StoryEditorOCM
S mora i krajaSPORNA PETICIJA

Legendarni zapovjednik pridružio se Penavi, krenula politizacija žrtava i u Škabrnji? ‘Osobno mi je došao u kuću...‘

Piše Božana Sviličić
2. studenog 2023. - 18:19

- Potpisala sam peticiju. A što ću? Kako to ne potpisati? U kuću mi je došao osobno Marko Miljanić (op.a. ratni zapovjednik Škabrnje). Rekao mi je da ide samo kod obitelji gdje je netko poginuo. Izgubila sam supruga, a kako je tek majci koja je izgubila dijete koje je nosila pod srcem. Kako oprostiti zločin? - kaže mještanka Škabrnje gdje se od 1. studenog peticijom skupljaju potpisi kojom se želi spriječiti da na komemoraciju 18. studenoga na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnju dođu članovi Samostalne srpske demokratske stranke (SDSS).

Iako je peticiju dosad potpisalo oko tri stotine Škabrnjana, nitko ne zna tko je organizirao, jednako kao što nije poznato ni da je upravo ratni zapovjednik Škabrnje Miljanić, u srpnju ove godine postao svježi član stranke Domovinski pokret čiji je predsjednik gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.  Istodobno kada je Penava izjavio da Kolonu sjećanja u njegov grad ne dolaze oni koji ne podržavaju HOS, te da će HOS-ovci biti predvodnici kolone, krenulo je potpisivanje peticije u Škabrnji.

MIljanić međutim opovrgava politiziranje žrtava u Škabrnji, kao i navode mještana da ide ‘okolo po kućama‘ i skuplja potpise za peticiju.

image


Marko Miljanić, zapovjednik obrane Škabrnje
 

Jure Miskovic/Cropix

- Peticiju su organizirali mještani. Nisam nikom bio u kući, niti s tim ima veze moj šef Penava. Učlanio sam se istina, ali to nema veze s njegovim istupom. Mogu samo reći da peticiju potpuno podržavam i da koljači u Škabrnju ne mogu! Nikada nitko iz redova SDSS-a nije došao i ispričao nam se za ono što se događalo. S pravim Srbima, odnosno onima koji nisu počinili zločin nad Hrvatima, sam dobar i nemam ništa protiv njih – pojasnio je umirovljeni pukovnik i ratni zapovjednik Škabrnje.

Pristupio je DP-u jer je u njima vidio jedinu političku snagu u Hrvatskoj koja se bori za interese hrvatskoga naroda, te rekao kako je prošlogodišnji istup mještana koji su okrenuli leđa premijeru Andreju Plenkoviću u pratnji potpredsjednice vlade iz redova SDSS-a Anje Šimprage položio vijence u povodu Dana sjećanja bio reakcija na - prevaru.

- Mi smo bili prevareni. Čekali smo gospodina Plenkovića i željeli zabraniti to. Rekli smo mu da ne dovodi u Škabrnju članove SDSS-a. On je na silu, po mraku, doveo Anju Šimpragu da polaže cvijeće na naše groblje. Kome je Anja Šimpraga položila? Mome ocu kojeg su zaklali ovdje, mojim Škabrnjanima koje su tenkovima gazili i rezali uši - izjavio je Miljanić

Predsjednik županijske organizacije Domovinskog pokreta, gradski vijećnik, dr. Damir Biloglav, rekao je, međutim, kako je njegov stav odavno poznat, te da u povorku sjećanja može doći tko god hoće.

image

Damir Biloglav, DP.
 

Jure Mišković/Cropix

- To ne smiju i ne mogu privatizarati ni političke stranke, ni grupe ni pojednci. Ako netko od mještana misli da neki ljudi nisu dobrodošli, oni imaju pravo na takvo mišljenje, ali nitko im to ne može zabraniti, jer imamo državu i u njoj se mora znati red i tko ima kakve ovlasti. Nemamo pravo na kršenje zakona - izjavio je Biloglav.

Mještani pak anonimno govore poptuno drugačije od onoga što mogu reći javno. jer će ih u mjestu, kako kažu, gledati ‘priko oka‘.

- Ružno bi bilo da na nama kupe političke poene. Samo ću reći to da je moj poen otišao u grob s 36 godina. To mene boli i bolit će me do kraja života. U 33 godini sam ostala udovica s malom djecom. Mogu im oprostiti, ali ne mogu zaboraviti, ali neka im sudi dragi Bog, ja ne mogu. Živim skroman život. Bila sam utiho na groblju. Posli sam išla ‘uparat‘ žutenicu. Drugo me ne zanima rekla je Škabrnjanka želeći kao i drugi u izjavcama ostati anonimna.

