StoryEditorOCM
Dalmacijarolling stones

Opasnost u Marušićima: "Kamenja od dvi-tri tone samo šta nam se ne sruče na plažu!"

Piše PSD.
15. listopada 2014. - 01:54
U neka davna vremena, davno prije interneta i televizije, voda je za dalmatinskog težaka bila jedan od najvrjednijih resursa. Do izvora pitke vode hodočastilo se nerijetko i po nekoliko desetaka kilometara, a noge težaka i tovara s godinama su dobro utabale putove do dragocjenih izvora. Jedan od takvih putova, kažu upućeni, više od 300 godina star, nalazi se u malom mjestu Marušićima pokraj Omiša.

S vremenom je u primorskim mjestima prostor za parkiranje postao mnogo vrjedniji resurs od vode, ali taj stari put desetljećima je odolijevao izazovima čuvene dalmatinske urbanizacije. Otkidali su mu novopečeni vlasnici skupih parcela uz more manje ili veće komade, pa je s nekoliko metara širine spao na jedan ili dva, ali usprkos raznim uzurpatorima uspio se očuvati kao živi podsjetnik na neka minula vremena.

Sve do ljeta 2014. godine, kada je, pisala je već "Slobodna Dalmacija", talijanski hotelijer s ruskom adresom, imenom Giuseppe Sparta, kupio više od 7500 kvadrata zemlje u Marušićima, zemlje posred koje, ni kriv ni dužan, prolazi maleni put.

Talijanski milijunaš nije kupovao ovaj komadić raja u uvali Borak da bi posred njegova carstva do plaže marširali mještani, pa im je početkom ljeta za basnoslovnih 150.000 eura izgradio, vjerovali ili ne – stube. A onda, neposredno nakon toga, i zabranio prolazak starim putem njihovih djedova.

Puta nema u katastru

A put, treba biti iskren, u katastarskim knjigama nećete pronaći. Nemarom ili nesposobnošću, u njih nikad nije ucrtan iako je čak i neupućenom putniku jasno da postoji. Nakon blokade puta, mještani Marušića pozvali su se na hrvatske zakone koji kažu da ga imaju pravo koristiti, a njihov talijanski susjed na vlasnički list u kojem jasno stoji kako je put na njegovoj zemlji. I tako je stoljetni put postao u isto vrijeme i javan i privatan.

– Nažalost, situacija je takva da su u pravu svi. Put je trenutno u sivoj zoni, mi tu ne možemo ništa dok sud ne odluči tko je u pravu. Naše službe na teren su izlazile nekoliko puta. Za sada mogu potvrditi da smo donijeli rješenje za vraćanje u prvobitno stanje jedne od devastiranih katastarskih čestica koja se nalazi u neposrednoj blizini puta, ali Sparta je uložio žalbu i sad čekamo drugostupanjsku presudu – izjavio je za "Slobodnu" Nediljko Ribičić, pročelnik omiškoga komunalnog odjela.

No, mještani Marušića ne mire se s ovakvim stanjem stvari.

– O ovom slučaju pisao sam gradskoj vlasti, ministarstvima graditeljstva, prostornog uređenja, zaštite okoliša, nema kome nisam i evo do danas točno nula odgovora. Sve institucije okreću glavu, čak nam i pop s oltara sugerira da Talijana ostavimo na miru – maše rukama zapuhan od uspona po Giuseppeovim skalinama predsjednik lokalnog Mjesnog odbora Zvonimir Marušić, dok mu u riječ upada prezimenjak Lucijan, jedan od najgorljivijih branitelja starog puta.

– Ma, ovo je ekocid, i točno tako napiši! Ko zna koliko borova je posičeno, kamenja od dvi-tri tone sad samo šta se ne sruče na plažu. A da ne govorin da je sve ovo šta vidiš napravljeno na negrađevinskom zemljištu – poentira Lucijan, a da je dobro upućen, potvrđuju nam i iz Ministarstva graditeljstva, čiji su inspektori nakon objavljenog članka u "Slobodnoj Dalmaciji" izišli na teren i utvrdili kako su dvije drvene kuće, nekoliko prizemnih objekata i više armiranih zidova izgrađeni bez valjanih dozvola.

Ograde i natpisi 'private'

A Giuseppeu, čini se, to ni najmanje ne smeta. Od srpnja, kada je inspekcija posjetila njegovo gradilište, zidovi su postali još veći i brojniji, skaline od njegove kuće stigle su na nekoliko metara od mora, drvene kuće vidno su dobile na kvadraturi, sve su brojnije ograde s prijetećim natpisima "private", a 150 metara starog puta nadomak mora odnedavno je blokirano dvjema barikadama na kojima danonoćno bdiju zaštitari.

Mještani Marušića za sada još uvijek mogu do svoje najljepše plaže, ali samo preko Giuseppeovih skalina i strahuju, ako mu se prohtije, mogao bi im i to zabraniti. A onda im nema druge nego da, baš kao i njihovi preci, vlastitim nogama utabaju neke nove putove do vode koja život znači.

marin katušić

Šutnja i prijetnja tužbom

Kao i prije nekoliko mjeseci, Giuseppe Sparta ni ovaj put nije bio raspoložen za razgovor s novinarima. Na naš pokušaj kontakta preko zaštitara, najavljena nam je tek tužba ako mu fotografiramo djecu.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. srpanj 2024 05:58