Ove godine navršava se 10. godina Vlajternative, manifestacije nezavisne scene koja je nastala u Benkovcu i odmah stekla veliki ugled kako među muzičarima koji su tamo nastupili tako i među publikom željnom kvalitetnih subkulturnih događanja i koja je zbog toga pohodila Benkovac i iz drugih mjesta Zadarske županije (i šire). Ipak, ove se godine obljetničko izdanje neće održati, članove osnivačkog tima Vlajternative i udruge Vlajter-ego, sestru i brata Dunju i Antu Gisuća pitali smo - zašto?
- Točno, ove godine obilježavamo 10 godina Vlajternative u Benkovcu, ali nažalost održavanje smo morali odgoditi za iduću godinu. Nakon deset godina sami si postavljamo pitanje „Gdje je Vlajternativa stoko?“ Možda smo je mogli održati pod određenim zadanim uvjetima, mjerama i ograničenjima, ali smatramo da takvo izdanje ne bi ispunilo ničija očekivanja. Kako nam sve ne bi bilo crno, planiramo sintagmu „10 godina Vlajternative“ proslaviti u Pape (pizzeria, ali i još jedno kultno mjesto u Benkovcu), što ćemo objaviti uskoro na društvenim mrežama. Znamo da nas prate – kaže nam Dunja.
Priču o nastanku Vlajternative ispričali su već puno puta i dosta ljudi sigurno je upoznato s razvojem od 2011. godine kada je to ime bljesnulo po medijskim i festivalskim krugovima. To je bio "diy koncert" inspiriran višegodišnjim nepostojanjem drugačijh kulturno – glazbenih sadržaja, stogodišnjicom postojanja Hajduka, pasivnošću mladosti, otvaranjem Pizzerije Pape, punkerskom svirkom u Domu kulture par mjeseci ranije, te preklapanjem njihovih ukusa, svjetonazora, mladosti i bunta protiv postojećeg stanja na koje su htjeli utjecati pod svaku cijenu. Mi bismo dodali da su dokazali kako kulturne i urbane sadržaje nipošto ne uvjetuje zadani naziv življenja u gradu, naprotiv važniji je sadržaj od forme. Zahvaljujući Vlajternativi, Benkovac je često puta bio "gradskiji" od Zadra...
- Druga Vlajternativa je bila presudna jer se nastavila, oformila se udruga s prostorijom i članovima, kreirao se logo, smjer kojim se želimo razvijati, ideje za dalje, ciljevi, okupili su se ljudi s istim žarom i sklonostima. To su prvenstveno ljubav prema rock n roll kulturi - što se žanrovski oslikava po našem odabiru izvođača na svakom događaju koji radimo (punk, rock, metal i sve njihove izvedenice). Jann Wenner je to savršeno sročio: „Rock n roll je zajedničko iskustvo i privatna opsesija.“. Dalje, Benkovac kao mjesto stanovanja i inspiracija sa sadržajima koji se nude i onima koji ne postoje. Tu su i predrasude o našoj sredini koje smo okrenuli u vlastitu korist i s kojima se zabavljamo i dan danas. Simpatično nam je što smo nekima poslužili da i oni „izađu iz ormara“ i na uho nam šapnu kako i oni imaju tamo nekog djeda ili baku iz Ravnih kotara ili Bukovice čija je egzotika i dalje kontroverzna. Tko zna, možda zbog nas riječ „Vlaj“ postane cool pojam, ali nećemo se zavaravati, nije ni alternativi lako srušiti predrasude – kaže Ante.
- Vlajternativa je Benkovcu donijela promjenu koja se trebala dogoditi, a mi smo toga svjesni tek sad. Unijela je živost, polet, nadu, smisao, opcije, sadržaje i događaje gdje se mladost mogla osjećati slobodnom, ispunjenom i kreativnom. Benkovac je dobio svoju dozu urbaniteta koja je strašno nedostajala. Za županijski prostor Vlajternativa je doprinijela otvaranjem raznih mogućnosti za sve dionike nezavisne scene, izvođačima za nastupom i promocijom, posjetiteljima za proširenje ponude i odlazak na festival u čiji ukus vjeruju – dodaje Dunja.
