"Mogla bih iznajmljivati kuću i van sezone. Ali… kad bismo onda ja i moji najbliži uživali u plodovima mukotrpnog rada? Mnogi su doprinjeli ovom "malom čudu", da ima izgled kakav ima danas. Slagali smo kamen po kamen, dugotrajno, smišljali kako ćemo, kada ćemo, sve je nicalo pomalo. A sve je tako maleno, zato i tako detaljno… Znate, kad počne berba grožđa, kasnije i berba maslina, volim da nema gostiju ovdje. Da mi, obiteljski, uživamo obiteljski u tim radovima. Samo dio godine iznajmljujemo, ostalo je za nas…"
Tako nam priča Lujza Mikulić, čija je kuća za odmor u Šopotu prva na cijelom benkovačkom području koja je potpuno izgrađena od kamena. To je bilo početkom tisućljeća, kućica od samo 35 kvadrata nicala je pomalo, ali je izvana i iznutra cijela od kamena. Kasnije je na benkovačkom području izgrađen ili obnovljen veliki dio kamenih kuća, no ova u Šopotu je najstarija, jedna od najautentičnijih i izgrađena je kao potpuno nova.
- Moj suprug je iz Šopota, ima zemlju, pa smo se odlučili na izgradnju male kuće za odmor, za nas. To je zapravo objekt od 35 kvadrata sa samo jednim prostorom, blagovaonom i kaminom. Kad smo se kasnije odlučili na iznajmljivanje, nadogradili smo na tu kućicu malenu kuhinju, a prekoputa, kao samostalan objekt, napravili smo sobu s kupatilom, ali sve maleno, naravno u kamenu, i sve u razini poda.
Vaš gost praktično iz kreveta zakorači u vinograd?
- Zapravo je tako. Naši gosti točno znaju gdje dolaze, to biraju. Jedan apsolutni, totalni mir i specifičnost odmora usred poljoprivrednog dobra – kaže nam Lujza Mikulić.
Odmor "usred poljoprivrednog dobra" u slučaju ovog imanja znači slijedeće: Imanje se prostire na četiri tisuće kvadrata, a opasano je kamenim zidom dugim 150 metara. Unutar imanja je vinograd, 400 panja bijelog grožđa i 300 panja crnog. Uokolo raste na desetke stabala maslina. Nigdje ništa osim zelenila i kamene kućice. I nigdje nikog. Mir je potpun. S obzirom da su Mikulići pokraj kućice (blagovaonice s kuhinjicom) napravili samo jednu spavaću sobu, kameni maleni objekt s kupatilom, gosti koji dolaze nemaju susjede. Na 4.000 kvadrata nema nikoga. U sobi je jedan krevet. Objekt je prizemni, zaista se iz spavaonice zakorači onkraj vinograda. I nekoliko koraka dalje je blagovaonica.
- Neki parovi dovedu i dijete, ali rijetko. Ovo je baš oaza za dvoje ljudi – kaže Lujza. "Kuća za odmor Lu" iznajmljuje se samo preko jedne belgijske agencije. Gosti su Belgijanci, Nizozemci i u manjem broju Nijemci. To je sve.
Fotografije o ovoj "oazi za dvoje" zapravo pričaju najviše. Bazenčić je nastao tek prije nekoliko godina, dok je prva kućica, zapravo objekt s jednim prostorom velik 35 kvadrata započet prije više od dva desetljeća.
- Gradili smo je iz temelja, kompletnu u kamenu. Potrajalo je. Kućica je kamena. Izvana i iznutra. Na podu je puna cigla, a gore su grede. Krov smo radili od cigle kanalice, one "prave" što se proizvodila u Ciglani Sinj koja više ne postoji. Tek kasnije smo dodali kuhinjicu, a kao poseban objekt sasvim malu sobu s kupatilom. To je jako malo stambenih kvadrata na posjedu od 4.000 kvadrata s vinogradom i maslinikom. Onda znate kako se naši gosti ovdje osjećaju – priča Lujza Mikulić.
Kamen po kamen, nastajao je i zid uokolo imanja.
- Radili smo s kamenom poznatim kao "brušnjak". To je onaj tvrdi, ljudi ga odbacuju kada rade na njivi i naiđu na njega, kaže Lujza.
Obitelj Mikulić ne živi u Šopotu. Gosti koji dođu – samuju. To i žele.
- A želimo i mi. I odmor, i berbu grožđa, i berbu maslina, i društvo, i uživanje u životu, u ovoj ljepoti, u ovom prekrasnom miru i malim objektima koje smo stvorili. Ništa megalomanski. Ništa nećemo povećavati, ni širiti. Ovo je raj na zemlji. Zato u njemu ne uživaju samo naši gosti, nego i mi. Tako zaista znamo zašto smo se trudili. Ovdje boraviti, to je najljepše – priča Lujza Mikulić.
Parovi koji dolaze u kuću za odmor "Lu" rijetko napuštaju imanje za vrijeme odmora.
- Često nam kažu da primjećuju kuća nije izgrađena s primarnim ciljem da bi bila iznajmljivana, već za naše gušte. Jedan od stalnih gostiju, koji dolazi sa suprugom, je kuhar u belgijskom restoranu i jako je inspiriran da "gradelaje" na kominu već u sedam sati ujutro. Vrhunski je kuhar, obožava meso, ne miče se od roštilja. Sav "alat" donese sa sobom. Znaju da nikome ne smetaju, to je bit priče. Četiri tisuće kvadrata samo za njih, nema straha od prigovaranja nekog susjeda ili drugih gostiju. Tako smo htjeli. Pun užitak – kaže Lujza Mikulić.
