Svakog petka rano ujutro, nerijetko i drugim danima uoči vikenda, mala karavana od dva magarca, Škergrom i Šukerom, predvođena Špirom Gruicom kreće od Sitna Gornjeg prema planinarskom domu Umberto Girometta, noseći na leđima hranu i piće za izletnike koji će vikend provesti na Mosoru.
Domar Špiro, koji sa svojom suprugom Silvanom održava dom, nije ostao kod kuće ni u one hladne, zimske dane kada je Dalmaciju okovao led, a da otvori dom nisu ga spriječile ni kiše ni ljetne žege. I tako već 26 godina koliko radi ovaj posao na 868 metara nadmorske visine.
Prekrasni pogled
- Meni je dolazak na Mosor, uz obvezu, sreća i privilegija. Svako godišnje doba donosi svoju ljepotu. Proljeće prelijepo, puno mirisa, jesen daje prekrasne boje, zima je surova i čarobna, s prekrasnim pogledom kada vidim vrhove Italije, a posebni doživljaji su zalasci sunca u bilo koje doba godine, pa spuštanje po noći kada žena i ja stanemo i gledamo Split koji svijetli kao novogodišnja jelka.
Meni je zapravo svaki uspon na Mosor nagrada. Dok se penjem znam razmišljati kako u životu ništa ne prolazi bez određene težine, upornosti i odricanja. Nekad sam radio u 'Diokoma' i kada se sve srušilo, rekao sam sebi 'idemo dalje'. I zaista, ne treba se plašiti života jer svaki trud se na kraju i isplati i nagradi - mudro će Špiro dok se okretno 'vrti' po maloj kuhinji u domu zajedno sa svojom najvećom logistikom, ženom Silvanom.
Bez nje, priznaje na sav glas, ništa ovog ne bi bilo. Žive u Splitu, no vikendima su u domu gdje im dolaze mnogobrojni posjetitelji, od kojih su neki redoviti gosti Mosora.
Očevim putem
- Moj otac Duje bio je ovdje domar i vodio me po planinama odmalena, usadivši mi tu ljubav prema prirodi i ljudima te volju za radom. Žena i ja smo nastojali to prenijeti na našu djecu Petru, Josipu i Anu (ne pitajte me za televiziju, naglašava, op.a.), naše tri gracije na koje smo jako ponosni, kao i na unučad. Cijela obitelj zna pomagati u domu i oko njega, a u ovih pedeset godina koliko dolazim na Mosor susreo sam toliko divnih ljudi koji me ispunjavaju.
Spomenut ću neke: prof. Melka iz sadašnje škole 'Blatine', prof. Krpana, prof. Hrastu s PMF-a, prof. Lozovinu s Pomorstva, prof. Dašu iz gimnazije i još puno njih koji su toliko generacija djece uporno dovodili na Mosor kako bi im prenijeli ljubav prema prirodi.
Divna je to mladost koja voli razgovarati, znatiželjna je i, moram ih pohvaliti, puna ekološke svijesti. Volim s njima pričati, educirati ih, a oni se vraćaju opet na Mosor, kasnije sa svojim obiteljima. To je ono što me uvijek oduševi. Sve više ljudi je svjesno težine života u gradu pa dolaze ovdje odmoriti dušu. Svaki dolazak na Mosor nosi sa sobom i slatki umor, ali zato vraća stostruko - govori nam Špiro,koji je 'ugrubo' izračunao da se gotovo pet tisuća puta do sada popeo do doma.
Izvan vikenda voli on šetati Mosorom, brati ljekovite trave od kojih pravi čuveni mosorski čaj, a kao najljepše lokacije izdvaja Sv. Juru, Kabal i Vickov stup, odakle se pruža najljepši pogled.
Puno priča, smijeha i suza
Posao na ovako specifičnom radnom mjestu nosi puno priča, kako on kaže, i smijeha i suza i krvi i znoja. Bilo je bliskih susreta s gromovima, vjetar ga je jednom skoro otpuhao dok se penjao, a spasio ga je magarac Škegro za kojeg se čvrsto držao... Sve je to život, zaključuje Gruica koji svakog vikenda s osmijehom, strpljenjem i stotinjak obroka dočekuje goste.
Voli i zapjevati pa se u domu nerijetko povede i pjesma nakon izvrsne Silvanine pašte fažol. Tu se nudi i kiseli kupus sa suhim mesom, lešo, domaći štrudeli...
- Ne želimo komplicirati s hranom. Ovo je ipak planinarski dom. Imamo struju i izvorsku vodu pa znamo zapjevati "voda s Mosora, mi vodu pijemo i medicini se smijemo". Dom je pod HPD-om 'Mosor', a svi se trudimo da on funkcionira što bolje, da se obnavlja. Često nam ljudi znaju reći da ovaj dom ima ono nešto. Možda sam subjektivan, ali i ja mislim da je dom predivan i da ima dušu.