Da biste u godini koja je na izmaku pronašli jednu od najljepših sportskih priča u Hrvatskoj morate se malo odmaknuti od velikih gradova i napučenih središta. Jer prekrasna sportska bajka krije se u malom gradu podno Biokova, u Makarskoj, gdje od lipnja stanuje prvak države u futsalu – Novo Vrijeme Apfel.
U samo pola godine dramatično se promijenila svakodnevica kluba koji živi zahvaljujući entuzijastima okupljenima oko sportskog direktora Borislava Vukovića koji je tu od prvih dana kluba 1979. godine, a onda i predsjednika Mije Pašalića koji sa svojom tvrtkom Apfel pruža financijski vjetar u leđa, neophodan za velike rezultate. Pašalić se operativno u klub vratio prije dvije godine, nedugo nakon što su Makarani jedva izborili ostanak u Prvoj ligi. Malo je tko tada mogao pomisliti da će u lipnju 2018. Novo Vrijeme slaviti povijesni, prvi naslov prvaka države.
A tko zna bi li uopće do svega toga došlo da je prošle zime Pašalić odlučio prihvatiti ostavku talentiranog mladog trenera Tea Strunje. Zaredalo se nekoliko lošijih rezultata i Strunje je bio spreman odstupiti, no Pašalić ga je odbio i napravio potez godine. U majstorici četvrtfinala doigravanja Prvenstva Hrvatske Makarani su izbacili Square, u majstorici polufinala Futsal Dinamo na penale (u gostima) i onda u finalu Splitov "dream team".
Prvu od dvije utakmice na Gripama izgubili su glatko, još umorni od trećeg susreta s Dinamom.
– Ako izgubimo drugu, gotovo je, a ako pobijedimo, bit ćemo prvaci s 3-1! – govorili su tada Makarani.
Dogodilo se upravo ovo drugo. U drugom susretu na Gripama izjednačili su rezultat i onda s dvije pobjede na svom tradicionalno "vrućem" parketu ušli u povijest.
Ta dva završna susreta, pogotovo četvrti u kojem su Makarani realizirali prvu "meč-loptu", ostat će upamćena po neviđenoj atmosferi u dvorani. Da Makarani ove sezone obrane naslov, nikad neće moći ponoviti takav ambijent. Samo je jedan prvi. I ostat će najslađi.
– Volim svoj posao, a ovo mi je prevelika ljubav da bih je se odrekao. Dok ovako ide, radit ću i dalje – govorio je tada Strunje koji živi u Splitu, a u Kninu radi kao poštar!
S njime na klupi Novo Vrijeme je osvojilo "jackpot", baš kao i s akvizicijama iz Brazila Duduom i Lucasom koji su ekspresno postali miljenici makarske publike. No, i ostatak momčadi domaći su navijači prihvatili kao svoje – Splićanina Duju Bajrušovića, junaka finalne serije, zatim Slovenca Igora Osredkara (također poštara!), a domaće momke poput Baškovića, Kazazića, Vukovića i Andrijaševića jednostavno obožavaju. Makarska je malo mjesto, svak svakoga zna. A doma se najteže dokazati.
Prizori fešte u dvorani obišli su cijelu zemlju. Bila je to večer za pamćenje, večer koja će se prepričavati generacijama. Makarska te noći nije spavala.
– Da ništa u životu nisam osvojio, ovo bi mi bio vrhunac karijere. Nadam se da ću ovdje završiti karijeru. Hvala svim Makaranima što su me prihvatili kao sina – uzbuđeno je tada govorio Bajrušović.
Slavlje se utišalo, stiglo je ljeto, a s njim i novi izazov – Liga prvaka! Prvo je valjalo zadržati momčad na okupu, u čemu su Pašalić i Vuković uspjeli. Mogli su se pojačati nekim "bombastičnim" imenom, ali nisu htjeli kvariti idiličnu atmosferu među igračima koju su godinama tako brižno gradili. Doveli su samo povratnika Sašu Babića, makarskog zeta.
– Vjerujem u karakter i kompaktnost momčadi. Svaka zvijezda mora se potruditi da dođe u Novo Vrijeme – znao je reći Pašalić, koji utakmice svog kluba prati s neopisivim emocijama. Svaki postignuti pogodak proslavlja kao da je zadnji, za titulu, a poslije svakog primljenog izgleda kao da su mu sve lađe potonule.
