U kafiću "Džaja" na Bačvicama 1993. godine svirao se dobar boogie. Tih je večeri tamo formiran jazz sastav Black Coffee kojeg su predvodili basist Renato Švorinić i bubnjar Jadran Dučić Ćićo kao nukleus benda. Saksofon je svirao čuveni Mladen Baučić Baučo.
Tih će se ratnih godina u "Džaje" Black Coffee isprofilirati u buduću instituciju hrvatskog jazza. Snimili su 13 albuma, ostvarili bezbroj suradnji s mnogim poznatim glazbenicima, među ostalim i s legendarnim Boškom Petrovićem. Ove godine Black Coffee obilježit će 30. obljetnicu uspješnog djelovanja.
Renato Švorinić, porijeklom iz Zadra, već je dugi niz godina ravnatelj zadarskog Hrvatskog narodnog kazališta, ali nije zaboravio niti svoje jazz ishodište. Već devet godina u okviru Zadarskog kazališnog ljeta održava Zadar jazz&blues festival na kojemu su u prekrasnom ambijentu ispred Muzeja antičkog stakla na Muraju dosad gostovale brojne svjetske zvijezde jazza i bluesa. Nabrojimo samo neke: Brian Auger´ Blues Oblivion, Neal Black & The Healers, Camille Thurmann & The Mmt Quartet, Fred Wesley, Saskia Laroo i No Bs Brass Band, Joseph Bowie, Defunkt, The Bastardz, Eric Bibb, Joyce Elaine Yuille, Josef Wawau Adler, Gangbé Brass Band, Trilok Gurtu, Gabi Novak i Matija Dedić Trio, Dobet Gnahore‘, Ratko Zjača, Damir Kukuruzović, Dena DeRose, Omar Sosa...
I ove godine na 9. Zadar jazz&blues stižu zanimljiva glazbena imena koja će opet oduševiti strane i domaće posjetitelje ispred Muzeja antičkog stakla.
- Uvijek je slična koncepcija festivala, dvije večeri su inozemna gostovanja, a jedna večer pripada domaćim glazbenicima ili nekim njihovim suradnjama. Prvi dan festivala 26. srpnja, otvaramo sjajnom britanskom rhytam and blues and soul pjevačicom Izo FitzRoy i osmoročlanim bendom. Dolazi iz Londona i prvi su put u Hrvatskoj samo zbog nastupa u Zadru, u čemu su pomogli i avionski letovi s kojima smo povezani. Sjajna pjevačica sa svojim bendom i vrhunski doživljaj za sve koji vole tu vrstu glazbe. Dan poslije, u četvrtak je naš proslavljeni saksofonist iz Rijeke Denis Razulović Razz Adjustable band koji predstavlja svoj novi album, dok je petak rezerviran za afro ritmove. Po prvi put u Hrvatsku dolazi jedna afrička basistica i pjevačica Manou Gallo sa svojim sedmeročlanim bendom. Bit će to vrlo zanimljivo glazbeno iskustvo. Živi na relaciji između Pariza i Brisela, porijeklom je iz Obale Bjelokosti, vrhunska je basistica, pjevačica i kompozitorica – ističe Švorinić.
Za uspjeh zadarskog Jazz&blues festivala ističe kako treba zahvaliti i sjajnoj poziciji ispred Muzeja antičkog stakla i njihovoj direkciji. Ambijent je vrlo bitan kad se događaju takve glazbene manifestacije, a važno je i to što je Zadar povezaniji sa svijetom zadnjih godina avioletovima nego što je bio prije desetak godina, tako da je lakše organizirati takva gostovanja jer Zadar više nije marginalan kao destinacija.
- Nastojimo već u siječnju ili veljači imati dva jaka imena kojima ćemo promovirati festival. Ovakva se koncepcija festivala pokazala dobrom, sve iznad toga možda bi bilo previše – mišljenja je Švorinić.
Reakcije izvođača koji su nastupali su izvrsne. Svi koji su dolazili bilo im je prvi put da su u Zadru, svidio im se grad, publika i mjesto gdje nastupaju, a i HNK kao domaćini se potrude da se osjećaju ugodno, tako da se dobar glas o festivalu širi čime se i Zadar promovira kao glazbena destinacija.
U svemu tome sigurno je važno što je i Renato Švorinić sam glazbenik, utemeljitelj je glazbenog sastava Black Coffee. Kad je glazbenik domaćin glazbenicima, nije isto kao netko tko nije iz te branše.
- Znam otprilike što glazbenicima na gostovanjima smeta kad dolaze negdje svirati i što im odgovara. To je možda moja prednost u svemu tome, a važno je i što sam učio od Boška Petrovića koji mi je bio mentor u svemu tome, da se nikad ne vodim isključivo nekim svojim ukusima i preferencijama kad biram izvođače, već to radim da ima svoju koncepciju, glavu i rep i da se sve to skupa svidi publici. Bilo je nekih sugestija da festival traje još više dana, ali to je već veći financijski izazov za koji bi trebalo i veći tim ljudi koji bi to mogli kvalitetno odraditi. Vidjet ćemo što nosi budućnost, tko zna, dogodine je jubilarni 10. Festival.
