Imotski se u noći Cvjetnice po devetnaesti put preobrazio u Jeruzalem. Njegove kamenite ulice i trgovi podsjećali na jeruzalemske, njegova mitska utvrda Topana bila je Golgota, njegov puk i njegovi gosti bili su Židovi, Rimski vojnici, židovska djeca i žene. Prikazale su se devetnaeste Žive slike Muke Isusove.
Više od deset tisuća ljudi pratilo je scene Posljednje večere, prizore iz Getsemanskog vrta,masa je okupirala veliki prostor ispred zgrade gradskog poglavarstva gdje su se redale slike suđenja Isusu (Tomislav Martić) pa potom Križni put do susreta s majkom Marijom na imotskim skalinima, primanje Veronikina rupca, pomoć Šimuna Cirenca i konačno uspon na Kalvariju, Golgotu imotsku.
Sama scena razapinjanja jedna od najupečatljivijih u devetnaest godina prikaza Imotske Muke.Veličanstveno! Isus umire,u prohladnoj ožujskoj noći muk tisuća i jecaji.Suza,vidjesmo u oku župana Blaženka Bobana koji je prvi put na Imotskoj Muci.
- Ovo doživio nisam, vjerujte, suze su mi same pošle. Veličanstveno i jedinstveno, županija ovakve stvari, ovakve događaje mora pratiti i pratiti će. Bravo za Imotski i Imoćane,koji su nas na najljepši način uveli u Veliki tjedan, reče župan koji je došao u pratnji supruge.
Ovogodišnji prikaz Živih slika Muke Isusove u Imotskom po mnogočemu će ostati upamćen. Nagovještavala se kiša, još se ni snijeg nije otopio po okolnim uzvisinama, a noć je bila pod mjesečinom, tiha i mirna.
U prikazu oko 400 kostimiranih glumaca amatera, nikada više i neponovljivi Tomislav Martić. Možda i njegova najbolja izvedba, utjelovljenje Isusa Krista. Režija Sanje Bago i fra Kristijana Stipanovića odlična, no najveća vrijednost Imotske Muke bijaše taj puk.
Rekosmo, deset i koja tisuća više pristiglih iz svakog kutka Imotske krajine, Splita, Sinja, Makarske, Šibenika, Zagreba, Dubrovnika, Minhena, Frankfurta, Beča……
Imotska muka doprla je i putem internetskog prijenosa u svaki kutak svijeta. Imoćani Živim slikama Muke Isusove iz svoga grada svima najaviše s radošću dolazeći Uskrs.