Najmlađi civilni stradalnik Škabrnje Županijski vijećnik Angelo Žilić drži kako je premijer Andrej Plenković prošle godine navukao bijes i ogorčenje svih koji su u patnji i boli proživljavali spomen na pad Škabrnje i monstruozne zločine jer jepod okriljem noći, dan prije obljetnice pada Škabrnje i Vukovara, doveo Anju Šimpragu, podpredsjednicu vlade da se pokloni žrtvama Škabrnje.

image

Vijećnik u Županijskoj skupštini Angelo Žilić

- To su učinili podmuklo, a da o tome nisu obavijestili mještane općine Škabrnja. Svoj prikriveni dolazak su pravdali pomirbom, povjerenjem i suživotom. Mi Škabrnjani smo imali povjerenje u naše susjede 1991. godine koji su, kad im se ukazala prilika, počeli paliti, pljačkati i ubijati svoje dojučerašnje susjede i prokazivati na one koji su se skrivali po podrumima. Suživot je danas itekako moguć, što je vidljivo i po koaliciji između vladajućih i SDSS-a, inače stranke koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić.

Upravo ta koalicija štiti spomenike četničkim vojvodama po mjestima u okolici Vukovara, štiti zločince koji i dalje slobodno hodaju po Negoslavcima u Lijepoj našoj i drugim mjestima, štiti sve one koji zvjerski i dalje po našoj dalmatinskoj regiji i zadarskoj okolici skidaju i pale zastave, veličaju takozvanu SAO Krajinu i uništavaju spomenike naših palih heroja iz Domovinskog oslobodilačkog rata - navodi Žilić.

Ističe kako ne vidi da je notornom Pupovcu ili Anji to zasmetalo pa da su u medijima iznijeli javnu osudu svih tih provokacija.

- Šutnja je često jača i od riječi a njihova šutnja je zapravo znak odobrenja na sve ovo što se događa. U Škabrnji ne postoji obitelj koja nije izgubila barem jednog člana u napadu. Tko će vratiti naše najmilije, tko će vratiti moju ubijenu baku, moju uništenu mladost i litre suza i patnje moje obitelji i obitelji svih Škabrnjanaca?

Tražiti oprost a i dalje biti u stranci koja ima četnički predznak i koja štiti sve ono što je uništavalo moju i našu domovinu je još jedna politička licemjernost koja kod nas Škabrnjana neće i nesmije proći. Upravo iz ovih razloga poručujem Plenkoviću i svima onima koji na silu žele da mi Škabrnjani oprostimo i zaboravimo onima koji su nas ubijali – to se neće dogodit. Neće se dogoditi sve dok zločinci ne budu kažnjeni onako kako zaslužuju - poručio je Žilić.

image

Ivan Škara, načelnik općine Škabrnja 
 

Luka Gerlanc/Cropix

Službeni stav Općine Škabrnja o potpisivanje peticije isprva nije bio poznat, jer načelnik Općine Ivan Škara nije htio komentirati potpisivanje peticije preko telefona. O tome je zatražio pisani upit, na koji je naknadno poslao odgovor. 

- Mještani su me obavijestili da su prikupili gotovo 400 potpisa ljudi koji se ne slažu s dolaskom predstavnika 18. studenog SDSS-a u Škabrnju. Incijativa je potekla od samih mještana i što se Općine Škabrnja tiče, mislim da moramo uvažavati i respektirati broj ljudi koji su potpisali takav zahtjev. Ništa drugo ne bih komentirao, jer ne žeim da se obilježavanje tog za Škabrnju svetog dana pretvori u nešto što žrtva nešeg mjesta, naših ljudi nije zaslužila. U Škabrnju su uvijek dobrodošli ljudi otvorena srca koji poštuju državu i Domovinski rat, a moj jedini cilj je da napravim što mogu da obilježavanje tog dana prođe mirno i dostojanstveno - izjavio je načelnik Općine Škabrnja. 

