Da u životu nikad nije kasno za ostvarenje svojih životnih želja, najbolje pokazuje slučaj 63-godišnjeg umirovljenika Josipa Raina koji se u rujnu prošle godine uključio u dramsku skupinu "Drama plus".
Josip kao najstariji član glumačkog ansambla pod redateljskom palicom Vinka Radovčića ostvaruje svoje životne snove. Josip je rodom iz Novog Marofa pokraj Varaždina, a Zadar ga je očarao kao grad još kada je kao dijete s roditeljima dolazio u Zadar i u Božavu na Dugom otoku.
- Uvijek kažem da sam uhvatio treći, zadnji vagon da ostvarim svoju želju i okušam se u glumi. Ljubav prema pozornici se rodila kada sam imao oko pet godina, zahvaljujući mojim roditeljima koji su me vodili u kazalište u Virovitici. Bio sam fasciniran glumom, a o tome najbolje govori to da sam sa sedam godina u bakinu dvorištu u Virovitici stvarao predstave i režirao. Prijatelji su sa mnom glumili, drugi su glumili publiku, a prodavao sam čak i karte - kroz smijeh nam govori Josip, dodajući kako je u dvorištu napravio cijelo malo kazalište.
U osnovnoj školi je svirao gitaru u školskom orkestru, a vrlo brzo se prebacio na bubnjeve i počeo profesionalno svirati po restoranima i barovima.
- Gluma je opet izašla na površinu dok sam bio u mornarici u Puli jer smo tada za prigodne dane glumili u predstavama. Ja sam pisao scenarije, pravio satiru i anegdote na račun naših starješina. Uvijek bih im izmiješao karaktere kako me ne bi mogli optužiti - iskreno će Josip koji je nakon stradavanja u ratu radio u Ministarstvu obrane na administrativnim poslovima, odakle je otišao u mirovinu.
Kako je započela priča sa Zadrom?
- Bivša supruga i ja gradili smo kuću na Molatu na kojem sam živio deset godina. Prijatelji mi kažu da sam uvijek u petoj brzini i da ne mogu stati na jednome mjestu, tako da sam se tada bavio i ribarstvom, imao sam svoju brodicu i uživao u čarima otoka. Ljeti je na otoku odlično, ali zimi se sve pretvori u monotoniju i bilo mi je dosta bodulskog života pa sam se prije četiri godine preselio u Zadar - objašnjava Josip, koji se s preseljenjem u grad zbog viška slobodnog vremena počeo baviti i turizmom.
Josip vodi vrlo aktivan život, uz glumu se bavi i rekreativnim plivanjem, ljeti na Kolovarama, a zimi na Višnjiku. Interesira ga i nutricionizam, a redovito vozi biciklu i bavi se jogom.
- Prije dolaska u "Dramu plus" odlazio sam na neke glumačke radionice, ali kada sam vidio što sve Vinko radi, odlučio sam doći kod njega. Moram priznati da me u početku malo bilo strah, ali kada se ja nečega uhvatim, želim to odraditi maksimalno korektno i dati sve od sebe - govori Josip, ističući da su ga kolege objeručke prihvatili.
- Zovemo se drugi i drugačiji i to u stvarnosti i jest tako. U našoj skupini najmlađi član ima 17 godina, a ja 63. Svi možemo dosta toga naučiti jedni od drugih, uvijek si pomažemo i to je ono što nas čini pravom obitelji. Od početka su me izvrsno prihvatili i nikada nije bilo problema. Moji kolege su ljudi u punom smislu, što je danas teško sresti i nije im nepoznata knjiga bonton - priznaje nam Josip, dodajući kako su imali jedan jedini problem, a to je što su mu persirali.
Objašnjava kako cijela grupa jedva čeka probe i druženja jer je to davnih dana izašlo iz formalnih okvira glume, a od milja ih zove "malom akademijom glume".
- Svi smo uvijek spremni za akciju i probe nam nisu ograničene na samo par dana u tjednu. Kada god stignemo, vježbamo i usavršavamo se. Vinko nam uvijek stoji na raspolaganju i njemu se možemo obratiti kada god nam je potrebna pomoć, a s njegovim individualnim pristupom uvijek na sljedećoj probi vidimo pomak jedni kod drugih - ističe Josip, koji kaže kako je atmosfera kod njih vrhunska i nakon svake probe kući ide lebdeći i doživi katarzu.
Josip smatra da godine ne smiju biti prepreka, a na pitanje koji je njegov recept za sreću, kao iz topa odgovara:
- PPS, što znači prijateljstvo, poštenje i smijeh! Bitno je biti okružen dobrim društvom, da je pozitivna vibra oko tebe i uvijek treba činiti dobro i susjedu i nepoznatoj osobi - odgovara.
Josip se sada sprema za predstavu našeg mladog i uspješnog dramaturga Ivora Martinića "Moj sin samo malo sporije hoda", u ožujku, a to će mu biti i premijera otkako radi s Vinkom.
- Veliki mi je izazov ispuniti Vinkove visoke profesionalne kriterije, ali siguran sam da ću to uspjeti jer on uvijek iz nas izvuče ono najbolje. Želim s njim pomicati granice, a svim ljudima, i mladima i odraslima, preporučujem da se oslobode i da dođu kod nas. Dođite bez obveza i pokušajte, nama će biti drago - za kraj je poručio Josip, koji svojim aktivnim načinom života i energijom kojom odiše vara godine i prkosi vremenu.