Na dobro poznato lice s malih ekrana naišli smo u Marseilleu. Smjestila se tamo Zrinka Grancarić, novinarka HRT-a i stručnjakinja za jedrenje. Prva je Hrvatica koja je uživo prenosila otvaranje Olimpijskih igara u Parizu. A onda se rođena Zadranka uputila u Marseille. Jer tamo je jedrenje. Svoj na svome.
Ako ste ikada poslušali barem jedan njezin prijenos shvatili da ste da barata materijom. A o sportu u kojeg se malo tko razumije, govori s tolikom jednostavnošću. Do sada ste već mogli zaključiti o kolikoj se zaljubljenici u jedrenje radi. Pravi fanatik! Ima Zrinka i svojih jedriličarskih planova. I sama jedri, itekako. Za more je vezana odavno. Priča je to koja je počela još u djetinjstvu koje je provela u Zadru.
- Spremamo se za Europsko prvenstvo Melges 24 u Splitu. Jedrit ću s novom ekipom iz Šibenika. Skupljamo iskustvo. Veselim se nastupu u Splitu, ali morat ću se ozbiljno pripremiti kako bi izdržala tjedan dana jedrenja.
Za njezinu ljubav prema jedrenju krivi su Nijemci...
- Moji su se bavili turizmom, a svake godine nam je dolazio jedan njemački par koji je volio jedriti. S njima sam jedrila kad mi je bilo samo osam godina. Htjela sam krenuti u školu jedrenja, ali onda se dogodio rat i sve te stvari, pa je to ostalo na čekanju. Ali nisam zaboravila, nikako. Jedriti sam počela s 19 godina, baš kada sam dobila posao na Radio Zadru. I prvi zadatak baš mi je bio izvijestiti s regate u klubu Uskok. Tamo sam im rekla da ja to moram probati kako bih doživjela jedrenje. I tako su me ukrcali u brod i od tada nisam izašla.
Bez medalje
Ajmo malo i o našim jedriličarima na ovim Igrama. Ostala je Hrvatska bez medalje, iako smo priželjkivali barem jednu.
- Rezultati uoči dolaska na Igre nisu najavljivali da bi mogli imati sigurnu medalju. Znalo se da svi mogu u finale, to je većinom i ispunjeno, tako da mislim da nisu razočarali. Ipak smo se nadali barem jednoj medalji, ali jedrenje je takvo. Ni trostruki svjetski prvaci Nizozemci u 49eru nisu uzeli nijednu, završili su oko 10. mjesta.
Nemilosrdni su bili uvjeti u Marseilleu. Nedostatak vjetra stvarao je poteškoće od prvog dana natjecanja. Vremenske (ne)prilike poremetile su planove i braći Fantela, kao i Filipu Jurišiću.
- Druge su ovo olimpijske igre za Šimu i Mihovila. Znam da su htjeli više i bolje od ovoga, ali imali su problema s brzinom. Filip se očekivao u finalu, a 19. mjesto na kraju niže je od očekivanja jer ipak se radi o čovjeku sa svjetskim i europskim medaljama. Jednostavno ga nije išlo, a kada uđeš u loš ritam, jedna kriva odluka vodi u drugu.
No, na neke stvari ni Hvaranin nije mogao utjecati. A nisu ni vjetar, ni more...
- Priznao mi je da je bio i malo bolestan. Nije to opravdanje, ali sigurno utječe na izvedbu ako nisi na sto posto svojih mogućnosti. Žao mi je i Palme Čargo što nije ušla u finale jer realno njoj je mjesto među 10 najboljih. Ali ona je još jako mlada i može samo ići naprijed. Ovo joj je bio olimpijski debi, vidi se potencijal. Medalje se u jedrenju najčešće uzimaju u tridesetima kada se skupi iskustva i mirnoće – objašnjava Zrinka.
U hrvatskom jedrenju sprema se smjena generacija. Velikani su otišli ili su na odlasku. A neće ih biti lako nadomjestiti.