Ove je godine Švorinić proslavio s Black Coffee 30. obljetnicu postojanja.
- Imali smo obljetničke koncerte u Zadru i Šibeniku, u rujnu nas očekuje koncert na Splitskom night jazz festivalu, u Dubrovniku smo u listopadu, te u studenom u Zagrebu za 30. jubilej našeg djelovanja. Snimili smo 13. albuma, dobili tri Porina, desetak nominacija, bilo je raznih suradnji... Black Coffee je jedna sjajna stvar za nas koji se tim bavimo, imamo svoju publiku i istinski se radujemo svim budućim nastupima. Nadam se da ćemo potrajati još neko vrijeme... Već neko vrijeme s nama je nova pjevačica Danijela Prpić, a radit ćemo i novi album na jesen opet vezan za Mediteran i naše korijene.
- Uvijek se kaže da jazz nije za široku publiku i da u jazzu nema novca... Vole li Dalmatinci jazz?
- Ovo s novcem je sigurno točno. Kad smo počinjali 90-ih godina u Splitu i kad smo organizirali neke festivale u Splitu i Zadru bio je vrlo mali broj ljudi koje je to zanimalo. Taj se broj ljudi povećao, sad ima puno više i publike i glazbenika, tako da se taj krug širi. Nije baš sve tako crno. Dalmatinci vole jazz, mi smo skloni improvizacijama, ona je srž jazza. Od pionirskih jazz pokušaja u 90-ima do sada puno se toga promijenilo. Koliko jazz festivala sad ima samo u Dalmaciji... Mi nikad nismo bježali od sebe, od mediteranskog, dalmatinskog izraza kojega smo povezivali sa jazzom. To je naš identitet kojega smo uspjeli uvrstiti u taj naš izraz, prepoznatljivi smo u tome.
- Je li Black Coffee više splitski ili zadarski sastav?
- Ja sam pola života proveo u Splitu i to afirmativne godine moje glazbene karijere. Svirao sam i s Oliverom, Gibonnijem, radio sam aranžamane, surađivao s mnogima i to mi je dosta pomoglo. Da sam ostao u Zadru to mi ne bi uspjelo jer Split je u to vrijeme zbilja bio centar glazbene industrije u Hrvatskoj. Kad bih samo nabrajao s kim sam sve radio tada u Splitu... Bilo je to neko drugo vrijeme i meni je to pomoglo. Ćićo je iz Splita, svirali su s nama i ljudi iz Šibenika, Dubrovnika, Zagreba, tako da nikad nisam to dijelio, ali meni je to iskustvo pomoglo da neke svoje horizonte proširim i upoznam neke nove ljude i da se time nastavim baviti. Ako sam otišao prije dvadeset godina iz Splita, nisam pokidao veze s tim gradom, sa svima sam u dobrim odnosima i često idem u Split.
- U odnosu na ta vremena, gdje su Zadar i Split glazbeno danas?
- Zadar je išao dosta naprijed u glazbenom smislu. U to si vrijeme morao živjeti u Splitu ili Zagrebu da bi se bavio glazbom. Zahvaljujući digitaliji, danas možeš živjeti u Gračacu ili kao Grše u Trilju i imati milijune pregleda na YouTubeu. Više nije bitno gdje čovjek boravi, gdje živi i gdje radi. To je nešto što je donijela digitalna globalizacija. U to vrijeme to nije bilo moguće, tada je bila ta splitska scena gdje se sve stvaralo i tako je to išlo. Zadar je u pop smislu imao svoj festival koji se nije održao. Sad se sve promijenilo. Generacije naše djece sad diktiraju glazbeni ukus. Po mom mišljenju glazbeni kriteriji su otišli dosta dolje i to drastično. Danas je moguće da neka cura ide večeras na jazz, a da se sutra nađe na nekoj cajki. Vrlo izvjestan slijed događaja. Netko bi drugi trebao istražiti zašto je to tako, ja ne znam.
- Ipak, vi ćete na jesen snimiti još jedan jazz album, 14. po redu?
- Mi idemo dalje, pa gdje dođemo. Kad smo zaglibili... Imamo neke autorske stvari, sigurno će se na tom albumu pojaviti nova pjevačica i glumica Ana Uršula Najev. U Splitu smo se slučajno našli na nekoj svirci i dogodila se ta suradnja. Možda ćemo i neke pjesme sa starih splitskih festivala obraditi, uglavnom bit će dosta vezano za Dalmaciju, to je sigurno. Bubnjar Ćićo, klavijaturist Ivan Ivić i ja nastavljamo dalje, nema nam druge – zaključuje Renato Švornić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....