.jpg)
Zadarski arhitekti Nikola Bašić, Iva Letilović i Igor Pedišić pozvani su od arhitekta Idisa Turata, voditelja i kustosa programskog pravca "Slatko i slano" da sudjeluju u projektu "Rijeka 2020. - Europska prijestolnica kulture" te da osmisle arhitektonska rješenja za ovaj najveći i najvažniji kulturni projekt u Hrvatskoj.
"Slatko i slano", jedan od sedam programskih pravaca projekta "Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture", okuplja 16 arhitektonsko-dizajnerskih timova, čije su aktivnosti orijentirane na osmišljavanje i aktiviranja nedovoljno iskorištenog, a izuzetnog zanimljivog i atraktivnog dijela grada u samom srcu Rijeke. Riječ je o području koje prati tok rijeke Rječine (slatko) do njezina utjecaja u more (slano).
Ekumena - za sve ljude svijeta
Nikola Bašić autor je zanimljivog projekta naziva "Multikonfesionalni paviljon - EKUMENA, kapelica za sve ljude svijeta". Trebala bi se izgraditi na području Delte, a razmatraju se tri moguće lokacije unutar tog područja. Konačna odluka donijet će se u dogovoru s gradskim službama nadležnim za urbanizam.
- Spiralni oblik kapelice stilizirana je izvedenica iz primordijalnog galaktičkog praska kojem prethodi riječ: neka bude svjetlost! Dio te svjetlosti, kao najsvetija relikvija, čuvat će se u Rijeci u utrobi Ekumene - kazao nam je zadarski arhitekt Bašić.
Duhovnost suvremenog društva iskazuje se u različitim oblicima socijalnih rituala, a potraga za spiritualnim iskustvima ne privlači samo vjernike, već i ateiste.
- Ritualnim obilaskom uokolo središnjeg prostora kapelice pristupa se njezinoj unutrašnjosti i uzbudljivim susretom s beskrajnom svjetlošću. Zbog kontemplativne atmosfere kapelica je mala pa se u njoj se ne može okupljati veliki broj ljudi. Kružni tlocrt, promjera približno deset metara, prepolovljen je na mračni i osvijetljeni dio. Svijetlost, koja dolazi iz skrivenog izvora, ima takva fizikalna svojstva kojom se, gledajući je iz zatamnjenog polukruga, dokidaju granice fizičkog prostora i ostvaruje iluzija beskraja, otkriva arhitekt koncept ovog projekta.
U svjetskim urbanim ambijentima sve češće nalazimo izdvojena mjesta u kojima se čovjek može na trenutak zaustaviti, isključiti se, sabrati se, resetirati ili se prepustiti kontemplativnim stanjima. Vrijeme je da i Rijeka dobije svoj kontemplativni, meditativni centar, koji će ujedno promijeniti i urbani identitet ovoga grada.
Smještaj za goste
Iva Letilović i Igor Pedišić, arhitektonski dvojac iz ureda AB Forum, osmislili su rješenje za kamp koji bi trebao biti unutar skladišta "Exportdrva" na riječkoj Delti, koji se prostire na deset tisuća kvadrata. Ideja je da u njemu budu smještajni kapaciteti i drugi sadržaji namijenjeni boravku gostiju i posjetitelja Rijeke kao Europske prijestolnice kulture.
- Luka Rijeka, lučke dizalice panoramski poredane, a operativna obala, gatovi, skladišta i lučka postrojenja poput koraljnih grebena priječe pristup gradu. I obrnuto, priječe pristup moru. Identitet gotovo jednoznačan, brodski ili pomorski, mora biti utkan u sve intervencije za potrebe Europske prijestolnice kulture. Pa tako i kamp unutar skladišta drva postaje dormitorij suvremenih nomada, koji po našem prijedlogu, poput mornara, noći provode u visećim krevetima. Pomalo mazohistički, ali svakako dojmljivo i pamtljivo, a tako kompatibilno s Rijekom. Skladišna nadstrešnica istovremeno je i veliki šator, krov nad glavom budućih spavača. Unutrašnji šatori piramidalnog oblika postavljaju se naglavačke i, oslanjajući se na pod hale, u jednoj točki oslobađaju parter koji ostaje uporabljiv za suživot skladišnog i stambenog prostora - objasnila je rješenje arhitektica Iva Letilović.
Šatori koji se okreću naglavačke formiraju jedan stambeni modul s četiri smještajne jedinice. Svaka jedinica je opremljena s četiri viseća kreveta (hammock), koji su karakteristični za spavanje na brodovima. Jedinica u presjeku ima tri nivoa (prostor na koji se ulazi i odlaže prtljaga, nivo na kojem se spava i na koncu krov, nosiva mreža kao lounge zona). Poanta rješenja je da se modul pojavljuje ili u najmanjoj formi od četiri jedinice, ili se može multiplicirati u programiranoj strukturi i ritmu koliko god to prostor dopušta.
- Naš zadatak bio je neobičan jer je trebalo ostvariti suživot postojećeg Skladišta drvene građe i budućeg kampa. Željeli smo da kamp u sebi ima neku specifičnost koja je logična u gradu kao što je Rijeka čiji je identitet vezan uz brodove, luku i pomorsku industriju. Na prvi pogled zadani prostor hale nam je bio vrlo neatraktivan, a kada smo krenuli s radom ispostavilo se da je arhitektonski izazovan - zaključuje Letilović, dodajući da im je kao arhitektima iznimno drago što su od strane kustosa Idisa Turata odabrani da sudjeluju u realizaciji ovog, za Hrvatsku iznimno značajnog kulturnog projekta.