Organizacijski tim Vlajternative, tzv. Zadrugare, čini skupina prijatelja u rasponu od 20 do 60 godina. Kroz udrugu je prohujalo pedesetak članova od kojih je danas stalnih i aktivnih otprilike desetak. S ponosom ističu da danas imaju više članova zaposlenih nego nezaposlenih, računajući i studente. Kako su izdržali ni njima nije jasno. Kako kažu, još im nije dosadilo ispijati pivu u Pape i pričati o idućem koncertu, a očito ni oni još nisu ljudima dosadili. Čudo!
- U zadnjih deset godina prohujala su najznačajnija imena naše RnR i alternativne scene (Let3, Pasi, TBF, Đubrivo, MORT, Kawasaki 3P, Krešo i Kisele Kiše, Petar Punk, The Bambi Molesters, Zadruga itd.). U prostoriji udruge jednom ili dvaput mjesečno smo radili koncerte raznoraznih bendova i time stvorili osjećaj kluba u gradu gdje se s uzbuđenjem iščekivala objava sljedećeg izvođača, uspostavilli smo i osigurali opremu za probe bendovima, održali stotine sastanaka na kojima smo čvrsto gradili naš stil, ukus i imidž, umrežili smo se s udrugama iz cijele Hrvatske, radili smo kazališnu predstavu s točionikom u prostoriji, promocije knjiga i stripova dok smo sjedili na gajbama i nismo smetali, radili svirku francuskog avangardnog punk benda u četvrtak navečer „usrid zime“, uništili travnati podij na Kaštelu, natovarili čatrunima kombi Kawasaki 3P-a, zgrozili stanare našim pokušajem Adventa na trgu „neprimjerenim bendom“(Sexymotherfuckers), prekinuli dovod struje za pola grada zbog Leta 3, oborili rekord telefonskih poziva za remećenjem javnog reda i mira, uspješno doveli punk bend iz Njemačke Pobel Und Gesocks, krivi smo za nekoliko uspješnih brakova, ali i prekida, zaslužni za formiranje lokalnih autorskih bendova (živile Kamp Kućice!), sudjelovali smo na raznim tribinama o nezavisnoj sceni, uključivali se u EU i ostale projekte kao partneri ili nositelji, zabilježili Benkovac kao zadnji koncert Bambi Molestersa, preuzeli nagradu za doprinose u kulturi Grada, slušali Pankrte i Bandieru Rossu, sklopili neraskidiva prijateljstva i uspomene za cijeli život, s guslama i irokezom završili u National Geographicu, kupovali kravlju glavu i čuvali je u škrinji za Grč, postali samouki menadžeri, spontane knjigovođe, smotani konobari, samoprozvani fotoreporteri, sramežljivi sugovornici i pregovarači, kraljevi haha efekata, starijima vratili mladost, mlađima ispunili, a Vlajternativu pozicionirali i brendirali kao festival na koji ljudi računaju i uz kojeg vežu i vlastite uspomene – u dahu će nabrojati Ante.
Kad ih pitate o značajnosti događaja kojeg bi istaknuli kao „naj“ kategoriju, naveli bi svaku svirku – onu kad dođe 14 ljudi i kad dođe 1 314 ljudi, to za njih zaista nije floskula, jer to svi znaju i osjećaju. Sve to i puno više moći će se vidjeti u dokumentarnom filmu kojeg snima već neko vrijeme Ante Storić i koji bi trebao biti gotov do kraja 2020. godine zbog čega su sretni i ponosni.
Kako navodi Dunja, od osnutka Udruge prijavljuju se na natječaje za financiranje projekata u kulturi. Novčanu potporu im, svake godine, daje Grad Benkovac, Zadarska županija, HDS ZAMP, TZ grada Benkovca, lokalna poduzeća, a podršku na terenu ŠRD Sipa Benkovac, Radio Benkovac, radio BnM, 057, Novi radio, Radio Zadar, portali iz Zadra, Šibenika i šire. Sva ta podrška im je dovoljna za siguran start i dobar oslonac, a ostalo je na njima samima gdje se oslanjaju na dobru prolaznost večeri i posjećenost.
- Budućnost Vlajternative je u 2020. prvi put postala neizvjesna. Tomu su pogodovali koronavirus sa svojim posljedicama i pokušaj rekonstrukcije Doma kulture u kojem se nalazila naša prostorija i održavale sve aktivnosti koje smo provodili, naravno i sam festival. Naime, početno oduševljenje projektom kojim se trebala obnoviti, osuvremeniti i modernizirati zgrada Doma kulture zamijenio je osjećaj razočarenja, ljutnje pomiješane s tugom i izigranosti. Ne samo da smo izgubili prostoriju udruge i ostali na ulici, nego smo izgubili svoju svakodnevnicu, a samim time i smisao postojanja – kaže Ante.
