Ova je izložba susret s dobrim starim prijateljem s kojim se beskonačan razgovor stalno poštapa uzrečicom „Sjećaš li se“!
Impresivna izložba Ante Brkana, u inventivnom konceptu Nevene Štokić, pod naslovom Magično u svakodnevnom, nije samo za gledanje već još više za promišljanje. To je nešto kao susret s dobrim starim prijateljem i beskonačan razgovor uz poštapalicu: „Sjećaš li se“?!
Sjećam se, dobro se sjećam kako je za prvu zadarsku izložbu i prvu knjigu braće Brkan, 1956. godine, Boro Pavlović spjevao uza svaku fotografiju po jednu „preverovsku“ pjesmu. Tako što moglo se u ono doba vidjeti jedino u Parizu. Ondje je Jacques Prevert, među ostalima, pratio stihovima zbirke fotografija Izisa (Israel Biderman). Nažalost, Boro Pavlović je zaboravljen u Zadru, a mediji danas stapaju sliku, riječ i zvuk u jedinstven izričaj.
Sjećaš li se kako je, 1985. godine, kada je Brkan izlagao u Splitu, uočeno da se na njegovim fotografijama uvijek susreću veća ili manja pitanja? Čak je i novinska najava izložbe nosila naslov Brkanov svijet čuđenja.
Da, da! Ali, sjećaš li se kako je Predrag Matvejević, 2002. godine, pisao da „mediteranski gradovi žive od uspomena možda više nego drugi, kako je u njima prošlost važnija od sadašnjosti“? To je to što na Brkanovim fotografijama uvlači gledatelje u razgovor s onim čega (ili koga) više nema, a ipak je tu! Pred ovim se slikama ne može ostati ravnodušan. Uvijek se nađe neki detalj, ako ne više njih, koji vrlo diskretno, najčešće neprimjetno, potaknu emotivnu reakciju i upute na iščitavanje semantičke bremenitosti.
Sjećam se, nekoć se vjerovalo kako se takav potencijal može tražiti samo u tzv. umjetničkim fotografijama, pa su se i Brkanove dijelile na one za izlaganje u galerijama i na ostale. Sada se, pak, u ovom vremenu virtualne stvarnosti i selfi-kulure, jasno vidi kako je u svima nataloženo vrijeme, kako su to svojevrsni prostori sjećanja, vibrantni kulturni tragovi prošlih vremena.
Onako kako bi, sjećaš li se, rekao Tonko Marojević: „Čuvaju duh prošlog vremena, kao da su u dosluhu s neorealističkom poetikom i verizmom tipičnim za južnjake“. Ili kao što je Ginter Grass pisao u Limenom bubnju: „Što na tom svijetu, koji bi roman imao epsku širinu jednog albuma s fotografijama“!?
U ovom Brkanovu „albumu“ nije izloženo niti pola posto sačuvanih snimaka, ali iz njih zrači snažan emotivni intenzitet i neka himnična ustreptalost. To je Zemlja čudesa u kojoj maštovitost velikoga maga obično pretvara u čudesno.
Riječju, u pitanju je autentičan zadarski kulturni kapital.
Nakon svečanosti otvorenja 26. listopada, izložba u Kneževoj palači u Zadru ostaje otvorena do 11. prosinca.
