“To je tvornica novca” - tako je jedan iznajmljivač odgovorio na pitanje koliko mu se zapravo isplati iznajmljivanje njegova tri mala, ali luksuzna i izvrsno pozicionirana apartmana. Kako se, međutim, iznajmljuju svakakvi prostori, vlastite kuće i stanovi, stanovi u kojima žive podstanari… a kako svi ipak moraju negdje stanovati, rade se rošade kakve je katkad teško “upratiti”.
Sretnem tako ovih dana djevojku iz susjedstva, dragu, vrijednu curu, diplomiranu ekonomisticu. Šta ima, pitam, gdje si, šta si, šta radiš? Radim, kaže ona, i dalje u istoj firmi.
Već da je to, dovoljno je. Ali ona nastavlja kako poslije posla mora iz Splita u Kaštela, jer sređuje apartmane za prve ovogodišnje goste.
Imamo cijeli kat viška prostora, pa eto, da ne stoji prazno, preko agencije iznajmljujemo turistima već nekoliko godina.
Gdje u Kaštelima, pitam, razmišljajući kako ovaj grad sastavljen od sedam dijelova ima lijepih, a ima, bogami, i manje lijepih zona u koje bi gosti mogli dospjeti.
Iznad ceste. Ove nove. Dolaze Francuzi, Englezi, Poljaci… Prvi mi stižu gosti iz Londona. Sezona mi je obično sedmi i osmi mjesec, ali evo, ove godine već navalili, priča djevojka.
Obitelj je posao prepustila njoj, sve sama vodi. A čeka je, kaže, i pripremanje svoga splitskog stana za iznajmljivanje.
Tri mjeseca preko ljeta, zašto ne?
Naravno, zašto ne, pomislim. Nisam pitala kome iznajmljuje - nekako mi se činilo logičnim da i taj stan iznajmljuje turistima.
E - ne iznajmljuje njima, nego obitelji iz Duća koja svoju veliku kuću s bazenom preko ljeta iznajmljuje turistima. I dobro plaća za privremeni smještaj u Splitu.
Sasvim neovisno o ovoj priči, čujem za bračni par srednjih godina kojima za koji dan ističe ugovor o podstanarstvu (da, ima i toga!) pa moraju iseliti iz malog stana u jednom splitskom kvartu, što, doduše, nema nikakve veze s turistima, ali to za ovu priču nije ni važno: stambene rošade koje donosi splitsko turističko ljeto njih su se dotakle tako što ljudi, iako već dugo znaju da će morati iseliti, i iako već dugo traže novi stan - jednostavno ne uspijevaju naći novi podstanarski kutak.
Zbog toga će morati privremeno otići živjeti na selo - udaljeno stotinjak kilometara - što možda u vrijeme ljetnih gužvi koje graniče s kaosom i ne bi bilo toliko loše rješenje da ne moraju oboje svaki dan dolaziti na posao u Split...