže otišle gore. Konji to ne znaju. Oni moraju jesti – kaže Lucija.

Jeste li od bilo koga tražili i dobili pomoć?

– Tražili jesmo, a dobili nismo. Od nikoga. Obraćali smo se Gradu Trilju i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ne samo da nismo dobili nikakvu pomoć, već ni bilo kakav odgovor na naš pisani zahtjev. Unatoč tomu ja i dalje mislim da smo mi sastavni dio turističkoga gospodarstva. U dopisima koje smo slali navodili smo što sve radimo, koliko je ljudi preko nas, iz sedla na našim konjima, upoznalo ovaj kraj, koliko ih je bilo presretno tim doživljajem. Vjerovala sam da bi to trebalo značiti nešto Turističkoj zajednici grada Trilja i Splitsko-dalmatinskoj županiji, pa i Hrvatskoj. Kada priželjkuju kišu poljoprivrednici gledaju u nebo.

Vi, čini se, poput njih gledate na dolazeću turističku sezonu, ako je bude?

– Mi u klubu smo volonteri, nitko nije zaposlen, ali naše konje kao žive rekvizite za jahanje moramo održavati kako to zahtijeva njihov biološki ritam. Zato me užasava i sama pomisao da bi turistička sezona pred nama mogla izostati. Njezin izostanak ne bismo mogli preživjeti, a to bi onda vodilo gašenju turističkog jahanja na duži period, jer bi se smicali konji i brisali klubovi poput našega.

Koliko ste u "normalnoj" sezoni imali gostiju turista?

– Nemam trenutno na raspolaganju baš precizne podatke, ali preko agencija nam je stizalo do 1500 gostiju godišnje.

Sve vrijeme govorimo o turističkom jahanju, ali konji iz štale vašega kluba donose i druge višestruke koristi?

– Ovdje u klubu svakodnevno je 10-15 djece iz susjedstva. Klupski prostor i štala s konjima je njihov dnevni boravak. Oni ovdje razvijaju ljubav prema životinjama. Tu su i brojna djeca iz splitske aglomeracije koju roditelju redovito dovode, najčešće vikendom, a imamo i korisnike kojima je jahanje terapija.

Nepravedno zaboravljeni

Unatoč svim problemima ne napušta vas optimizam?

– Optimizam i nada u skoru prolaznost pošasti znane kao pandemija virusa SARS-CoV-2 posljednje je što bi nas moglo napustiti. U tom kontekstu vjerujem da će odgovorni u državi, posebnu u turističkom gospodarstvu, shvatiti da su nas neopravdano zaboravili i da će ispraviti tu pogrešku. Zato koristim priliku i izravno se obraćam Vladi RH: Hvala vam što podupirete zaposlenost u turističkom gospodarstvu. Ja kao odgovorna osoba u konjičkom klubu "Sveti Mihovil", koji se također smatra dijelom turističkoga gospodarstva naše države, ne prijavljujem konobare, kuhare, recepcionare, sobarice... U uvjerenju da govorim i u ime svojih kolega, prijavljujem konje. Poduprite i njih.

Grupe turista

Lucija nam još kaže:

Grupe turista u "Sv. Mihovilu" primamo i vodimo po ustaljenom protokolu. Nakon dolaska svakoga gosta prihvaća jedan od naših članova, kao instruktor i pratitelj. Gosta se približava konju, omogućuje mu se da ga sam četka, pomiluje po grivi, sapima i glavi, razbije eventualni strah od životinje. Dalje se pomaže gostu u sedlanju, uzjahivanju, držanju u sedlu, držanju vođica uzda, pokazuje kako se konja pokreće i zaustavlja. Cijela ta pripremna procedura traje oko pola sata. Kroz to vrijeme i obavljene radnje gosti se opuste, i onda zapravo kreće jahanje od štale i manježa kroz Sinjsko polje, uz rijeku Cetinu te povratak na polazište, u sveukupnom trajanju dva-tri sata ili više. Gosti nam uglavnom stižu preko agencije i u sezoni to plate 250 kuna.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. kolovoz 2021 18:38