"Svoju priču završit ću u Zadru, sigurno. Uz more..."

Doris Pinčić Rogoznica (30) popularnost je stekla prije osam godina kao zvijezda serije 'Larin izbor', a nakon glumačkih voda uspješnu karijeru je izgradila i kao TV i radijska voditeljica. Trenutačno je gledamo kao voditeljicu RTL-ovog showa 'Fittest Family', a u razgovoru nam je otkrila sve o povratku na male ekrane, kako se nosila s viškom kilograma, što joj je sve donijela popularnost, kako slavi godišnjice braka i koliko joj se život promijenio s dolaskom drugog djeteta.

Koliko se 'Fittest Family' razlikuje od svih ostalih projekata na kojima ste radili? Jeste li se zaželjeli opet televizije?

Razlikuje se jer je ovo format kojeg smo snimali na vanjskim lokacijama, u raznoraznim vremenskim uvjetima. I to je za nas potpuno novi format te nismo ni sami znali što očekivati. Jako sam se zaželjela televizije, ona je moja velika ljubav.

Kako bi se vaša obitelj snašla u ovim izazovima?

Nikako (smijeh). Jako su teški ti izazovi. Mi se rekreativno bavimo sportom, ali neki od ovih izazova su doista strašni i svaka čast svakoj našoj obitelji na hrabrosti.

I sami ste svojedobno progovorili o višku kilograma s kojima ste se borili kao tinejdžerka. Kako danas gledate na taj period i koliko uopće pazite na prehranu?

Bila sam prava bucka do fakulteta. Onda sam odlučila jednom za svagda obuzdati se i ne jesti više nego mi je potrebno. Imala sam još faza nakupljanja koje kile više, ali nikad se više nisam vratila u najdeblje faze.

Pazim da jedem cjelovito, kvalitetno i zdravo jer mi je tako lakše izdržati sve obaveze tijekom dana. Moj jelovnik sastoji se od jako puno povrća, voća, cjelovitih žitarica, ribe, mesa, orašastih plodova, sira - to je 90 posto jelovnika, ali ako mi se jede štogod drugo, jedem bez straha.

Mislim da ništa, u umjerenim količinama, nije problem.

Vježbate li, koje su vaše zdrave navike, a koje navike pokušavate prenijeti svojoj djeci?

Trudim se koliko god mogu. Djeca su mala pa vježbam uglavnom doma ili ako je koja baka na raspolaganju odem trčati što me silno veseli. Pa evo to, što vježbam doma pred njima je već velika stvar, oni to gledaju i vjerujem uče i usvajaju dobru naviku za budućnost.

Glumica, televizijska voditeljica, radijska voditeljica… Čini se da dobro plivate u svim vodama, ali gdje se ipak osjećate 'kao doma'?

Hvala vam na lijepim riječima. Trudim se posvećeno i predano odraditi svaki angažman koji je preda mnom. U mojim očima ne postoje veliki i mali projekti i ni jedan dan ne odrađujem rutinski. Nekad stvar ispadne bolje, nekad manje dobro, ali baš uvijek dajem sto posto sebe u sve što radim. Ne volim izdvajati ništa od toga jer sve su to poslovi s istim zajedničkim nazivnikom samo na različite načine se obavljaju.

Kakvo iskustvo vam donijelo rad na sapunicama, vidite li se opet u tome?

Svako iskustvo je vrijedno iskustvo. Sapunica je jako dobar, vojnički dril, pogotovo za nekog tko tek počinje. Rijetko kad imaš priliku toliko vremena provesti ispred kamere konstantno, ako si pametan to se da iskoristiti mudro za budućnost. Ako hoćeš tražiti što ne valja to možeš i na sapunici i na visokobudžetnom filmu.

Kako podnosite kritiku i do čijeg mišljenja vam je najviše stalo?

Kako kad. Kad si javna osoba prirodno je da svatko naprosto ima pravo na mišljenje o tebi, kakvo takvo. I to mogu shvatiti, ne mogu te svi voljeti niti trebaju.

No ono što mi je stvarno već počelo ići na živce i protiv čega mislim da se moramo ozbiljno boriti je cyberbullying. To što su ljudi sposobni izgovoriti u virtualnom svijetu je strašno. To što ne vidiš osobu kojoj govoriš ne znači da ju ne boli.

Pamtite li koji gaf sa snimanja i kako se 'izvlačite' iz neugodnih situacija?

