Ortodoksni otočani čuvaju Brač od trulog kapitalizma

Pitaš nekog mlađeg o otočnoj povijesti - ne zna ništa, a ni ga ni briga. Govori - prodaj ćaća sve, kaže ‘arheolog’ Luka Dragičević

piše filip bubalo

Bloženo puno ručic, proklieto puno guzic (Braška provierba, odnosno poslovica)

Nije se još ni slegla prašina oko pronalaska senzacionalnih antičkih sarkofaga u podmorju kod Sutivana na otoku Braču, a Luka Dragičević, uz ronioca i pronalazača Ivicu Matulića Keka, već bi dizao nove naslage.

Njih dvojica, uz Jerka Hržića, braću spužvare Slobodana i Ivicu Caglevića zaduženih za more, te ekipa za kopneni dio Ivica Derado (meštar od knjiga), te Ivica Nižetić (maher za numizmatiku), čine skupinu arheologa amatera i zaljubljenika u baštinu njihova otoka, koji su odlučili zaobići tromost birokracije i zaštitu svega bračkog uzeli u svoje ruke.

Ovih dana Hrvatskom restauratorskom zavodu prijavljuju nove lokalitete, jek kako kaže inače sportski menadžer, a sada PR ili glasnogovornik Luka, pun je Brač blaga i ne daju ga nikom, pa valjda otuda i ona izlizana fraza o bračkoj škrtosti.

- U Splitskoj su radili nešto za kanalizaciju, i kad su počeli čistit, izvadili su par antičkih komada. Izvadili su jednu ka krstionicu. I tili su je ukrcat i odnit ča. Ma di ćeš je odnit, zovi policiju! Onda san zva Peru Dragičevića, fotografa, da sve snimi, i to sad stoji isprid crikve u Splitskoj. A konkretno ča nas je užgalo na ovo sve? U Vičjoj luci napravljena je kuća pet metar od mora. Na desnoj strani arheološkog nalazišta, vjerojatno iz ilirskih vremena. Tu se sve prelilo. Pa smo rekli nećete više – priča Luka i teško ga je zaustavit.

On, kao i svi ostali, preko tjedna radi svoje poslove, a onda u slobodno vrime lutaju po izgubljenim selima, gomilama, rone, fotografiraju....

Ortodoksni otočani

- Sutra, recimo, idemo na poziciju Podhume. Imaš 20 kilometri ceste, onda još četri-pet na noge, al to je opeta gušt. Idemo na terene di praktički nema nikoga. Iman fotografirana mista na Braču, i kad bi bilo nagradno pitanje di se ovo nalazi?, javi bi se samo oni moj fotograf Feđa, tako mu triba odma javit da on ne more sudjelovat. Amo Bračani, Di je Kruška? Di su Koštilo zidine? – ita se Luka, jer zna da će malo tko znat sve toponime ka on, pa i ne čudi što ga sad ljudi više zovu Indiana Jones, nego po imenu.

- Mi smo praktično arheolozi amateri. Niko nema nikakvo obrazovanje po pitanju tega, ali imamo tu jednu zajedničku crtu. Svi smo s otoka, ortodoksni smo otočani. Ovde se složila ekipa koja voli jednu te istu stvar. Otok Brač. Ti nekog mlađega pitaš nešto o otočnoj povijesti, on ne zna ništa, al ga ni ni briga. On govori prodaj ćaća sve, briga me oće li doć Afrikanac ili Amerikanac. A, to je naš grij. Ima na desetke lokaliteta, i za pričat danima.

Ali za sve to postoje nadležne institucije, čemu onda vi?

 - Cili život san na Braču, cili život san radija na otoku, ovo je zdrava krv... Mi parimo ka otpadnici, jer nismo u sistemu. Al sistem nije pokuša nać neku komunikaciju s nama. Jer, primjerice, u Meksiko, narod čuva više blaga nego bilo koji muzej. Zato šta imaju program koji ih registrira kao čuvare i nitko im neće to oduzest.

Tako bi trebalo bit i na Braču, i po ciloj Hrvatskoj. Na neki način da sačuvamo, jer ko će to sačuvat ako nećemo mi. Dođu neki stranci pa nude po dvi iljade eura za antičko sidro. Al on nema pojma koju to vrijednost ima šta stoji u more i koju će priču ispričat. Da ljudi ne bi rekli da nešto krademo, mi sve dokumentiramo u Gite Dragičević, ravnateljice u Narodnoj knjižnici Supetar.

