Malo tko je poradio na promociji Zagorja u posljednje vrijeme kao Andrea Buča, novinarka HRT-a koja je putopisnim serijalom "Stani v Zagorju" oduševila ne samo tamošnje stanovnike, nego i šire gledateljstvo, koje se zajedno s njom, taman negdje početkom pandemije, uputilo kroz zagorsku avanturu, običaje, povijest, recepte... Tajming izvrstan, a cijelu priču poznata Zadranka začinila je i odličnim sugovornicima i dojmljivim krajolikom. Zahvaljujući tom projektu ušla je u finale "Zlatnog studija", i za nagradu najbolje TV emisije "bori" se s vrlo jakom konkurencijom – "RTL Direktom" i "Provjerenim" Nove TV...
Kakva su vaša očekivanja? Već i sam ulazak u finale sjajna je stvar, no što mislite koji su vaši aduti koji bi mogli, da tako kažemo, presuditi u vašu korist...
– Već se osjećam kao pobjednica jer između svih projekata Dokumentarnog programa HTV-a, moj je u finalu "Zlatnog studija", među tri najbolje TV emisije 2020. godine. Dvostruko je zadovoljstvo; prvo nominirala ga je struka, a onda su ga gledatelji svojim glasovima odveli u finale. Konkurencija je jaka, mašinerija je to koja radi dobar posao u informativnom programu, dok je "Stani v Zagorju" dokumentarno-putopisni serijal koji zrači ljepotom, optimizmom i ima onu ljudsku notu, koja gotovo nestaje s malih ekrana. Snaga ovog serijala je drukčiji pristup sugovornicima, živopisnim, strastvenim karakterima u koje se zaljubiš nakon gledanja. Postići to je vještina, i ljudska, i redateljska.
Za mnoge je ovaj serijal, koji je prikazan na početku pandemije, bio svojevrstan bijeg od otužne stvarnosti i crnih brojki... "Uletio" je kao melem na ranu, a to, među ostalim, potvrđuje i ovo priznanje. Sigurno je bilo dosta pozitivnih kritika i komentara... Koji vam se najviše svidio?
– Nakon svake epizode inbox bi zatrpali gledatelji, od onih najmlađih do najstarijih, redom oduševljeni, punog srca, nasmijani i zahvalni jer bi na 26 minuta zaboravili "novonormalnu" svakodnevicu iz koje je vrištala korona. Javljali su mi se roditelji djece koja u dahu odgledaju epizodu, a znamo kako je današnju djecu teško zadržati fokusiranom. Osjećaj je prekrasan jer naš mali tim se svojski trudi da svaki kadar ima miris i okus, da svaki montažni rez ima gotovo opipljivu ljepotu. Mnogi su nakon "Stani v Zagorju" pogledali i sve ličke epizode, što je zaista kompliment i potvrda da ono što radimo, radimo dobro.
Koncert, restoran, plesni podij
E sad, nakon Like i Zagorja, na red dolazi Dalmacija. Scenarij je vjerojatno spreman, pripremne radnje vjerojatno obavljene... Sve nas zanima: gdje ćete snimati, kada, tko će vam biti sugovornici, koliko epizoda možemo očekivati, na što ćete staviti naglasak, kada će serijal biti prikazan? Na koncu, i vi ste Dalmatinka i sigurno će vam to biti gušt...
– Brk mi se smije, jedva čekam snimati na otocima! Na pučinskim otocima do kojih se trebaš malo i oznojiti. "Stani na otoku" sastoji se od osam epizoda: Suska, Dugog otoka, jedrima od Kornata do Žirja, Paklenih otoka, Visa, Palagruže, Lastova i Mljeta. Kao i uvijek, u fokusu je čovjek, bilo da je starosjedilac ili otočni povratnik, svjetioničar, ribar, jedriličar, kalafat, kuhar, lingvist, biolog ili samo zaljubljenik u more. Svi morski vukovi i vučice iz čijih će pora, pogleda i pokreta izići najljepša specifičnost otočnog života.
Snimat ćete na ljeto, a to će vam doći i kao svojevrsni godišnji odmor. Istinabog, vrlo aktivan odmor, al' opet... S obzirom da i sami odgajate dvojicu sinova, tu je i dodatni izazov – kako riješiti brigu o djeci. Je li i po tom pitanju sve spremno?
– U jednu ruku se "prebijemo od posla" jer snimamo od jutra do sutra dobrih mjesec i pol, u drugu, nikad ne bismo imali priliku doživjeti išta slično, tako da su naša snimanja puno više od aktivnog odmora, ona su avantura života.
Ljeti i snimam jer su ljetni praznici dovoljno dugi da su klinci na moru, da guštaju, zbrinuti kod familije, ne fali im ništa. Zapravo pofali im mama, ali mi to sve nadoknadimo.
Vi ste i diplomirana novinarka, ali ste završili i studij režije... Tu sretnu kombinaciju spojili ste u ovom projektu, u kojem ste pokazali svoje sjajne autorske vještine. Što vam je u području novinarstva najmilije, a što vam pak smeta, i razmišljate li i o budućim projektima u kojima ćete iskoristiti redateljske vještine. Kuha li se već nešto u vašoj glavi?
– Već dulje vrijeme ne razmišljam o sebi kao o novinaru, nego autoru, kreatoru koji gleda i vidi u slikama i prizorima. Uvijek se nešto u glavi kuha, jučer, primjerice, između korekcije školske zadaće, ručka i usisavanja, završila sam scenarij za epizodu "od Kornata do Žirja". I evo, već razmišljam o novom projektu.
Što najradije volite pogledati na televiziji, čega, po vašemu mišljenju, nedostaje?
– U našem domu gledaju se Pixar i Disney, dugometražni animirani filmovi, i ništa nam ne fali.
Što vam najviše nedostaje u ovoj pandemiji, čega ste se baš istinski zaželjeli?
– Ukusnog restoranskog obroka u par sljedova, dobrog koncerta i gužve na "dance flooru".