Da s radom Doma zdravlja Makarska nešto debelo ne štima, manje-više se svi uvjere kad se osobno suoče s činjenicom da je primarna zdravstvena zaštita vrlo upitna i da, kako se to u posljednje vrijeme komentira, makarski Dom zdravlja sve više sliči na zdravstvenu stanicu.
Takvo je iskustvo imala i Makarka Jadranka Gaće Beba koja je nedavno imala napadaj bubrežnog kamenca te je zbog ogorčenosti (ne)funkcioniranjem sustava od voditeljice laboratorija tražila knjigu žalbi, a odlučna je u tome da piše i Ministarstvu zdravstva.
- Trpjela sam užasne bolove i morala sam čekati do osam sati, kada je otvorio ordinaciju dr. Marinović gdje sam napravila ultrazvuk i gdje mi je utvrđena dijagnoza napadaj bubrežnog kamenca. On me je odmah poslao na Hitnu pomoć da mi daju injekciju protiv bolova. No, tamo nije bilo ni liječnika ni sestre koji su očito izašli na teren, nego me je dočekala spremačica - govori gospođa Jadranka.
Medicina zna, nastavlja naša sugovornica, da su bolovi tijekom naadaja bubrežnoga kamenca u rangu porođajne boli.
- Nisam mogla ni gledati, a kamoli govoriti od bolova, da bih na kraju našla doktora koji je mijenjao kolegu opće prakse, a koji mi je dao injekciju. A nije morao, pri čemu se pitam što bi bilo da ja slučajno ne znam tog doktora - objašnjava.
U laboratoriju su joj rekli da po nalaz dođe poslije podne.
- Ispostavilo se da navodno nedostaje pola uputnice, tj. da neke pretrage nisu stigle mailom, iako je meni moja liječnica tvrdila kako je sve poslala. Moja kćer dođe u ponedjeljak ujutro, gdje joj je rečeno da fali pola uputnice. U 14 sati dolazim opet, pravim se luda, i pitam za nalaz. Žena me pita hoću li pričati s magistrom, ja sam rekla da hoću. Tu mi ponovi da je nalaz izrađen parcijalno, ali da je krv koagulirala, i to ne samo moja nego i kćerina, tako da ja i dalje ne znam rezultate nalaza. Ako je savjesna liječnica, onda je trebala nazvati moju doktoricu i reći joj da me pošalje ponovno. Ali to se nije dogodilo - kaže Jadranka Gaće.
Dodaje kako joj je krv ponovno vađena četiri dana poslije prvog pokušaja, dakle u utorak. Na čekanju je bila i njena kćer Ana koja je zbog teške operacije isto žurno očekivala rezultate, da bi krv morala vaditi ponovno.
- Kasnije se magistra ispričavala, pitala me zar ću stvarno ići toliko daleko da ću pisati Ministarstvu, a ja sam rekla da hoću. Čak mi je nudila da mi u utorak pošalje laborantice doma, kako bi mi izvadili krv ponovno, ali sam odbila jer se ne radi o mom komodu, niti o tome da ja ne mogu doći, nego o sustavu i odnosu prema pacijentu koji mogu biti ja, ili netko drugi. Ljudi pričaju svašta, ali tek kad na svojoj koži osjete, onda znaju o čemu se radi i kakvi su zbilja uvjeti u Domu zdravlja - kaže gospođa Gaće.
- Nakon moje objave na Facebooku, javili su mi se i neki ljudi iz Ploča, pa vidim da je u cijeloj ovoj regiji sličan problem. Ali nećemo ga riješiti budemo li šutjeli. U posljednje sam vrijeme bila rastrgana, i zbog privatnih obaveza, i posla, i aktivnosti u Građanskoj inicijativi SOS Osejava, ali čim se situacija malo stiša, idem i prema samom Ministarstvu - zaključuje naša sugovornica.