Luka Bezić, Edita Gatara, Marcela Marić, Zlata Dunatov, Aldo Stošić, Marija Surać, Valter Sutlović, Dragan Dumić, Arno Longin... Dobrim poznavateljima zadarskog sporta dobro su znana ova imena, pogotovo onim koji su godine i desetljeća proveli kod skakaonice na bazenu Kolovare. Sve su to redom vrsne skakačice i skakači koji su karijeru počeli upravo na legendarnoj skakaonici izgrađenoj daleke 1957. godine.
Generacije skakača stasale su od tada poletjevši upravo sa skakaonice koja je desetljećima postala jedan od simbola (sportskog) Zadra, o čemu je nedavno nadahnuto govorio i Velimir Friganović, ponajbolji poznavatelj zadarske skakaonice i kluba za skokove u vodu.
Ali skakaonica nipošto nije „samo” sportska, ona, a to svi Zadrani znaju, predstavlja puno više, osobito za mlađe naraštaje. Skakaonica je mjesto gdje se mlade Zadranke i Zadrani najviše vole okupljati. Ispod skakaonice rođene su mnoge ljubavi, ona je mjesto druženja, zabave, pa čak i mladalačke inicijacije. Iako je uvijek zatvorena za korištenje izvan organiziranih sportskih aktivnosti, to ne priječi mlade Zadrane da se penju na nju, a onda i skaču s trice, petice, oni najhrabriji i s desetke, te pri tom izvode majstorije od kojih publici oko skakaonice često zastaje dah. U pravilu, oni koji treniuraju skokove, nikad ne skaču samoinicijativno sdesetke jer riskiraju izbacivanje iz kluba. Ali zato ostali skakači rekreativci skaču čitavog ljeta izvodeći pri tom zbilja prave male majstorije.
Jedan od tih prizora snimio je i naš fotoreporter. Skok sa stolice unatrag s premetom, možda jednog dana bude i olimpijska kategorija, a dogodi li se tako, neka ostane zabilježeno da je izveden jednoj vrućeg kolovoškog dana na zadarskoj skakaonici Kolovare.
Trebalo je osmisliti čitavu koreografiju, popeti se, donijeti plastičnu stolicu, a onda sve to vješto i izvesti. Čestitamo momcima, uz napomenu da ostali nipošto ne pokušavaju nešto slično, jer stvari uvijek mogu krenuti loše kad su (amaterski) skokovi u pitanju.
Ovaj put sve je prošlo dobro, izvođač skoka zaslužio je pljesak prisutnih. Jer nije šala podignuti se rukama i popeti na skakaonicu (otvor na skalama je zaključan), pa se po metalnim ljestvama uspeti do vrha tornja i onda s deset metara sunovratiti u more - unatrag. Izvede li se skok loše, pa pljusne leđima, skakač će dobiti udarac zbog kojega mu koža može puknuti i prokrvariti, a ako let na glavu nije savršeno izveden, udarac u lice bit će ravan kakvoj opakoj „žlepi”.
Pa ipak nitko se do sada nije ozbiljnije ozlijedio, barem koliko se zna, zahvaljujući vještini mladića koji izvode zbilja čuda za vrućih ljetnih dana. Bude tu salta, premeta unatrag i naprijed, skokova u duetu, stojeva na rukama prije skoka, a evo i novog skoka sa stolicom. Sve se to nauči isključivo – skakanjem, dobar skok dobit će pljesak promatrača (i što je još važnije promatračica), a ako netko smotano pljesne o površinu mora, čut će ono "auuuuu... ubio se" A to mu je dovoljna kazna, da idući put ne pogriješi...
