Da glasovita procesija 'Za Križen', koja je 2009. godine uvrštena na Popis svjetske nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, doista svjedoči o svojoj posebnosti vidjelo se već kroz čitavu Velu šetimanu kada su na škoj iz cijeloga svijeta pristizali brojni iseljeni Hvarani, ali i furešti. A i domaći su već duže vrijeme bili u pripremama za tu posve 'laičku' pobožnost, koja se na središnjem dijelu otoka Hvara neprekidno održava više od pet stoljeća.
Ovo hodočašće vjere i odanosti odvija se u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak, a na Hvaru se nije moglo održati jedino ratne 1944. zbog njemačke okupacije, no i tada su ga otočani surađujući sa Zapovjedništvom izbjegličkog logora organizirali u pustinji dalekog El Shatta. Dakle, nisu dopustili da se prekine jedna vrijedna i posve jedinstvena tradicija, za koju tvrde da je u naše krajeve prenesena čak iz Jeruzalema.
Baš ove godine jelšanski križonoša Toni Milatić (1980.) Raspelo obavijeno crnim velom je u Župnoj crkvi Uznesenja Marijina na nebo primio iz ruku prošlogodišnjeg križonoše Kruna Peronje, čiji je djed imenjak upravo bio jedan od križonoša na onom zlatno-žutom pijesku afričke pustinje. Inače, u ovu čuvenu procesiju uključeno je šest slikovitih hvarskih mjesta koja zajedno s Jelsom čine svojevrstan vijenac, poput zrnaca na krunici.
U procesijama su sudjelovale tisuće hodočasnika, vrijeme ne igra nikakvu ulogu, jer se zna da se i za velikih nevremena u njima nikad nitko nije razbolio, međutim, dočeci procesijunara nakon cjelonoćnog sudjelovanja u obredu svugdje su osobiti i nadasve dirljivi. Ljudi su ljubili sv. Križeve, čestitali križonošama i uključivali se u molitve. A jelšanski križonoša je s Raspelom u rukama zadnjih 30-tak metara križnog puta pretrčao sa svojim pomoćnikom (bratom Ivanom) i na mjesnoj Pjaci pao u zagrljaj svome župniku don Stanku Jerčiću.
Na Veliki Petak ujutro Hvarom 'prodefilira' još nekoliko manjih procesija, u pravilu između dva mjesta, a neke od njih također imaju višestoljetnu tradiciju. Njihove ovogodišnje križonoše su: Ivo Božiković (Poljica), Damir Fistonić (Zastražišće), Marko Visković - Vicetov (Gdinj) i Dario Ivanković (Bogomolje).
Zanimljivo je da je u Sv. Nedjelji križonoša bio njihov župnik don Ivica Babić, a mjesto Dol se pak dičilo s čak trojicom križonoša: Nikša Sansević (pok. Nikole) - veliki glavni Križ, Luka Carić (Fabijana) - zavjetni Križ od muke, i Lukica Šurjak (pok. Luke) - Križ Gospe. U Župi Sućuraj imamo jedinstvenu teoforičnu procesiju u Hvarskoj biskupiji, u njoj je teški Križ bez Raspetog nosio muškarac - pokornik, okajnik svojih grijeha. Zato je i bio obučen u crno (samo s otvorima za oči), jednostavno da ga nitko ne bi prepoznao.