Područje Parka prirode Telašćica na Dugom otoku godišnje posjeti oko sto tisuća ljudi. Turistički posjeti uglavnom su koncentrirani u predivnoj uvali Mir gdje je svim tim ljudima na raspolaganju samo jedan sanitarnji čvor izgrađen 60-ih godina prošlog stoljeća. Od tada do danas u taj se prostor nije temeljito interveniralo već samo “krpalo”. Novi ravnatelj Parka Krešimir Rašan, koji je na to mjesto izabran u travnju 2021. godine, upravo je rekonstrukciju sanitarnog čvora, uz elektrifikaciju parka koji je do sada elektičnu energiju za svoje potrebe dobivao iz agregata pogonjenih naftom, postavio kao jedan od prioriteta.
Odluka da se ide u rekonstrukciju postojećeg sanitarnog čvora, kao i postupak javne nabave za taj projekt, objavljen je 4. veljače prošle godine. Cilj je bio da je cijeli posao završi do početka ljetne sezone.
Od tada do danas, a uskoro će se navršiti godina dana od objave tog natječaja, bilanca je ovakva: radovi na sanitarnom čvoru još nisu niti započeli, u međuvremenu je raspisano čak pet natječaja, a tek na zadnji, raspisan krajem studenog prošle godine, stigle su dvije ponude.
Osim izgubljenih godinu dana, u ovoj priči najvažnija je činjenica da će isti ti radovi, čija je cijena lani trebala biti ugovorena na 120 tisuća eura, Park će sada sada koštati 156,7 tisuća eura.
Druga važna činjenica koju treba naglasiti na samom početku jest da su za taj, prvi natječaj, Parku prirode bila osigurana bespovratna sredstva Fonda za zaštitu i energetsku učikovitost u iznosu od 96.5 tisuća kuna. Dakle, čak 80 posto od iznosa javne nabave što znači da bi cijeli posao obnove sanitarnog čvora javnu ustanovu u konačnici stajao svega 23.5 tisuća kuna.
Umjesto toga sada će ga platiti 37 tisuća eura više!
Tko je odgovoran za tu razliku? Ili, bolje rečeno, čijom je neodgovornom odlukom Park prirode Telašćica oštećen za taj novac?
Koronologija ovog slučaja najbolje daje odgovor na ovo pitanje. Zato krenimo redom.
Od samog početka priče, od prvog postupka javne nabave koji je oglašen 4. veljače prošle godine i za koji je procijenjeni iznos bio 80 tisuća eura neto. Parelelno s raspisanim natječajem, park je krenuo u rušenje gornje etaže. Međutm, ispostavilo se da cijeli objekt nije izgrađen na propisnim temeljima. Zato je, temeljem preporuke ovlaštenog građevinskog inženjera- statičara- bilo nužno srušiti cijeli postojeći objekt te izgraditi temelje i dio donje etaže objekta koji se nalazi na prirodnoj kosini.
Iako je prvotni iznos vrijednosti nabave ostao nepromijenjen, dodatni radovi uvjetovali su izmjenu troškovnika pa je jedina ponuda pristigla na natječaj iznosila je 120.6 tisuća eura bez PDV-a odnosno 150 tisuća eura s PDV-om. Međutim, Upravno vijeće odlučilo je kako je to preskupo i neprihvatljivo. Ravnatelju nije dana suglasnost za potpisivaje ugovora s izvođačem već je on, sukladno traženju UV, morao poništiti natječaj i ponovno ga raspisati. Inače, UV čini ukupno pet članova od kojih dvoje dolaze iz redova osnivača odnosno Ministarstva gsopodarstva i održivog razvoja (Ivana Palinić Galović i Katarina Ljubos), jedan iz redova djelatnika (Vesna Petešić), jedan predstavnik lokalne samouprave (Petar Dominis) te predstavnik Zadarske županije (Živko Kolega). U ovom slučaju, UV je natpolovičnom većinom donijelo odluku o poništenju natječaja i to glasovima dvije predstavnice Ministarsva i predstavnika lokalne samouprave. Predstavnik županije bio je suzdržan, a jedino je predstavnica zaposlenika podržala natječaj.
Nakon poništenja prvog postupka javne nabave, UV donosi odluku u izmjeni vrijednosti Plana nabave te prvotni iznos za rekonstrukciju javnog čvora sa 80 tisuća eura podiže na 111.6 tisuća eura (bez PDV-a). Prema tom iznosu, nabava je raspisivana u tri navrata- u lipnju, srpnju i kolovozu. Očekivano, nitko se nija javio, a kako bi se spasila barem sezona, problem sa sanitarnim čvorom ravnatelj je privremeno uspio riješiti s dva kontejnerska sanitarna čvora koji su u valu Mir dovezeni iz Zagreba. Što je za Park prirode također bio dodatni trošak od osam tisuća eura koji je trebalo platiti.
Tek nakon četvrtog raspisanog natječaja od projektanta je zatražena nova procjena vrijednosti građevinskih radova na temelju koje je Upravno vijeće dotadašnji iznos od 111.6 tisuća eura povećalo na 170 tisuća. Krajem studenog prošle godine raspisana je i peta po redu javna nabava na koju su, konačno, stigle dvije ponude s neznatom razlikom. Kako neslužbeno doznajemo, trebala bi biti prihvaćena ponuda tvrtke Krekić avangard.
S problematikom u Parku prirode upoznat je i novi ministar gospodarstva Damir Habijan koji je promptno reagirao: njegovom odlukom u ponedjeljak je smijenjeno dvoje članova Upravnog vijeća. Dosadašnja predsjednica Ivana Palinić Galović i Petar Dominis. Umjesto njih, imenovani su Daniel Springer kao novi predsjednik te Ivo Raljević na prijedlog lokalne samouprave.
To, novo Upravno vijeće na svojoj slijedećoj sjednici trebalo bi prihvatilo spomenutu ponudu i ovlasiti ravnatelja da skopi ponudu s odabranim ponuditeljem.
Nakon godinu dana duge i bespotrebe sage koja je ima svoju cijenu- 37 tisuća eura javnog novca- radovi u uvali Mir konačno mogu početi. Pitanje je samo hoće li ikad i tko snositi odgovornost za štetu napravljenu ovoj državnoj ustanovi?