S naslovom prvaka povećao se i interes sponzora. Svi su htjeli postati dio priče koja okuplja cijelu Makarsku rivijeru. Na tom valu Makarani su se kandidirali za domaćinstvo turnira skupine Glavne runde Lige prvaka početkom listopada. I dobili!
Kao debitant u natjecanju ugostili su suparnike iz Finske, Gruzije i Kazahstana, a unatrag mjesec dana prije početka turnira cijela je Makarska živjela za taj spektakl. Ne dolazi Liga prvaka svaki dan u grad. Čelnici kluba svojski su se potrudili ne bi li dostojno dočekali Europu, od Pašalića i Vukovića do mnoštva volontera pod paskom šefa Organizacijskog odbora, neumornog Dade Antunovića. Svi su se mobilizirali kako bi dvorana udovoljila svim kriterijima UEFA-e.
Sve je prošlo perfektno. I organizacijski i rezultatski. Makarani su dotaknuli zvijezde osvajanjem skupine i prolaskom u Elitnu rundu, među 16 najboljih Starog kontinenta. Na sva tri dvoboja domaće momčadi dvorana je bila krcata, a makarska europska avantura na tribine je privukla brojne "face", poput Alena Bokšića, Marija Carevića, Ivana Gudelja, zlatnog vaterpolista Ivana Buljubašića, bivših čelnika Hajduka Marina Brbića i Hrvoja Maleša te sadašnjeg Jasmina Huljaja, zatim gradonačelnika Makarske Juru Brkana, savjetnika predsjednice RH Tomislava Madžara, župana splitsko-dalmatinskog Blaženka Bobana, zapovjednika HRM-a Ivu Raffanellija...
A Pašaliću je nakon svega laknulo.
– Vidim da su svi oko mene sretni, pa sam i ja sretan. Skupili smo velik broj ljudi koji pomažu klubu. Osvojiti prvenstvo bio je uspjeh, kao i plasirati se među 16 u Europi, ali ja sam kao predsjednik i čovjek koji živi na maloj rivijeri i u malom gradu najviše ponosan jer smo okupili puno dobrih ljudi koji su pokazali da ova organizacija nije djelo samo jednog čovjeka – rekao je nakon tog uspjeha Pašalić.
Paralelno su Makarani krenuli i u domaće prvenstvo – gdje su nedavno postali jesenski prvaci – ali su se pripremali i za najveći izazov. Ždrijeb Elitne runde Lige prvaka poslao ih je u Lisabon na noge velikanima, Benfici i Sportingu te jakom ruskom Sibirjaku. U hram futsala. Kao da Hajduk završi u skupini s Barcelonom, Manchester Unitedom i recimo moskovskim CSKA-om.
Bilo je to neopisivo iskustvo za Makarane. Kao da ste odveli dijete u Disneyland. Doživjeli su tri poraza, no kad su se emocije slegnule ostao je samo ponos što se mali klub iz maloga grada uopće našao na takvome mjestu. Pogotovo ako znamo da se u svlačionici Novog Vremena nalaze samo četiri profesionalna igrača, dok ostali imaju svakodnevne poslove poslije kojih stižu na treninge i utakmice... Europa je čula za "tamo neku" Makarsku, pa je taj sportski podvig zasigurno imao i pozitivan efekt na turističku i marketinšku promidžbu grada koji broji oko 14 tisuća stanovnika.
Rezultatski uspjesi sportskih kolektiva u Hrvatskoj nisu nužno popraćeni podrškom s tribina, no to u Makarskoj nipošto nije slučaj. Dapače. I zato je ova priča još vrjednija. Dvorana kapaciteta 1000 gledatelja gotovo je uvijek ispunjena barem 80 posto, a na derbijima kompletno.
I ne samo to, utakmice Novog Vremena Apfel odavno su prerasle granice isključivo sportskog događaja. Postale su prilika za druženje, tema mnogih razgovora među mještanima te istinski društveni događaj kojem žele prisustvovati i mladi i stari.
I sad, što dalje? Kako nadmašiti ovakvu 2018. godinu? Ako pitate Makarane, najljepši dani njihova kluba tek dolaze.
