Posljednjih mjeseci svjedoci smo velikog broja napuštenih i zlostavljanih pasa na području Zadarske županije. Svaki put kad pomislimo da su stvari krenule na bolje, neki nas monstrum uvjeri u suprotno... Često nas i sami čitatelji upozore na određene teške slučajeve zanemarivanja i zlostavljanja, a nakon našeg pisanja, nekad se stvari ipak uspiju promijeniti na bolje.
No, da ne ostanemo u potpunosti negativni, pronašli smo pozitivnu priču, priču o bračnom paru Nizozemaca koji iz Debeljaka udomljuju pse po – cijeloj Europi.
Oni su Rene i Conny Neuburger, umirovljenici koji su zaljubljeni u lovačke pse te ih i sami imaju četiri: Lotje, Bo, Donna i Amber. Prošlo je već osam godina od kad su prodali sve što su imali u Nizozemskoj i preselili se u Debeljak.
Željeli su drugačiji, mirniji život, negdje u blizini mora, planina, lijepe prirode.
Spašavanja pasa počela su spontano kad su prije tri godine objavili jedan post na međunarodnoj Facebook grupi za spašavanje lovačkih pasa. Bio je to video psa kojeg su pokupili iz skloništa u Privlaci i kojeg je vidjela i Lidija Benjak Gotić, velika obožavateljica lovačkih pasa koja živi u Ljubešćici, blizu Varaždina.
- Svo svoje slobodno vrijeme provodi u njihovu spašavanju, a nekoliko je godina takve pse spašavala i u Srbiji. Naravno, i sama je neke usvojila, a ostalim je tamo pronašla privatno sklonište. Ona je stalno sve plaćala privatnim novcem, nije imala ni donacija i bilo joj je teško pronaći im domove. Počeli smo s njom razgovarati i rekli joj da bi možda mi mogli pomoći u prikupljanju donacija i pronalasku novih vlasnika. I tako je sve krenulo - započinje nam priču ovaj simpatični par te dodaju kako su, od kad su se preselili u Hrvatsku, brzo shvatili koliko ima napuštenih lovačkih pasa, osobito na zadarskom području, često u zaleđu, i kako se lovci, najčešće amateri, iznimno loše o njima brinu.
- Nama su se ljudi koji bi pronašli lovačke pse počeli javljati jer su vidjeli kako se mi brinemo o našim psima i valjda su povezali kako smo mi neki stručnjaci – smiju se te dodaju da su samo iznimni ljubitelji životinja i da su na nepravdu neizmjerno slabi.
- Morate znati da su radni psi, a u tu kategoriju spadaju i lovački, iznimno vezani za svoje vlasnike. Nama je od početka preseljenja u Dalmaciju bilo čudno što ti psi ne žive s vlasnicima, već su većina zatvorena u boksevima pored kuća i čekaju da se ode u lov. Realno, lovci love jednom jedno, ne lovi se sigurno svaki dan, zato nam nije jasno zašto su psi cijelo to ostalo vrijeme zatvoreni, a nisu sa obiteljima, u kućama. Tako je barem kod nas, u zapadno-europskim zemljama: dijeli se životni prostor s njima. No, moramo napomenuti kako se pravi lovci, s dozvolama, itekako znaju dobro brinuti o svojim psima. I tu se vidi razlika između amatera i profesionalaca – govori nam Rene, napominjući kako se razlika uočava i kod samih odabira pasa i njihove dresure za lov.
- Amateri ga uzmu od prijatelja te ih rijeko kad na pravi način pripremaju za lov, a to je itekako dugotrajan proces. Zato se događaju slučajevi ostavljanja jer im taj pas nije dovoljno dobar, ne zna raditi ili im pak on sam pobjegne za plijenom i ne vrati se. Također, dosta njih ne želi snositi velike veterinarske troškove, jer se takvi psi na zadacima često znaju ozlijediti pa ih jednostavno ostave negdje u šumi. Ima raznih situacija, i da, ni jedna nije dobra po psa. Najčešće nisu ni čipirani te se nikad ne dozna vlasnik – nadovezala se Conny.
Kad bi pronašli takvog psa ili ga vidjeli na nekoj od brojnih Facebook grupa koje nastoje pomoći životinjama na ovom području, u početku bi ga dovodili kući, rehabilitirali i socijalizirali. Onda bi, preko brojnih prijatelja iz inozemstva koji njihov život u Hrvatskoj prate već duže vrijeme zahvaljujući društvenim mrežama, uspješno pronalazili nove vlasnike.
Shvatili su da to sve mogu raditi i preko udruge jer se novac na privatnom računu lagano, ali sigurno topio.
- Ovisni smo o donacijama, nekad račun od veterinara za samo jednog psa dođe preko 2.000 eura. S druge strane, nismo željeli da se novac nakuplja na privatnim računima te smo se odučili za osnivanje udruge, i to u Nizozemskoj. Vrlo su brzo pronašli i partnere, kako ih oni nazivaju ”članovima uprave”. To su uz njih još i Lidija Benjak Gotić, zatim, Jur Heupers, Nizozemac koji živi u Italiji te njegova kći Laura, koja također aktivno sudjeluje u organizaciji Udruge.
Njihova udruga GSP Rescue odnosno Duitse Staande Korthaar Herplaatsing, djeluje u čak dvije zemlje, Hrvatskoj i Srbiji.
- U Srbiji smo, zajedno s našim partnerima, u zakup uzeli privatni azil gdje se nalaze svi pronađeni lovački psi. O njima se vrhunski brinu tamošnje djevojke, a na brzom biranju imamo i vlasnicu skloništa, Ivanu Jevtić koja svakodnevno obilazi pse, šeta ih i socijalizira. Nakon što pse ”dovedemo u red”, obavimo preglede, izliječimo ih od eventualnih zdravstvenih problema, čipiramo i ostalo, slijedi proces pronalaska doma. Naime, Conny i ja provodimo video-razgovore s budućim, potencijalnim vlasnicima jer želimo biti sigurni gdje naši psi odlaze. Jako smo strogi po tom pitanju – pojašnjava Rene te dodaje kako najčešće traže nešto starije parove iz inozemstva koji imaju vremena i prostora za ovakve živahne pse.
- Do sada smo ih uspješno udomili 85! Psi pronađeni u Zadarskoj županiji i po srpskim selima sad žive lijepim životima u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, Italiji, Sloveniji... Ipak, vjerujte, takva inozemna udomljenja nisu ni malo lagan zadatak, jer osim razgovora, uključuje brojnu papirologiju i dokumentaciju s obzirom na to da se radi o transportu životinja preko više zemlja. Najveći nam je problem za sad izvesti ih iz Srbije koja nije u Europskoj uniji, zato se nadamo da bi Slovenija uskoro mogla otvoriti privatni azil. Od Hrvatske smo, nažalost, odustali... - govori nam ovaj simpatični bračni par koji ne želi opteretiti ovdašnje, lokalne azile.
Cilj im je jasan: spasiti što više pasa, pružiti im dobar dom, ali i usprećiti njihove nove vlasnike koji s njima dobijaju neizmjernu ljubav i sreću.
