Mnogo je meteoroloških pojava koje su meteorolozima ili ljubiteljima meteorologije i vremena vrlo zanimljive, bilo u znanstvenom smislu (teorija, odnosno objašnjenje pojave), bilo u umjetničkom smislu (primjerice atraktivna fotografija), piše za Slobodnu Dalmaciju dubrovački fotograf i lovac na oluje Danijel Pavlinović. No ako se neku pojavu po svojoj zanimljivosti može istaknuti, to je svakako tornado, odnosno na Jadranu daleko češća njegova slabija varijanta – morska pijavica ili tromba, prenosi morski.hr
Trofej lovcima na oluje
Ne sjećam se da sam upoznao nekog ljubitelja meteorološke fotografije ili ‘storm chasera’ kojemu pijavica nije prestižni ‘trofej’ u foto-kolekciji divljeg vremena. Sjećam se svog prvog fotografiranja morske pijavice, 28. rujna 2004., kada su mi se od uzbuđenja ruke toliko tresle da su možda tri ili četiri fotografije ispale oštre, a ostale su propale uslijed ‘motion blura’ zbog trešnje aparata. Teško je opisati taj adrenalin koji obuzme lovca na oluje onda kada mu se ukaže jedna takva veličanstvena prirodna pojava kao što je morska pijavica.
Uvjeti za nastanak pijavica
Da bi morska pijavica nastala, moraju se poklopiti brojni preduvjeti. Zbog toga je to relativno rijetka pojava, iako njezina pojavnost varira od lokacije do lokacije na Jadranu. Po mom iskustvu, pijavice su najčešće na dijelu južnog i sjevernog Jadrana. Za južni Jadran to se možda može objasniti putanjom ciklona, koje često prolaze tako da jug Jadrana ostaje u toplom sektoru, dok ostatak Jadrana biva zahvaćen hladnijimvremenom i burom. Upravo u takvim situacijama na jugu Jadrana su se najčešće javljale morske pijavice, osobito tijekom jeseni.
Tako je barem bilo u razdoblju od 2004. do danas na osnovu vlastitog praćenja, bilježenja i fotografiranja situacija s pijavicama. S druge strane, sjeverni Jadran je ljeti u prosjeku češće na udaru fronti i nevera nego što su srednji i južni Jadran, a tamo se pijavice javljaju najčešće baš za vrijeme takvih nevera u toplo doba godine. Osim na fronti, pijavice češće nastaju iznad relativno toplih vodenih površina za vrijeme velikih nestabilnosti u atmosferi, kada postoje povoljni uvjeti za razvoj konvektivne naoblake.
Snažni i opasni vjetrovi
Vjetar u pijavici često premašuje orkansku brzinu (>120 km/h), osobito ako je pijavica potpuno razvijena. Baš i nema izmjerenih brzina vjetra pijavica na Jadranu, ali procjene o orkanskim brzinama mogu se ustvrditi na osnovu štete koju ova pojava prouzrokuje prilikom izlaska na kopno. Zbog toga je jasno da prijeti velika opasnost od pijavice koja zahvati barke ili brodice, ili izađe na kopno. Što se pijavica na jugu Jadrana tiče, nastajale su najčešće u situacijama kada bi se olujni oblaci kretali duž obale (paralelno s njom) pa zbog toga jako rijetko izlaze na kopno, a nerijetko su i jako sporo pokretne ili čak stacionirane.
Kratkotrajne, ali iznimno opasne!
Trajanje pijavice najčešće je do 10-ak minuta, no ponekad potraju i znatno duže. Pijavica najčešće nastaje najprije kao ispupčenje iz baze Cb-oblaka (funnel cloud). Zatim se ispod ispupčenja na morskoj površini javlja vrenje (srk) mora. Nakon toga i iz srka raste ispupčenje koje se postupno spaja s funnel oblakom i cijela pojava dobiva na obliku. Na Jadranu se pijavice mogu javiti u bilo koje doba godine, no najčešće ljeti i osobito na jesen, kada počinju češće stizati fronte nad i dalje toplo more. Iako je pijavica relativno rijetka pojava, ipak, nažalost, postoje dokumentirani tragično završeni susreti s pijavicom na Jadranu.
Zbog toga, ma koliko god ova pojava bila zadivljujuća i fotogenična, toliko prema njoj treba imati ‘respekta’ i poduzeti sve mjere opreza ako se s brodom nađe na moru u blizini morske pijavice, odnosno poduzeti manevre s kojima bi se izbjegao direktan susret s pijavicom.
(napomena: auto fotografija u fotogaleriji je Danijel Pavlinović, osim posljednje u nizu koju je snimio novinar Slobodne Dalmacije i Zadarskog.hr Mario Vuksan)