Dok se u neke sportove slijevaju milijuni novaca, ostali na marginama jedva plaćaju za najosnovnije stvari, poput opreme, i to većinom iz svoga džepa, unatoč vrhunskim rezultatima koje postižu.
A jedna takva „klasična hrvatska priča” događa se i u Zadru. Iz jednog od najtrofejnijih klubova u gradu, ŠRD Zubatac, dolazi perspektivni sportski ribolovac, Nino Jukić (29) koji je ove godine, po šesti put, od Olimpijskog odbora dobio potvrdu da je vrsni sportaš III. kategorije te. Nažalost, Zadarska županija stipendira samo prve dvije kategorije, tako da je Nino (i ovaj put) ostao bez financijske pomoći. No, ovog simpatičnog mladića, inače ugostiteljskog radnika, to nije ni malo obeshrabrilo: ove je godine (ponovo) proglašen najboljim seniorom u sportskom ribolovu i postao državni prvak u sportskom ribolovu.
Kad ga pitate koliko ima medalja i što je sve osvojio, odgovore nećete dobiti odmah. Dok se svega sjeti i sve zbroji, proći će određeno vrijeme.
- A što ću kad sam prije počeo loviti nego hodati – šali se Nino koji je ribolov, još u osnovnoj školi, odabrao iz praktičnih razloga.
- Moji roditelji imaju gostionu u Selinama, a ja sam često kao dijete provodio vrijeme na mulu, loveći glavoće, pirgice i slično. Kad smo kao djeca moja braća i ja trebali odabrati koji ćemo sport upisati, meni je otac predložio ribolov i ja sam to prihvatio. Ostalo je povijest - govori uz osmijeh Nino, koji je već nakon jedne godine od upisa postao prvak kluba. Na svoju prvu Olimpijadu otišao je već 2006., u Portugal, da bi se četiri godine kasnije okrunio tom najsjajnijom medaljom baš na tom mjestu.
- Pobijedio sam u konkurenciji od 120 natjecatelja i time postao prvi Hrvat u povijesti koji je postao prvak u surf castingu, odnosno lovu s pješčanih plaža. Inače, mi se u Hrvatskoj bavimo disciplinom rock fishing, lovom s obale te boat fishing, s broda, jer nemamo uvjeta za lov s pješćanih plaža. Za tu sam Olimpijadu vježbao na rivi, ispred Sveučilišta, na onom šljunčanom dijelu. A gledajte, snaći se morate ako želite uspjeti – naglašava Nino, a na naše pitanje zašto se svjetsko prvenstvo u surf castingu, ne održava na primjer, u Ninu, odgovara:
- Jer je, ne bi vjerovali, prekratka. Za tu disciplinu treba preko tri kilometra plaže jer svaki natjecatelj mora dobiti 10 do 15 metara gdje lovi, a uglavnom ih na takvim natjecanjima ima preko 100. Također, ne lovi se na istoj plaži cijelo prvenstvo. Surf casting karakterizira lov u dužinu: što se dalje dobaciš, to bolje. I da, čak i u ovom sportu ima varanja! Domaćin jako pazi gdje će postaviti svog natjecatelja, a nakon trećeg lova točno se zna gdje je najbolja „pošta” pa organizatori znaju „pomaknuti” plažu kako bi baš on dobio to dobro mjesto – objašnjava Nino, naglašavajući kako postoji vrlo mali broj država koje mogu organizirati svjetska natjecanja jer, osim mora i plaže, treba imati i jezera. Hrvatska je, točnije mjesto Sali, prije tri godine bila domaćin 53. svjetskog prvenstva za seniore i 17. svjetskog prvenstva za juniore u ribolovu iz usidrene brodice. Zadnje svjetsko prvenstvo za seniore u Hrvatskoj je održano prije više od 20 godina.
Sva ta „zabava” naravno – košta. Jedan pravi ribolovac koji odlazi na natjecanja treba imati po nekoliko vrsta opreme, odnosno štapova koji i nisu baš jeftini.
- Jedan kvalitetan štap za sportski ribolov košta oko 500 eura, a jednako toliko dođe i mašina. Ja imam jedno pet kompleta štapova, za razne discipline, ali i za treninge. Najbolji omjer je četiri štapa za svjetsko natjecanje i četiri za hrvatska natjecanja – priča nam Nino koji unatoč tome što nema nikakvog sponzora i sve mora financirati sam, uživa u svakom trenutku ovog sporta. Ipak je to posebna ljubav.
- Mene ribolov smiruje, a istovremeno u meni budi jedan adrenalin. To „natezanje” između ribolovca i ribe je posebno iskustvo, a uz to sve uvijek želim uloviti više od drugih. Taktika je važnija od živaca – iskren je, dodajući kako dosta vremena provodi na rivi, na otvorenom, ali to mu odgovara i u tome, baš kao i u samom ribolovu, uživa. Upravo je zbog toga, prije mjesec dana, kupio i svoj prvi brod kako bi što bolje svladao i tu disciplinu.
- Ulažem u budućnost! Vjerujem kako ću se još dugo baviti s ovim sportom, a možda jednom pređem i u ribarske vode, odnosno položim licencu za profesionalnog ribara. No, znam da ću svakako ostati vjeran mom zadarskom klubu i nastaviti podučavati mlađe generacije jer vjerujem da možemo još više i još bolje... – zaključuje Nino.