Prva samostalna izložba Vlaha Bukovca priređena je u Zadru 1884. godine. Slikao je u kući Perlini na Novoj rivi, a odsjeo je u hotelu ‘Al Vapore‘

U povodu stote obljetnice smrti Vlahe Bukovca (4. srpnja 1955. Cavtat - 23. travnja 1922. Prag) u Klovićevim dvorima u Zagrebu otvorena je izložba "Korijeni i krila", koja se bavi zagrebačkim, cavtatskim i bečkim razdobljem ovog velikog hrvatskog umjetnika. Publicist Abdulah Seferović tim povodom podsjeća na malo poznatu činjenicu da je prvu samostalnu izložbu u Hrvatskoj Bukovac održao upravo u Zadru prije 138. godina.

„Čovjek kojemu vlada štogod nijeće pobuđuje uvijek (...) velik interes (...) pogotovo kad se o njemu kao o novoj zvijezdi govori“. Ne, nije to Vlada Republike Hrvatske već Austrijskog Carstva kojoj zadarske novine, 1881. godine, zamjeraju što odbija stipendirati studij Vlaha Bukovca u Parizu, uz obrazloženje da „pomenuti mladić ne uči slikarstvo u Austriji, ama u Francuskoj“!

I gle čuda! Prva samostalna izložba velikoga hrvatskog slikara priređena je u Zadru 1884. godine. Bio je to njegov prvi javni nastup u domovini i prvorazredni kulturni događaj u Dalmaciji. Nova zvijezda međutim nije u Zadru dangubila. Od 7. rujna do 29. listopada Bukovac je u kući Perlini na Novoj rivi izrađivao portrete po narudžbi. Ukupno je naslikao 11 portreta. Odsjeo je i slobodno vrijeme provodio u hotelu „Al Vapore“, gdje se, kako je sam zapisao, „dobro jelo“ i gdje su se „sastajali svi naši otmjeniji ljudi“ od kojih su neki „sada visoki činovnici, književnici, političari, zastupnici i što ti ja znam“. Hotel „Al Vapore“ bio je na sjeveroistočnoj strani Poljane pape Aleksandra III, između Narodnog muzeja i zgrade br. 2, pokraj koje sada stoji spomenik Petru Zoraniću.

Vlaho Bukovac, Portret cara Franje Josipa prije restauracije 1989.

Abdulah Seferović

Sto i pet godina kasnije u podrumu zadarskoga Državnog arhiva ispod gomile ugljena za loženje, pronađeno je neko veliko platno „presavijeno i nabijeno u poveću limenu kantu“. Ondašnji ravnatelj Galerije umjetnina dr. Antun Travirka utvrdio je kako slika prikazuje „cara Franju Josipa u potpuno identičnom položaju i ornatu kakav je bio slikan za Dalmatinski sabor (…) Razlika je bila samo u tome što je ovaj bio znatno većih dimenzija, čak i od portreta slikanog za Hrvatski sabor (…) Velike dimenzije slike (2740 x 1840 mm) idu u prilog pomisli da je djelo rađeno za svečanu dvoranu Namjesništva na prvom katu zgrade“.

Zanimljivo da je car za Hrvatski sabor portretiran u svečanoj zelenoj austrijskoj generalskoj odori, a za Dalmatinski sabor u grimiznoj tunici, kao što su portretirani rimski i bizantski carevi. Stoji u ornatu cara Svetoga Rimskog Carstva, oslonjen desnom rukom o ukrašeni stolić na koji je položena kruna, žezlo i zlatna jabuka. Odjeven je u purpurnu, zlatom opšivenu tuniku i ogrnut bijelim plaštem. Na ogrlici oko vrata visi odličje Zlatnog runa.

Nakon temeljite restauracije što ju je obavio zadarski akademski slikar Mario Kotlar, portret je predan na čuvanje Galeriji umjetnina i koncem 1994. prikazan na izložbi Baština u novom sjaju.