 

Na dan pada Škabrnje MIljanić je u Sukošanu zatekao zapovjednike Đurkovića i Đaju potpuno pijane

U Škabrnji je 18. studenoga 1991. godine ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. Sveukupno u Domovinskom ratu, Škabrnja je imala 55 civilnih žrtava i 25 poginulih branitelja. Nakon rata još je šest mještana stradalo od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Do oslobođenja mjesta u Oluji 1995. godine u Škabrnji je ubijeno 86 osoba. Nakon postupaka na Županijskom sudu u Zadru dosad su samo dvije osobe odslužile zatvorsku kaznu za Škabrnju, 58-godišnji Jovan Badžoka, poljoprivrednik iz Biljana poznat kao ‘Dragan‘ i 69-godišnja Zorana Banić, tada medicinska sestra u ambulanti u Zemuniku Donjem. Oboje su odavno na slobodi, a sudilo im se zbog ratnog zločina u Škabrnji zajedno sa još 16 osoba. Banić je bila osmooptužena, a Badžoka petnaestooptuženi.

Tadašnji predsjednik Sudskog vijeća Milan Petričić i predsjednik suda Benko Velčić 11. studenog 1995. godine donijeli su presudu kojom su osudili Gorana Opačića (57), Boška Dražića (58), Zorana Jankovića (57), Đuru Kosovića (71), Mirka Draču (76), Nadu Pupovac (68.), Zoranu Banić (69), Vojina Lakića (78), Petra Radmanovića (78), Milenka Bjelanovića (67), Isu Bjelanovića (70), Špiru Bjelanovića (95), Renata Petrova (53), Desimira Ivanežu (57), Miroslava Mlinara (54) i Marinka Pozdera (61) na kazne zatvora u trajanju po 20 godina. Edita Rađen osuđena je na zatvor od 15 godina, a Badžoka na 10. Vrhovni sud RH 1998. je odbio žalbe optuženika i potvrdio presudu suda u Zadru, te svojom presudom iz 2001. ponovno odbio žalbe optuženika i potvrdio presudu drugog stupnja. Svim optuženicima, osim Badžoke, suđeno je u odsutnosti. Banić je uhićena u Švicarskoj na temelju međunarodne tjeralice 2001. godine i u Zadru je osuđena na 13 godina, u ponovljenom suđenju na deset, a Vrhovni sud joj je smanjio kaznu na šest godina.

Poseban značaj u tom dokaznom postupku na Županijskom sudu u Zadru imao je iskaz tada 59-godišnjeg zapovjednika obrane Škabrnje Miljanića koji je posvjedočio kako je kobnog 18.studenog 1991. godine postrojba na cijelom području brojila oko 800 osoba djelomično naoružanih lakim oružjem i to uglavnom mještana sela, bez iti jednog pripadnika tadašnjeg Zbora narodne garde. Imali su samo dva minobacača. Rekao je kako su tenkovi koji su došli iz pravca između Škabrnje i Prkosa s leđa razbili kompletnu obranu mjesta, te je to bilo presudno za pad Škabrnje.

- Prethodno, oko 11 sati, u Štab je došla jedinica od 20-tak pripadnika ZNG-a naoružanih protutenkovskim oružjem, te su raspoređeni na cestu Benkovac – Zadar, a do danas se ne zna gdje je ta jedinica završila i tko ju je povukao. U 12 sati Škabrnju su napala tri aviona, oba su voda bila prepolovljena, u prvom vodu ostalo je samo sedam živih boraca od 24. Cijelo jutro, sve do 14 sati u 14 navrata tražena je pomoć iz Zadra preko IO centra, a odgovarano je da pomoć stiže, ali nije bilo tako- rekao je tada na sudu Miljanić.

Dodao je kako je oko 17 sati napušten položaj štaba. Iako je četnike vidio nije ih mogao prepoznati jer su svi bili namazani crnom bojom, a neki i maskirani čarapama. Štab je prešao na rezervni položaj, a on je oko 21 sat otišao u Zapovjedništvo u Zadar. Tamo je našao zapovjednike Tuličića i Krcu kako jedu, te je zbog toga bio izvan sebe, te ih je pitao zašto im nije poslana pomoć. Na izlasku ispred zgrade Komande sektora zatekao je 30-tak Škabrnjana koji su bili u sastavu MUP-a ili Specijalne policije koji su cijeli dan tu čekali da ih netko prebaci na položaj. U Sukošanu je zatekao zapovjednike Đurkovića i Đaju potpuno pijane, a na njegovo traženje da mu odrede jedinicu za pomoć rečeno mu je da nema ljudi i da su već raspoređeni. Objasnili su mu da im nisu pritekli u pomoć jer nije bilo naredbe.

U Goricu gdje je upućen nije uspio naći zapovjednika, pa se vratio u Prkos i potom su pješice otišli njih 15-tak u Škabrnju oko 23.30 sati na rezervni komandni položaj. Tada je izviješten od preživjelih da nemaju više niti jednog metka, izvijestili su ga o masakru i tko je sve poginuo. 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. studeni 2024 02:21