Smeće pod prozorom zagorčalo investiciju u Seget-Vranjici

Gordana Dragan

Da će Ruskinji Ljudmili Ivanovoj četiri kontejnera za smeće doslovno zagorčati život, nije ni slutila prije dvije godine kada je ruska tvrtka “Ivanova” d.o.o., čija je direktorica, odlučila u segetskoj Vranjici u prizemlju vile Sara kupiti dva stana te se baviti investiranjem u hrvatsko gospodarstvo.

Još manje se nadala da će o spomenutim kontejnerima raspravljati u uredima predsjednika Stjepana Mesića i premijera Ive Sanadera, kojima se početkom ove godine obratila nemoćna da riješi svoj problem, ali, kaže, ujedno i problem cijele atraktivne turističke četvrti u kojoj se pored spomenute vile nalazi još njih nekoliko u kojima uglavnom inozemni vlasnici Rusi, Nijemci, Austrijanci, Norvežani i Francuzi imaju luksuzne apartmane.

Kada je Ljudmilina tvrtka zajedno s norveškom Fidjestol u rujnu 2006. godine s Lukom Blaževićem iz Zagreba sklopila predugovor za kupnju stanova, sve im je, kaže, odgovaralo. Za Hrvatsku odnosno Vranjicu odlučila se čuvši da je izuzetno ekološki čisto mjesto s besprijekorno čistim morem i zrakom. No veselje je ubrzo splasnulo. Nakon kupnje odlazi nakratko u Rusiju, a po povratku uz samu ogradu vile svega četiri metra od prozora spavaćih soba, dočekala su je četiri kontejnera zatrpana raznoraznim smećem koje je bilo razbacano i po njezinoj okućnici. I tu, kaže Ljudmila, počinje njezina borba s kontejnerima.

Prvi put se za pomoć obratila Općini Seget u veljači 2007. godine. Pročelnik Ivo Sorić rekao joj je, kaže, da su kontejneri na tome mjestu privremeno te da će se u najkraćem roku premjestiti. No ni nakon šest mjeseci na smetište nitko nije ni zavirio. Nesnosni smrad, posebice ljeti, širio se uokolo, muhe su se rojile, ona i gosti joj bili su zatočenici u kući u kojoj nisu ni prozore mogli otvoriti od smrada, a kamoli izaći na terasu.

Od buke vozila koja su dovozila smeće često su posezali za štapićima za uši, jada se Ljudmila. Nakon što se, kaže, pročelnik Sorić oglušio i na njezin posjet općini, odlučila je u travnju prošle godine protiv Općine podnijeti tužbu Općinskom sudu u Trogiru. Otada pa do danas održano je pet rasprava, no unatoč fotografijama te svjedočenju susjeda kako kontejneri proturječe svim sanitarnim normama te da su pravi izvor zaraze, njezin problem nije riješen.

Drži da se sudski postupak odugovlači jer su sudac i Općina u dosluhu i ne žele riješiti problem. Za pomoć se odlučila obratiti predsjedniku Mesiću i premijeru Sanaderu jer ne vjeruje da će se išta riješiti na raspravi sazvanoj za svibanj. Ljudmila sve više vjeruje da su kontejneri namjerno postavljeni na toj lokaciji jer su tu vile stranaca. To potvrđuje činjenicom da u Vranjici, osim na samo još jednome mjestu, nema nigdje kontejnera nego tu. Očajna kaže da sa stresom dočekuje ljeto. Razmišlja podnijeti tužbu i Međunarodnom sudu te o napuštanju Hrvatske.