- Treba biti svjestan da naša zlatna generacija polako završava. Tonči Stipanović, braća Fantela, Ivan Kljaković Gašpić, Tina Mihelić... Elena Vorobjeva i Filip Jurišić će svakako biti tu do Los Angelesa. Vidjet ćemo što će odlučiti Fantele i Tonči Stipanović. Palma Čargo i Martin Dolenc svakako su mladi i idu dalje.
Puno se kritika slijeva na račun organizatora zbog odabira Marseillea. Vjetra nije bilo u izobilju, štoviše... U nekim disciplinama otkazana je i polovica plovova.
Slab vjetar
- Zadnje tri godine trenira se u Marseilleu. Do sada se nikad nije dogodilo da je vjetar ovako slab. Prevruće je, temperatura je oko 35 stupnjeva. Ni kod nas nema vjetra kada je temperatura tolika. Mene je u startu iznenadilo što nije izabran Hyeres gdje se godinama održavaju regate Svjetskog kupa. Ne znam koja je pozadina te odluke, politička ili neka druga...
Iskusna je Grancarić novinarka i urednica, prekaljena već, pete su joj ovo Olimpijske igre. Naviknula je na žestoki, nemilosrdni ritam Igara. Ako mislite da je novinarima u Parizu lako – prevarili ste se. Radi se od jutra do sutra. Valja pokriti što više toga, a u Parizu to baš i nije najjednostavnije. Treba stići s jednog kraja grada na drugi.
- Ma više sam i naviknula na to. Prvi tjedan u Parizu mi je bio ubitačan. Velika je udaljenost između svega, radila sam i druge prijenose. U Marseilleu mi je lakše jer sam se mogla fokusirati na samo jedan sport. Nije više bilo trčanja uokolo.
Kao i uvijek, postoji plus i minus. Poznata novinarka s malih ekrana dala nam je svoj sud.
- Ovaj put domaćin ima malo ležerniji pristup. Ali sviđaju mi se emocije. Toplo smo dočekani, atmosfera na borilištima je sjajna. Ovo mi je treći put u Parizu. Moram priznati da se u prva dva nisam zaljubila u grad. London mi je bio draži. Ali sada me i Pariz osvojio.
Zrinka je prva žena koja je na HRT-u komentirala otvaranje Olimpijskih Igara. Složit ćete se, sjajno je odradila posao uz Marka Šapita, bez greške. A mi pitamo za dojmove s otvaranja...
- Odmah se sjetim te kiše. Situacija je bila pomalo bizarna, ali na kraju nam je bilo smiješno. Iznenadili smo se kad smo vidjeli da ni komentatorske pozicije nemaju nikakav krov. Najloni preko opreme, svi u kabanicama i pod kišobranima. Poseban je doživljaj bio. Glavno je da je oprema izdržala do kraja.
Samo otvaranje?
- S umjetničke strane bilo je fantastično. Francuzi su se baš potrudili. Ali meni je falilo više sporta. Kao da su sportaši u svemu bili samo ukras, a trebali su biti glavni. Produkcija je bila vrhunska i sada jedva čekam vidjeti što će napraviti Los Angeles i Hollywood.
Dami nećemo spominjati godine. Ako vas baš zanima – guglajte! Kazat ćemo samo da je iskusna, a u novinarstvu je prošla sve. Davno su, kako kaže, bili njezini počeci. A tada se i zaljubila u jedrenje. Dobro, dobro, ipak ćemo kazati, kaže da joj ne smeta, 49 joj je godina, još jedna do ‘polovice života‘.
Koje su vam Igre najdraže?
- Rio, definitivno. Prve povijesne medalje za jedrenje, Fantela i Marenić, hrvatska himna... Posebno mi je drago zbog njih jer sam ih pratila od samih početaka kada su krenuli iz ‘optimista‘. Ja sam tada bila mlada novinarka na početku karijere – prisjetila se Grancarić za kraj.