Pamtim mnogo njih jer tko radi taj griješi. A nasmijem se, zezam se na svoj račun, nekad mi je to i simpatično, daješ publici do znanja da si samo čovjek i to je OK. Osoba koju sam više puta vidjela kako to savršeno radi je Antonija Blaće.

Trudnoća vam je do sada, rekli ste jednom prilikom, bila najljepši period u životu. Koliko vas je majčinstvo promijenilo, uozbiljilo?

Majčinstvo sam jedva dočekala. Za mene je to vrhunac životnih osjećaja, bez njih nema ništa. Naravno, život se sastoji od puno dijelova, ali ne sjećam se kako je išta izgledalo bez moje djece. Bude boljih i gorih dana, umora, ali iznad svega beskrajno uživam u tome što su s nama. Zahvalna sam na zdravoj djeci svaki dan - doslovno!

Koliko vam se životni ritam promijenio s dolaskom druge bebe?

A čujte, promijenio se. Opet ne spavamo, opet smo u pelenama, opet učimo reći mama, tata, sve je podređeno njoj. To je zahtjevno, nemojmo se lagati, ali mene veseli biti im dostupna i sad dok su mali nositi ih po cijele dane ako treba. Moje duboko uvjerenje je da se temelji za cijeli život postavljaju u prvih nekoliko godina. Kasnije je samo nadogradnja. U tom smislu Gita je trenutačno šefica, točno tako je i zovemo.

Kako ste vratili liniju nakon drugog poroda, otkrijte tajnu?

Nemam pojma. Ali odgovor gore vam puno toga govori :) Nekoga treba stalno nositi! (smijeh).

Kako mališani reagiraju kada vas vide na televiziji?

Gita još nije gledala televiziju, a Donata baš briga za nju, važna mu je mama u stvarnosti.

Kakvom odgoju težite i koliko se ono razlikuje od onoga kako su vas odgojili roditelji?

Trudim se obasuti ih ljubavlju, ali im postaviti i jasne granice jer je tako njima lakše. Treba ih i pripremiti za život.

Donata sad kad ima pet godina učim da se sam odijeva, da slozi svoju pidžamu ili neke takve sitnice. Gita je još premala za išta osim za nosanje i grljenje.

Naš se život razlikuje od života mojih roditelja, ali u suštini oni su visokomoralni ljudi koje poštujem i neke životne principe po kojima odgajam djecu uz puno povjerenje naslanjam na njihove.

U sve silne obaveze, nalazite li vremena za opuštanje?

Trenutno malo, ali doći će i to.

Uspijete li vi i suprug 'ukrasti' malo vremena samo za sebe?

Kad nam je neka baka na raspolaganju stignemo, ponekad se dogodi da imamo tu sreću da svaki tjedan na nekoliko sati uspijemo pobjeći, ponekad mjesecima ne mrdnemo, prilagođavamo se…

Kako slavite godišnjice?

Uz najdraže ljude, dobru hranu i pjesmu...

Najromantičnija stvar koju ste napravili zbog ljubavi?

Nisam za velike geste, za mene je romantika svakome svaki i najobičniji dan nastojati učiniti što ugodnijim i ljepšim. Svaki dan boriti se za svoju obitelj za mene je čista romantika.

Što vam je dobro, a što loše donijela popularnost?

Ne mogu to tako gledati, naprosto kao i svaki drugi taj posao ima svoje mane i prednosti.

Nezgodno je kao što sam već ranije spomenula što svatko tko nema pojma o tebi, o tvom životu ima pravo nešto reći, a opet s druge strane ima prekrasnih ljudi koji se javljaju, priča koje ne bih nikad upoznala da nisam javna osoba.

Tako da kao i sve drugo u životu ima i dobrih i loših strana.

Koliko ste se promijenili u odnosu na vrijeme kad niste bili izloženiji javnosti, kad ste bili manje poznati i danas kad vas svi 'znaju'?

Promijenila sam se u tom smislu da sam odrasla, postala majka, vodim kućanstvo i to je prirodno da nisi isti s 20 ili 30, ali neki osnovni životni principi za mene su posve isti.

Na spomen rodnog Zadra, što vam prvo pada na pamet?

Tamo ću završiti svoju priču sigurno. Tamo sam je počela i završit ću je. Uz more. U mom Zadru gdje znam svaki kamen i svaku ulicu. Kako je Ivčić pjevao: 'Tamo gdje sam rođen vole ljude'…