Velimir Friganović o kultnoj skakaonici na Kolovarama: Zbog jedne Zagrepčanke deset puta zaredom skočio sam na glavu s ‘desetke‘

Skakaonica ispred bazena Kolovare za Zadrane je puno više od sportskog objekta. Osim što se skokovima "s tornja" u more obučilo niz vrsnih sportaša koji su proslavili ime Zadra širom svijeta, "trica, petica i desetka", odnosno skakanje s tri, pet ili deset metara u more "odgojilo" je mnoge zadarske mladiće i djevojke koji su svojevrsnu inicijaciju u svijet velikih i odvažnih stjecali upravo na skakaonici na Kolovarama.

Zbog toga zadarska skakaonica ima puno više značenja od "samo" sportske namjene. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je to jedan od simbola Zadra, znak prepoznatljivosti, kultno mjesto, nezaobilazno i zbog društvene uloge koje ima u ljetnim mjesecima.

Mnoge su se ljubavi dogodile upravo zbog skakaonice. Doduše, dogodila se i pokoja nezgoda, jer nije šala popeti se po metalnim ljestvama na vrh tornja pa se s deset metara sunovratiti u more. Završite li leđima, dobit ćete udarac zbog kojega će vam koža puknuti i prokrvariti, a ako let na glavu nije savršeno izveden, udarac po licu bit će ravan kakvoj dobroj žlepi.

Pa ipak, unatoč tome zadivljuje vještina zadarskih mladića koji izvode čuda za vrućih ljetnih dana. Ima tu salta, premeta unatrag i naprijed, skokova u duetu, stojeva na rukama prije skoka... Dobar skok često izmami pljesak promatrača (i promatračica), a ako tko nezgodno pljesne, dobit će neizbježno "uuuuu... ubio se" iz publike.

Sve je to zadarska skakaonica, vjerojatno jedna od najljepših na svijetu, osobito kad vruća ljetna predvečerja Kolovara okupa narančasta boja zalazećeg sunca...

Ali morska je ljepotica zadnjih godina ipak nagrizena zubom vremena, udarcima morskih valova i djelovanjem morske soli, unatoč naporima onih koji su je godinama obnavljali, popravljali i vraćali joj stari sjaj. Stoga ohrabruju vijesti da je Upravni odjel za kulturu i šport od 2019. godine kroz planski pristup održavanju sportske infrastrukture na administrativnom području grada Zadra pristupio pripremanju projektne dokumentacije za sanaciju skakaonice na otvorenom na kupalištu Kolovare, te projektne dokumentacije za sanaciju rampe za ulazak brodova u more u sklopu Veslačkog doma u Zadru.

Oba su objekta uronjena u more, kažu u gradskoj upravi. Skakaonica je izgrađena daleke 1957. godine, a rampa Veslačkoga kluba "Jadran" 1978. godine, te je procijenjeno da im je u perspektivi potrebna sanacija, za što je kao prethodni korak načinjena potrebna dokumentacija. Kako bi dobili što precizniji uvid u opseg i količinu potrebnih poslova, 2019. godine naručeni su istražni radovi na skakaonici Kolovare koji su izvedeni do početka 2020. godine te je Grad dobio referentan elaborat o njezinu stanju.

Nakon kratke pauze zbog ekonomizacije potrošnje proračunskih sredstava uzrokovane COVID epidemijom u 2020. godini, u ožujku ove godine sklopljen je ugovor o izradi projektne dokumentacije za sanaciju skakaonice s tvrtkom "Geoexpert IGM" iz Zagreba, koja je obavila i istražne radove.

– Započeli smo s tim 2019. godine, najprije ispitivanjem stanja, a sada se krenulo i s izradom projektne dokumentacije. Bit će važno da to imamo spremno, kako bismo vidjeli možemo li konkurirati za sredstva prema resornome ministarstvu ili fondovima EU-a ako budu otvoreni za takvu sanaciju. Neće to biti mali iznosi pa bi svakako bilo dobro da se i na takav način pokuša financirati. Analiza skakaonice pokazala je da je stabilna i upotrebljiva, međutim, to su zahtjevni radovi koji uključuju brušenje slojeva betona i onda dio po dio obnovu armature. Općenito stanje nije loše, premda to ne izgleda tako s površine.

Mislim da bi bilo dobro da tu skakaonicu u suradnji s konzervatorima zaštitimo jer je to jedina skakaonica na obje strane Jadrana tog tipa, s koje se skače direktno u more. Mislim da je vrijeme da krenemo prema jednoj spomeničkoj priči, jer ona to na kraju i zaslužuje. Ona bi trebala i dalje ostati u uporabnoj funkciji i tu se ne bi ništa trebalo mijenjati, naravno, uz sigurnosne mjere korištenja koje su već na snazi, a provodi ih Javna ustanova "Zadarski sport", koja upravlja skakaonicom – kaže nam Dina Bušić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu i sport Grada Zadra.