Ona je prva rekla - vi to slažite, a možda će vas se jednog dana neko sitit. Recimo kao crkvicu sv. Tudora, na pola puta do pustinje Blace. Ispod je selo Glogovica koje je kuga odnila, a poviše toga je lokva Žurma - prapovijesni lokalitet.

Tu su crkvu zapustile sve kulturne institucije, i onda se nađe jedna ekipa, i još arheologinja Andrea Fabjanović, i mi to sve očistimo, a Mirjana Nižetić i foto dokumentira. Ja ne skačem na institucije sustava, nego radim ono šta mislim da je u redu. Na cilom Braču imamo ekspoziture vitezova baštine i onda radu ka radari. Samozaštita!

Divlji kapitalizam

Da je i te kako ozbiljan u pogledu zaštite otoka otkriva činjenica da je Luka bio među osnivačima jedinice diverzanata na početku Domovinskog rata, i to, kako kaže, ne toliko iz političkih razloga, koliko mu je zasmetalo da je netko njemu pokušao zabranit lovit ribu na svom škoju. Al opet i u miru ima neprijatelja - ime mu je divlji kapitalizam - koji je već poharao većinu otoka na Jadranu.

Kako protiv njega?

- Postoji Kaštil Vusio u Bolu, ispod kojega se vezivala galija. Ispod toga kaštila kada se nedavno radija porat, mi smo našli prapovijesno kremenje, nožiće, došla televizija snimit. Računali smo da će se radovi zaustavit. Vraga, veći je bi interes za šolde.

Ali postoje načini. Amo kroz neki sustav, kroz neku instituciju... I tako san upozna dr.sc. Branka Kirigina, Damira Kliškića, Vedrana Barbarića iz Arheološkog muzeja u Splitu. Onda ih nazoven i rečen: evo imaš ode Herakla, skočija je na lava s ovon bijon, poć će to u niku stvar, i onda kreće institucionalizirana akcija.

Za podvodne lokalitete imamo P.I.K. Mornar iz Splita. Mora se tako, jer imaš ove nadobudne majmune, koji bi otkupili sve za lovu, a narod se povede. Al s ovih par akcija koje smo poveli i za koje se kroz medije pročulo, dogodilo se da je čovik naša zlatnik iz doba Venecije, običan zlatnik, bez neke velike vrijednosti. Pitan ga ja kolika je cijena tog zlatnika.

Govori on - 10 iljada euri, a zna da košta 300 euri. A ako ga neko oće kupit i odnit s Brača, govori on meni - onda se još nije toliko šoldi naštampalo!

Brač u luksuznom ruhu Robert Barilla u svojem web predgovoru buduće monografije “Brač – između mora i zvijezda”, kaže: Vođen spoznajom da otok Brač nismo naslijedili od prošlih generacija, nego ga dobili na čuvanje za buduće generacije, odlučio sam napraviti ovu monografiju. Želja mi je zabilježiti jedan trenutak vremena, jedan Brač kakav postoji još danas, a kojeg već sutra neće biti!” Knjiga čija je promocija planirana do kraja ove godine, bit će u luksuznom ruhu s više od 1200 stranica, a autor će uz pomoć mnogih stručnih suradnika, ali i običnih Bračana, kroz poglavlja nazvana po mjestima na otoku, ispričati povijest otoka kroz sve aspekte života, od arhitekture, preko gastronomije i glazbe do podmorja.

Monografija Brača Ekipa s Brača s Robertom Barillom sasvim ozbiljno planira, u izdanju Press Media, ukoričiti sve svoje izlete po bračkim gomilama, i sate provedene u arhivima. - Već imamo oko 150 tisuća fotografija, od kojih će se u knjizi nać oko tri i po iljade. Dokaz punoga, pravega posla, i prave stvari. To je za široku publiku, i tu čitanku bi triba imat svaki Bračanin doma, jer to mu je od Dračevice to Ložišća, ka i sva ona mista koja su nestala, Mošuje, Dragovode. U antici su bila 32 mista, i ni jedno nije bilo na moru. Di su sad ta sva mista?