Što znači Vranjic, čega li je izvedenica ili toponim? Odgovor nije jednostavan čak ni jezičnim znalcima, ali izvori navode da se naziv neprekinuto koristi još od 11. stoljeća, dok ima prijepora je li svemu zapravo kumovao lokalitet "Hurania", "Duran" ili "Doranua". Stručnjaci vele da se tri latinizirana toponima veže uz lokalitet Dvorine, koji se nalazio na jednom od otoka rijeke Jadro. Kroatizirana verzija naposljetku je definirana, čini se, kao "Vranjic"...
Kroz tu jezičnu šikaru teško se, eto, probijaju lingvisti, a kud neće i vranjički vatrogasci!
– Ajme, sad ću se osramotit, reć će ljudi "evo gradski vijećnik u Solinu, a ne zna šta znači Vranjic". A dio je Solina, prva morska pošta – pošteno se zabrinuo "prvi vatrogasac Vranjica", to jest zapovjednik tamošnjeg DVD-a Nikola Perajica, inače, eto, solinski gradski vijećnik, k tomu i vlasnik turističkog apartmana u Vranjicu te poljoprivrednik: jedan je, naime, od pionira uzgoja smilja. Perajica je bio i inicijator uređenja lokaliteta Kosica u Vranjicu, te "šminkanja" plaže preko puta zloglasnog "Salonita", gdje se ljudi već "debelo" kupaju. Dogodine će, dade li Bog sreće i Europska unija sredstva, nahrupiti još i više jer će se podmorska sanacija obaviti nanovo, po najstrožim pravilima struke. Puno Perajica ima i volje i znanja, ali, eto, i njemu se potkrade "rupa"...
Ivan Milišić iz iste vatrogasne postrojbe zato ima uistinu dojmljiv odgovor na pitanje: što znači Vranjic?
Vrane?
– Meni to previše znači. Ustvari, znači mi sve – ozbiljno je priopćio Milišić, a mi tom odgovoru nismo imali što dodati ni oduzeti. Pa na brzinu hvatamo još jednog Vranjičanina za mišljenje, Rajan Grubić se zove.
– Nemam pojma – Grubić će.
– Možda je naziv dobio po vranama? – glasno se pita, a s druge strane mladi ljepotan među vatrogascima, Jerko Jurić, lukavo uviđa da "tko na pravoj adresi pita, manje skita". Pa naziva na mobitel oca Bartula, čovjeka bogate opće kulture, slavnog kvizaša, koji mu odmah veli da je latinski korijen riječi "Hurania", slaveniziran u "Vranjic".
– Eto, stari zna – zadovoljno Jerko poklapa slušalicu.
Inače je oko novog Vatrogasnog doma u Vranjicu živo; radovi uređenja okoliša i prilaznih staza u punom su jeku, supervizira ih vlasnik tvrtke – izvođača radova "Simba" Ivan Nikolić. I njega zaskačemo s "pitanjem dana".
– Hm, "Vranjic". Sve me tu nešto vuče na "Salonit" – pomalo zbunjujućom jezičnom logikom rezonira Nikolić, koji – ukratko – odgovor ne zna, ali je zato baš lijepo ispao pokraj bagera.
Na zidić preko puta spomenutog "Salonita" sjeli su predahnuti blizanci Mario i Dario Bralić (29). Momci su inače radnici poduzeća "Cestar" i iz Dicma ih je u Vranjic dakle dovela – rađa.
– Ne znamo šta znači Vranjic, možda ima kakve veze s vinom "vranac"? Ali zato znamo da je latinski naziv Dicma "Decima" jer je deset milja udaljen od Salone. Mogli ste u nedilju doć na humanitarnu bikijadu kod nas – zovu nas blizanci, dok se mi upitno pogledavamo.
Kriva 'Urania'
– Je, skupljamo novce za pomoć jednom našem momku. On je na svoj osamnaesti rođendan, 20. travnja lanjske godine, doživija s autom prometnu nesriću i osta u kolicima. Daj Bože da mu pomognemo da se izliči nekako, navodno se danas može puno učinit uz pomoć robotike. Mateo Bralić se zove, neće on zamirit šta ga spominjemo jer ga puno podržavamo. Bit će dobra ta bikijada, i mi imamo pet naših bikova u kući – ponosno napominju blizanci Bralić.
Da ne odšetamo u neku drugu priču, produžili smo dalje, u srce vranjičkog poluotoka. Uz rivu, suncem okupanu kao s razglednice, ribarske mreže razvlači šjor Ante Grubić, 70-godišnji Vranjičanin i nekadašnji električar u "Salonitu".
– Je, iman azbestozu, "Salonit" me otrova. Vidite oni krov? – pokazuje u pravcu devastiranog tvorničkog kruga, te okamine nekih prohujalih vremena.
– Po dvi iljade galebova zna sidit na njemu. Možda se i oni otruju... Šta se tiče značenja riječi Vranjic, nisan vam siguran. Znam za nogometni klub "Urania", ali taj je iz Baške Vode. Tamo nije bilo industrijalizacije, samo turizam – na svoju "rak-ranu" se navraća šjor Ante.
On je, eto, na plućima dobio doživotni "suvenir" iz razdoblja rada u industrijskom divu za proizvodnju azbestne galanterije, no zato je barem riba koju lovi u zaljevu zdrava.
– Odlična je, jili smo je i prije dvajes godin. Čekajte, nešto mi je palo na pamet – sjetio se šjor Ante. Pa nastavlja:
– Prije trideset godin nogometni klub "Omladinac" iz Vranjica imao je utakmicu u Vukovaru. E, Vranjic dobro pamti Vukovar... I znate šta? Ovde vam žive dobri ljudi, pobožni. U svakoj familiji neko ide na misu. A ja oden i na misu, i u ribe. Iman ove dvi brodice – pokazuje prstom na svoju malu moćnu flotu – i uvik bude sriće. I ne zamaran se teškim pitanjima. Aj živili – pozdravio nas je stari vranjički ribar, u suživotu s mrežama i azbestozom.
