Glumica zagrebačkog HNK-a rođena prije 36 godina u Zadru, koja je posudila glas u novom filmu ‘Mufasa: Kralj lavova‘, otkriva da će u novu godinu ući radno te da je brak s liječnikom dobra kombinacija - jer nijedno od njih dvoje nema normalno radno vrijeme.
U filmu "Mufasa: Kralj lavova" i pjevate i posuđujete glas liku Sarabi - što je bilo izazovnije?
-Glasovna karakterizacija mi je bila zabavna i nekako je tekla, dok su songovi zahtjevni - uključuju visoke tonove koje treba dugo
Koju poruku nosi predstava "Nestajanje", nominirana za medijsku nagradu Zlatni studio?
- Odličan i prethodno nagrađivan tekst Tomislava Zajca o zlostavljanom dječaku koji se kao odrasla osoba pokušava suočiti sa zlostavljačem. Igram Anu, suprugu tog nekadašnjeg dječaka... Njihov brak je, naravno, u sjeni prošlih trauma.
Početkom godine počinjete raditi na predstavi "Zločin i kazna" redatelja Jerneja Lorencija u matičnom, zagrebačkom HNK-u - koliko ste ruskih klasika pročitali?
- Ne znam. Ruski klasici mnogo su dali teatru i svatko tko radi ovaj posao, i to diljem svijeta - zna da je to dvoje čvrsto povezano, gotovo neizbježno. Glumci, naime, uživaju raditi takve komade i priželjkuju si što više takvih naslova. I to s dobrim timom. Bez toga ništa.
Što trenutačno čitate?
- Ponovno "Zločin i kaznu", a nakon toga su na redu "Zapisi iz mrtvog doma".
Kako i zašto ste izabrali glumu za profesiju?
- Novi svjetovi. Uvijek ispočetka. Istraživanje.
Je li nakon završetka studija teklo sve kako ste zamišljali?
- Kad je moja generacija započinjala "život odraslih", ja sam odlučila upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu. Bilo je to dosta hazarderski, dala sam 150 posto glumi i, na svu sreću, urodilo je plodom. Vrlo brzo sam počela raditi i naposljetku postala dio ansambla naše nacionalne kuće - HNK-a Zagreb. Tu se sjajno uklapa poslovica - tko riskira, profitira.
Zbog čega je gluma najbolji posao na svijetu, a zbog čega nije?
- Najbolji je, dopustite mi patetiku i romantiku, jer je osjećam kao produžetak same sebe. S druge strane, sa svakim novim projektom nastaju nove sumnje u sebe, talent je uvijek tu da se u njega ne vjeruje. Na kraju krajeva, to je posao u javnosti, strah od javnog nastupa je jedan od glavnih ljudskih strahova, nije da su glumci operirani od treme. Izlazite ranjivi i pozivate da svi imaju mišljenje i kritiku o tome što radite. I onda dok se bacaju i ruže i trule rajčice na vas, ne smijete poletjeti, a ni pasti.
Kako je izgledalo vaše odrastanje u Zadru?
- Meni najbolje.
Koja vam je prva asocijacija na rodni grad?
- Toplina.
Da niste glumica, bili biste?
- Imam 10 ideja u glavi, zato i jesam glumica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....