- U DVD neki dolaze jer su ih prijatelji povukli, neki zbog obiteljske tradicije, neki zbog adrenalina, ali na kraju svi spoznaju onu ključnu motivaciju, a to je želja da se pomogne drugima.
I zato ako pitate vatrogasce zašto to rade, zašto volontiraju i riskiraju živote, odgovorit će vam: zbog drugih, jer osjećaju veliku satisfakciju kada pomognu drugima - kazuje nam Frano Jelić, mladi zapovjednik DVD-a Lovreć s dugogodišnjim stažom u vatrogastvu koji živi svakodnevno. Dočekao nas je u DVD-u u Lovreću, tijesnim i pomalo neuvjetnim prostorijama, u kojima ipak vlada red. Sva oprema uredno je posložena po ormarićima, spremna za nove akcije. Frano nam otkriva kako je u tijeku izrada projekta za novi vatrogasni dom, pa se nadaju boljim uvjetima rada. No, i sada sve funcionira kako treba, a momci su više nego motivirani.
- Dečki su ekstra! Kad zovemo da nam trebaju, na primjer, četiri čovika, dođe njih 15. I jedva ih odbiješ jer bi svi tili ić. Imaju volje i snage, ali mi kao stariji uvik moramo procijenit ko može ići na intervenciju jer ovu mladost triba čuvat. Nedavno smo imali požar kuće u Aržanu, jako tešku intervenciju. Temperatura je bila minus 8 pa je trebalo pazit da ne smrznu cijevi, a u kući boca plina. U tim slučajevima ne šaljemo dicu, nego ulazimo mi stariji i iskusniji - priča Tomislav Jelić, predsjednik DVD-a Lovreć koji broji oko 30-ak operativnih članova. Pokrivaju dvije općine Lovreć i Cistu, odnosno područje veličine Zagreba, a godišnje imaju oko 140 intervencija u prosjeku.
- Radimo sve što treba, požare, prometne nesreće, a često smo servis građanima. Zimi, kad je snig, donosimo im namirnice, liti im nadopunjujemo vodu, borimo se sa stršljenovima, skidamo mačke sa stabala, izvlačili smo jarca iz jame, pomažemo kolegama kao onda u Podstrani, Splitu, na Braču, Hvaru, gdje treba, u suradnji s policijom i HGSS-om idemo u potrage za nestalim osobama... Tako je ona potraga za nestalim čovjekom u Bendićima trajala 20 iscrpljujućih dana... Prometne su najteže jer često tu strada neko koga znamo. A najviše posla ima u ožujku i travnju kada se pali korov... Ali sve je to dio ovog poziva koji shvaćamo jako ozbiljno. Zato oni koje primimo moraju stvarno bit uredni momci. I jako puno ulažemo u njihovu obuku i školovanje. Godišnje barem jednog momka pošaljemo u vatrogasnu školu - govori zapovjednik, upoznajući nas s mladim snagama. Većina njih studira, neki već rade, a svi će redom skočiti iz Splita, Zagreba ili gdje su već, ako zatrebaju društvu.
Zbog nedostatka posla u rodnome mjestu, mnogi ipak odlaze iz Lovreća po završetku studiranja, a za nove članove nema straha jer je i ovaj DVD mjesto dobrih vibracija.
- Ne možeš ostat pit kavu ako te društvo zove. Drago mi je ljudima pomagat, a i nekako se dobro osjećaš kad si koristan - iskreno će 18-godišnji Luka Olujić. S tri godine starijim kolegom Marijom Olujićem, studentom lovstva i zaštite prirode, upravo je vježbao korištenje maske za disanje. Zaštitnu opremu dobili su od Grada Zagreba, a naglašavaju i nesebičnu podršku Anite Nosić, načelnice općine Lovreć, i Bože Čubića, načelnika općine Cista Provo.
- Uz njihovu pomoć, kao i onu od Županije, te vlastita sredstva nabavili smo dva nova vozila, a tu je i nova cisterna, pa smo sad opremljeni za sve vrste požara, i one šumske, one za teške snježne uvjete i sve ostale. Fali nam još koje odijelo, rezervne boce i dišni aparati, al doći će i to - kažu nam lovrećki vatrogasci. Nadaju se i kako će u novim prostorijama, kada budu dovršene, imati bolje uvjete, ponuditi mladima neke sadržaje poput male teretane, Wi-Fi-ja, stolnog tenisa i sličnog.
- Kada neko ide na požar na minus 8, onda mu bar nekako treba uzvratit. Oni su s nama gradili garažu za vozila, stavaljali krov, pomagali starijima. Ovi momci ništa i ne traže, a puno zaslužuju - kažu nam iskusni Jelići.