Sve što ti se pruži u životu objeručke prihvati – savjetuje nam već na početku razgovora simpatična Petra Gerić, započinjući tako priču o svom zanimljivu životnom putu.
Zadranku Petru najbolje ćete znati po sudjelovanju u prvoj hrvatskoj inačici svjetski poznatoga kulinarskog showa Masterchef, gdje je 2012. godine ušla u finale. Inače diplomirana ekonomistica, danas je Petra glavna kuharica na luksuznim jahtama, a nedavno je bila na zavidnoj poziciji voditeljice tima od četrnaest ljudi koji su na Obonjanu kuhali za Oscarom nagrađenog hollywoodskoga glumca Jareda Leta, njegov bend i bliske kolege.
- Da vam kažem da sam upit za taj posao dobila preko Instagrama, ne biste mi vjerovali, jer ni ja sama nisam odmah povjerovala. Dobro da sam uopće odgovorila na tu poruku koju nisam ozbiljno shvatila – smije se Petra, prisjećajući se avanture zvane "Mars island".
- Ja sam ih čak htjela odbiti jer sam u to vrijeme, kad sam dobila njihovu ponudu, radila za jednu američku obitelj, putovala s njima po svijetu i kuhala im. Rekla sam toj organizaciji da ću rado složiti tim kojem vjerujem, napraviti jelovnik, ali da ja osobno ne mogu doći. No, oni su inzistirali da baš ja dođem, pa je moja sadašnja šefica rekla: "Petra, pođi, to bez tebe neće biti kako spada." I na kraju sam pristala. Zapravo sam tek dva tjedna prije festivala saznala kome ću kuhati – prepričava nam Petra, koja je morala u jako kratkom roku složiti profesionalni tim koji će moći na vrlo viskoj razini odraditi sve kako treba.
Najviše nas je zanimalo što je poznati glumac i njegovih trinaest bliskih prijatelja jelo. Bili smo uvjereni da se radi o jelima visoke kuhinje, u najmanje sedam sljedova. Kako li smo se samo prevarili!
- Kuhala sam im najjednostavniju i najukusniju hranu, našu dalmatinsku. Baš onako kako se kod mene doma kuhalo, spizu koju su moja majka i baka spremale. Uživali su! Inače, mi obiteljski imamo polje i domaće životinje, stoga sam od majke uzela koke za nekoliko ljudi koji su jeli meso, a ostalima sam spremala ribu koju sam nabavljala od obonjanskih ribara. Pravila sam i riblju juhu, s rižom, koju su svi obožavali pa su jeli po dva, tri pjata samo za ručak. Tako je u četiri dana, koliko je trajao festival, otišlo dvadeset kilograma ribe! Jednostavno nisu mogli prestati jesti – smije se Petra, naglašavajući kako su sve namirnice s kojima je radila isključivo lokalne, svježe i provjerene.
- Od tete Marije sa zadarske pijace, kod koje inače kupujem, nabavila sam domaće paške sireve koji nisu izdržali ni dva dana! Sve su ih pojeli ne vjerujući koliko su ukusni. Naši obiteljski pršuti, koje sušimo u Vinjercu, nikog nisu ostavili ravnodušnim. Ali ono što im se najviše svidjelo bila je - blitva s krumpirima! Oni je valjda nikad nisu jeli na taj naš način – otkriva Petra, ističući kako mi Dalmatinci često zaboravljamo što zapravo imamo.
- Putovala sam stvarno svugdje po svijetu i jela apsolutno sve, od crva u Meksiku, do škorpiona na Tajlandu, ribe na Filipinima, voća u Južnoj Americi, ma nema što nisam probala i što nisam kuhala! I uvijek tvrdim i tvrdit ću da je najbolja i najukusnija mediteranska spiza. Posebno se tu ističe naša dalmatinska zbog kvalitete proizvoda. Kome god sam na jahtama spremala tu našu kuhinju, ostali su paf i zamolili me da cijelo putovanje kuham samo to. Kad odem, šalju mi poruke kako im fali moja riba – govori Petra, koja je četiri godine provela na Zepterovoj jahti i kuhala za njega osobno i njegovu obitelj.
- I to je stvarno posebna priča. Upoznala sam gospodina Zeptera dok sam radila u jednoj riječkoj marketinškoj agenciji i trebala za njega složiti jedan veliki projekt koji je uključivao njegovo posuđe. Toliko su mu se svidjele moje ideje da sam sljedeći dan dobila ponudu da odem raditi, tj. kuhati za njega isključivo koristeći to posebno posuđe i jedinstveni način kuhanja – prisjeća se Petra još jednog životnog iznenađenja, koje je, baš kao i sva prethodna, objeručke prihvatila.
Putujući svijetom Petra je upoznala razne kulture i običaje. Na naše iznenađenje, otkrila je kako smo mi Hrvati, posebno Dalmatinci, najsličniji Filipincima i - Kazahstancima!
- Oni jako drže do kuhanja i spremanja jela u kući te okupljanja obitelji za stolom. Ne vole, kao mnogi zapadnjaci, naručivati hranu ili jesti vani. Njima je hrana jedna vrste poveznica među ljudima. Baš kao što je to nama Dalmatincima... zato, neki tuđi čovik bi i mogao znati što to veže dalmatinske ljude - našalila se Petra.
Razgovarajući s njom čovjek stekne dojam da nema straha ni pred čim i čvrsto vjeruje u ono što radi. Savršeno je iskoristila i ukomponirala svoje kontinentalne i dalmatinske korijene. Rođena u Varaždinskim Toplicama, od oca Željka je naučila sve o mesu i divljači, a kasnijim preseljenjem u Zadar, grad majke Jasminke, naučila je sve tajne mora.
- Mogla bih reći da imam najbolje i najprovjerenije dobavljače, moje roditelje. I bez njih ništa od ovoga što danas imam i što jesam ne bi bilo moguće. Stvarno mi izlaze u susret, pomažu koliko mogu. Nikad neću zaboraviti kad sam krenula tek u Masterchef, moj otac je bio dosta protiv, smatrao je da stalno lutam i da bi bilo vrijeme da se malo smirim. Danas, on trči sa mnom, nosi mi vrećice, vozi gdje god treba. Zna da sam ja sretna i jako je ponosan – zaključila je.
Vjerujemo da će i nakon ovog članka otac s posebnim ponosom čitati o svojoj uspješnoj kćeri, vrhunskoj kuharici Petri Gerić.