S prvom rupom Božidar zvani Ante zna što bi, nalio bi je betonom, pa napokon dovršio kuću koja od 1974. naprosto vapi za završnom glazurom. Druga rupa je, međutim, mnogo veći problem, zbog nje je naš sugovornik odavno posijedio...
- Pogledajte sve ove kuće i zgrade oko mene, sve su na neki način uređene. A u mom dvoru umjesto parkinga, terace ili zelenila zjapi rupa koju mi općinari brane zatrpati, pokazuje nam Uvodić “bezdan” naslonjen na zapadnu stranu njegove kuće.
A ta kuća je, priznaje, svojedobno bila bespravno izgrađena, no od 1989. godine Uvodići imaju sve papire, dvokatnica je legalizirana, ali rupa je ostala.
- Roditelji su mi od 1947. godine radili u dugoratskoj tvornici ferolegura i, za razliku od drugih, nikad nisu mogli dobiti stan. Tvornica im je bila dala tek komad zemlje za obrađivanje na kojemu je moj otac 1974. ilegalno izgradio dom. Nekoliko puta su nam ga htjeli rušiti, no svaki put smo to uspjeli pravno zaustaviti, prisjeća se Uvodić, koji danas u kući živi sa svojom 90-godišnjom majkom, kćerkom i unukom.
S vremenom su Uvodići pribavili sve potrebne dozvole, no rupu, koja se, da ne bude zabune, nalazi na njihovu zemljištu, nisu uspjeli riješiti. Posred nje, naime, na putu prema samačkom hotelu, prolazi strujni kabel.
- Mogli su ga oni položiti gdje god su htjeli, ruta preko moje parcele bila im je čak najduža i najnezgodnija, no, eto, netko je, da sad ne spominjem imena, odlučio položiti kabel baš nama pod prozorom, ogorčen je Uvodić.
Bilo je to 1979. godine. A 33 zime kasnije evo kabela još pod prozorom Božidarove kuhinje. Visi posred rupe ostavljajući dojam kao da je i njemu neugodno.
- Kad god sam želio nešto na kući raditi, inspekcija bi me zaustavila. Nedavno sam čak postigao dogovor s HEP-om da se kabel izmjesti, no čim sam započeo pripremne radnje, ma nije ni sat prošao, zaskočio me općinski komunalni redar i zabranio mi da nastavim, veli Uvodić, dodajući kako mu nije preostalo ništa drugo nego se obratiti medijima.
Uostalom, čovjek bi, kako kaže, samo želio završiti kuću, pa ljeti, poput ostalih, sobe iznajmljivati turistima, ali završiti mu je ne daju. No, zato mu uredno šalju račune za komunalnu naknadu, koje on još urednije ne plaća. Uvodić nam, nećkajući se, otkriva i svoje sumnje zbog čega je njegova obitelj već godinama u nemilosti općinskih moćnika.
- Roditelji su mi bili šikanirani jer je jedan član očeve obitelji, iako nikada nikome nije naudio, u Omišu imao visoku funkciju za vrijeme NDH, dok im sada smetamo jer je moja sestra, koja živi u Kanadi, 2004. godine na natječaju kupila dugoratski kolodvor.
S obzirom da sam ja u njeno ime sudjelovao na licitaciji, bio sam izložen strašnim pritiscima da odustanemo od kupnje, čak mi je i novac nuđen, no, eto, ja nisam želio popustiti. A da jesam, vjerujem kako bi se i problem s rupom preko noći riješio, zaključuje Božidar Uvodić.
