Desetljećima se već govori o bijeloj kugi koja itekako nagriza više-manje sva područja naših škoja, pa tako i ono otoka Hvara.
Osobito njegov istočni dio, koji zbog slabije razvijenosti nerijetko nazivaju hvarskom Bukovicom, a i Metohijom. Primjerice, početkom 20. stoljeća župa Sućuraj brojila je oko tisuću stanovnika, a danas ima samo 250 duša.
To zapravo na najbolji mogući način pokazuje da u međuvremenu nije bilo primjerenih mjera demografske politike, pa su stoga sasvim logično izostali i pozitivni rezultati.
Činjenica je da ondje ni dan-danas nemamo dovoljno mladih obitelji, dakle, puno su češći sprovodi nego vjenčanja i krštenja, a i one koje su ostale na svome škoju vrlo rijetko se, zbog niza sasvim konkretnih razloga, odlučuju na veći broj djece.
No, ima i onih koje to na svu sreću hoće i mogu, a jedna od njih je svakako ona općinskog načelnika Ivana Slavića.
Naime, sućurajski poteštat i njegova supruga Žana, rođ. Mušić, krstili su svoje četvrto dijete, maloga Franu, a radost toga lijepog događaja nije "obasula" samo njih, nego isto tako krštenikove sestre i brata (Marijetu, Juliju i Dinka), kumove, širu rodbinu roditelja, nazočne vjernike, pa i domaćeg župnika fra Stipu Marčinkovića.
Fra Stipo je u svojoj nadahnutoj propovijedi u župnoj crkvi sv. Jurja, kako i priliči sakramentu krštenja, govorio o "obiteljskim stablima života" te naveo riječi pročitanog Evanđelja po Luki da se "svako stablo po svome plodu poznaje" i da "nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom" (Lk 6, 43-44).
A da je u Slavića uistinu dobro stablo, svjedoči ono što se moglo čuti za naknadnog slavlja u mjestu, a to je da je ovaj mladi bračni par spreman imati još jedno, peto dijete.