Kako doznajemo, riječ je o oko 1,5 milijuna kuna pomoću kojih bi se obnovila skakaonica Kolovare i još toliko novca za rampu Veslačkog doma.

Velimir Friganović, počasni predsjednik zadarskoga Kluba za skokove u vodu (KSV), čovjek koji je niz godina bio i predsjednik Hrvatskog saveza za skokove u vodu, ima zadarsku skakaonicu "u malom prstu", osobito njezinu sportsku stranu. Još je 1959. godine počeo tu dolaziti kao mali dječak kojega je mama dovela za ruku na bazen Kolovare, da bi potom ostao trajno vezan uz skakaonicu, prvo kao sportaš i skakač, kasnije kao funkcionar Kluba za skokove u vodu i jedna od najzaslužnijih osoba za očuvanje skakaonice.

Zajedno razgledamo skakaonicu obasjanu suncem na otvorenom kupalištu Kolovare. Velimiru odmah naviru sjećanja na sportske i mladenačke dane koje je proveo na njoj. Skakaonica je, slažemo se s njim, i sportski simbol grada koji je Zadru podario legendarna imena u skokovima u vodu. Dug je to niz, od Luke Bezića i Edite Gatare iz pedesetih godina, pa do Marcele Marić, prve skakačice u vodu koju je Hrvatska imala na Olimpijadi, u Riju 2016. godine, što je, priznaje nam, bila njegova opsesija, da imamo olimpijskog skakača.

Velimir je suvremenik i s legendarnim Ratkom Rudićem, vaterpolskim gigantom koji je također potekao s bazena Kolovare. Prisjeća se i slavne Zlate Dunatov, Alda Stošića, Marije Surać, zatim Valtera Sutlovića, Dragana Dumića, sve do Arna Longina, koji je došao iz zagrebačkog Medveščaka, sa studija. Upravo je zbog skakaonice Kolovare Zadar uvijek imao najbolje skakače "tornjaše".

– I onda se napravi bazen na Višnjiku, ali bez desetmetarske skakaonice. Tuga naša pregolema. Ali valjda će se to ispraviti s olimpijskim bazenom – ističe.

Dok pokušavamo fotografirati Velimira, kaže nam "neka se skakaonica vidi, lako je za mene"... Jer – skakaonica je glavna!

– Zadarska je skakaonica jedinstvena jer se s nje skače ravno u more, a toga više nema na obje strane Jadrana. I nije lako skakati u more, jer je morska voda gušća, što se osjeti pri udarcu o površinu. Kad su jednom prigodom naši skakači Šime Perić i Jure Kurjak s trenerom Arnom Longinom otišli u Miami i pokazali im s videokasete gdje mi skačemo, oni nisu mogli vjerovati, ostali su zapanjeni. Iako je jedinstvena i lijepa, naša je skakaonica i opasna za neupućene. Penjanje na nju vrlo je opasno i nekoliko godina na njoj je vladala gužva, što nikako nije bilo dobro. Pa ipak, pamte se samo dva slučaja stradavanja, jedan je mladić pao s desetke na tricu i dobro se polomio, a davno je, još u moje vrijeme, jedan skakač skočio na sandolinu i slomio ruku. I to je sve, koliko ja znam, što se tiče nekih većih nezgoda. U zadnje se vrijeme prilaz na skakaonicu zaključava i skale se odnose. Dobro je da je tako. Ako se netko "na ruke" popne, u redu, to se radilo i prije, ali reda mora biti – kaže Friganović.

Skakaonica je obnovljena 1977. godine injektiranjem betona ravno u postolje. Promijenjen je i mostić koji vodi do nje, dodana je i rampa za skakanje.

– Mi smo tu skakaonicu uvijek uređivali, ja sam promijenio i ovu ogradu od prokroma, jednom smo je cijelu ispjeskarili i opet obnovili, bila je kao nova... Mi smo skakači već imali svoje morske orgulje prije Orgulja. Ovo su naše orgulje – kaže Friganović, dodajući kako je u pripremi i knjiga o povijesti zadarskih skakača u vodu autora Nebojše Gunjevića, koja će biti opsežno djelo, a najvećim je dijelom vezana upravo uz skakaonicu Kolovare.

– U ono vrijeme nije bilo momka od šesnaest godina da nije skočio s desetke. Bilo je i dokazivanja pred djevojkama... Ja sam zbog jedne Zagrepčanke deset puta ovdje skočio na glavu s desetke, ne bih li je "zbario". Ovdje su dolazili košarkaši, nogometaši, svi sportaši grada, jer ovo je bilo kultno mjesto, kao što su Jazine za košarku, Mornarica za rukomet, Đil za mali nogomet. Danas se najviše dolazi zbog kafića, koji je dobro uređen i koji i održava taj prostor. Mada moram reći, nije to više ono što je bilo. Ali zato je važno obnoviti skakaonicu kako bi se sačuvao dio zadarske povijesti za buduće naraštaje koji dolaze – zaključuje Velimir Friganović.