- Mi smo vam klub neizlječivih ljubitelja pisanja! - uz široki osmijeh govori nam Iva Pejković, predsjednica Udruge “ZaPis”, književnog kluba zadarskih pisaca, koja ove godine slavi jubilarnih deset godina.
- Baviti se kulturom, posebice književnošću, u vremenu brze i sve brže tehnologije, kada je ekran “izgurao” papir, možda je prava borba s vjetrenjačama, ali za našu udrugu ta borba zaista uspješno traje već cijelo jedno desetljeće. Na neki način možemo zahvaliti zadarskom uredniku i “kulturnjaku” Goranu Bujiću, koji je okupio jezgru veterana ZaPis-a, govori nam Iva.
- Bila je to jedna manja grupa ljudi koju su činili Robert Nezirović (predsjednik Udruge), Mario Padelin, Elvis Serdar, Igor Eškinja, Valentina Mlađen, Nikola Turčinov i ja. Prve književne susrete organizirali smo u bivšoj knjižari Tisak Media na katu gradske Tržnice. Osim čitanja priča, ugostili smo Juricu Pavičića, a potom smo postali dio Gradske knjižnice Zadar koja nas je prepoznala kao vrijedne kulturne aktere. Tadašnji ravnatelj Ivan Pehar pomogao nam je u objavi prve zbirke priča (“Samo ti pričaj” 2013. godine). No, bilo nas je posvuda. Književna događanja održavali smo i u perivoju pod kišobranima, raznim kafićima, knjižarama, Knjigozemskoj, pa čak i na Narodnom trgu točno u 12 sati na subotnjoj “špici” – smijući se prisjeća se Iva.
Pitamo kako to da nikad nisu posustali.
- Svaka udruga ovisi o “klimi” koja je ponekad idealna, a u većini slučajeva jako teška. Ključna riječ je održati početni entuzijazam novim idejama, projektima i pratiti kulturnu scenu u gradu i šire. Kao i sve zadarske ekipe koje se bave nezavisnom kulturom, najteže nam je da i dalje nemamo svoj prostor – ističe Iva, no nada se kako će se stvari konačno promijeniti izgradnjom Centra za mlade.
Kritički glas u Zadru
U početku je cilj Udruge bila afirmacija zadarske pisane riječi i autora koji bi dobili priliku pjesme i priče predstaviti publici. S vremenom je “ZaPis” postao platforma za “živi susret”.
- Naše su aktivnosti postale sve smjelije, usudila bih se reći pomaknutije. Počeli smo pozivati pisce u goste, poput Ante Tomića, Tanje Mravak, Zorana Ferića, Daše Drndić i mnoge druge. Potaknuli smo neke globalne akcije u vlastitoj sredini kojih je nedostajalo, kao što je akcija “1000 pjesnika za promjene”. Obilježavali smo “Noć knjige”, ali i Dan žena, i to čitanjem na megafon na Narodnom trgu, a kroz projekt “Pisci u zaleđu” doveli smo urbanu književnu poslasticu u mnoga, često zakinuta mjesta u županiji. Zajedno s Krunom Lokotarom šest smo godina imali “Kalibar bestival”, koji je, nažalost, preselio u Varaždin. Nadam se da ćemo pokrenuti nešto slično i sami – govori Iva, koja smatra da je za Zadar iznimno važno da postoje autori koji će imati hrabrosti i volje odmaknuti se od tradicionalnih stvari u pisanju, poput bure, masline i galebova.
- U našim pričama i pjesmama možete osjetiti i grad i Dalmaciju, ali ne onu s razglednica ili Instagrama. Ne bojimo se kritizirati, ali to radimo prije svega iz ljubavi prema tom našem “lipom gradu” – objašnjava Iva.
Možda baš zato imaju puno čitatelja koji uživaju u njihovim tekstovima, pogledima na svijet i komentarima bez cenzure. No, Udruga prije svega nastoji pomoći autorima da se ostvare kroz svoje priče.
- Autori nam se javljaju, uglavnom preko maila i Facebooka, a mi smo otvoreni za savjete i podršku. No, moraju biti spremni na velik rad i konstruktivnu kritiku! Jer ipak u ovom našem svijetu ništa ne ide bez kritike. Za pisca je važno da se oslobodi ega te da podijeli svoje iskustvo sa sebi sličnima – savjetuje Iva.
Udruga broji desetak stalnih članova, no oko njih su uvijek ljudi koje zanima knjiga, koji se okupljaju na pjesničkoj radionici koju već dvije godine vodi Jasminka Vejmelka u Knjigozemskoj. Tako je nastala zbirka “Je li zvijezdama tijesno”, koju će predstaviti u siječnju 2020.
- Najzanimljivije je od svega to što Udrugu čine ljudi kompletno drugačijih pozadina. Ima nas od studenata preko informatičara, knjižničara, medicinskog osoblja, do novinara i profesora, a povezuje nas ta ljubav prema angažiranom djelovanju u književnosti – zaključila je Iva te dodala kako su svi tijekom godina postali jako dobri prijatelji, okupljeni poput omiljene im grupe TNT.
- Iduću, 2020. iskoristit ćemo za gostovanja i promocije novih naslova. A u budućnosti, osim stalnog prostora, voljeli bismo i prevesti naše knjige na engleski jezik, pa ih prezentirati kao novi turistički proizvod Zadra! - nada se Iva Pejković.
Za jubilarnu godišnjicu pokrenuli ste i izdavačku djelatnost. Je li to presedan u Zadru?
- Mislim da je za jednu malu udrugu velika stvar postati nakladnik! Ove godine uz pomoć Grada i Županije objavili smo tri zbirke: zbirku priča 'Samo se ti sjećaj', koju je uredila Lada Vukić, zatim zbirku pjesama "Je li zvijezdama tijesno?" Jasminke Vejmelke, te zbirku poetskih crtica "Vošta do Tokija" Ivane Bajlo. Na društvenim mrežama pokrenuli smo i malu kampanju, snimili video-trailer za zbirku, objavili početak svake od 13 priča i ilustracije koje je za svaku napravio Ivica Vihar.