- Ukratko, radovi su krenuli, projekt je predstavljen javnosti, sve je izgledalo savršeno, građani su uzbuđeno promatrali radove na najvažnijem projektu nakon rata. Bolno je bilo odrastati uz derutnu i uništenu kulturnu građevinu čije smo propadanje svi skupa promatrali i tomu svjedočili. Nažalost, veselje nije trajalo dugo – radovi su naglo stali. Građanima je naknadno, putem medija, objašnjeno da je problem statika i temelji zgrade koji ne bi izdržali zamišljeni projekt i kako će se graditi nova zgrada Doma kulture sa prepolovljenim proračunom od početnog. U iščekivanju početka novih radova, vrijeme provodimo gledajući u ostatke oronule, devastirane i sada opasne zgrade, prepričavajući uspomene nas i naših roditelja koji su tu ostavili svoju mladost. Kad se uhvatimo kako patetično žalimo za izgubljenim vremenom, naglo se trgnemo i pokušamo vratiti u sadašnjost sa pitanjem „Gdje je revolucija/Vlajternativa stoko!?" Nadu u budućnost trenutno ulijeva Europski socijalni fond u sklopu Intervencijskog plana grada Benkovca preko kojeg smo dobili sredstva za provođenjem aktivnosti u kulturi u iduće tri godine, što nama daje slobodu izbora aktivnosti i sadržaja kojima ćemo obogatiti (kao i dosad) kulturnu ponudu našega grada – ističe Dunja.
Suština djelovanja Vlajter-ega, kažu nam naši sugovornici, je što jednostavno nisu htjeli mirno prihvatiti sadržaje i događaje koji su se nudili i s kojima se nisu baš mogli poistovjetiti ili zadovoljiti, "taj užas praznine i tišine"...
- Nama je falilo buke. Benkovac je kvarat grada i ovisi o ljudima koji su tu, a mi smo bili tu i preuzeli naše stvari (brige) u naše ruke. Nismo se pasivno prepustili priči kako oko nas ništa ne valja i da nema ničega, što bi za nas danas bilo pogubno. Najbolja podloga za aktivnost je upravo nezadovoljstvo postojećim stanjem i svijetom oko sebe, makar mikrosvijetom. To je ono što pokrene individualca koji može biti sretan, ako i kad pronađe još istomišljenika s kojima može razviti to nezadovoljstvo i pretvoriti ga u djelovanje koje može biti bilo što: bend, stihovi, slikarstvo, fotografija, gluma, grafiti, video izričaj, grafički dizajn, organizacija, sposobnost razgovora, pregovora, dogovora, govora. Mislim da nitko tko se uključi u nekakvo djelovanje za scenu ne proučava postulate i čita definicije što je nezavisna scena, kako to treba izgledati ili se zamara manifestima ili kopira nekog drugog. Skromno smatram da je tu ključan vlastiti instinkt i osjećaj kako bi ti to uradio, zamislio i htio. Zato mora biti dobro jer je iskreno i neiskvareno, puno entuzijazma i želje, a uočava se na sceni svakog grada koja je upravo zbog tih razloga posebna i različita, a opet ista. Tu leži draž bilo koje scene bilo kojeg grada pa i Vlajternative jer je posebna i neprenosiva na bilo koje područje ili okolnosti – kaže Ante Gusić.
- Mi se nismo zamarali jesmo li dovoljno alternativni, dovoljno nezavisni za scenu, dovoljno metalci, dovoljno subkulturni, pankeri i slične brige alternativaca. Vlajternativa je naša priča, naša vizija i naša revolucija, naš doprinos borbi protiv učmalosti male sredine i borbi protiv dosade, mi smo je krojili ponajprije za nas, po nama i našim idejama, ali za sve druge koji se mogu s nama poistovjetiti. Ona će uvijek biti simbol i manifestacija naših težnja, ideja, misli, ideala, pokušaja, humora i mladosti, pa i one zdrave potrebne zafrkancije – zaključuje Dunja Gusić.