Nema razloga da ne promijenimo hrvatsku zastavu i - stavimo dalmatinera na zebru!

Multimedijalna dvorana Kneževe palače bila je u četvrtak navečer zbilja pretijesna za predavanje Borisa Ljubičića „Dizajn koji trebamo“, Ive Pervana „Važnost fotografije u brandiranju destinacija“ i promociju knjige dr. sc. Marije Valčić „Turizam i kultura“. Svaki od navedenih autora "miritao" je zasebnu večer po zanimljivosti i aktualnosti, tako da je jedina "mana" kvalitetnih izlaganja bila – zasićenost zanimljivim gradivom koje se prezentiralo.

"Zvijezda" večeri bio je Boris Ljubičić koji je po prvi put u Zadru imao svoje predavanje kao potvrđeni istraživač na polju vizualnih komunikacija i dizajna. Njegova relevantna međunarodna reputacija je izgrađena na hrvatskim opcijama, lokalnom jeziku i kulturi koju uzdiže uz bok velikih svjetskih sila.

Prezentacija radova i dizajnerske filozofije Borisa Ljubilčića nalik je na peformanse nekih art rock zvijezda. S obaveznim tamnim naočalama, "naoružan" tasterom za slajdove u ruci, Ljubičić preko snimaka svojih brojnih dizajnerskih rješenja za tren uvuče publiku u svoj lucidni svijet vizualne slobode i imaginacije. Kad se shvati s koliko nas je svojih vizaulnih rješenja u izgledu velikih brandova do sada obogatio Ljubičić, jasno je kolika je njegova veličina i važnost u stvaranju suvremenog hrvatskog dizajna. Pri tom se ne libi se niti najškakljivijih tema poput izmjene hrvatske zastave na čemu radi još od 1990. godine, a i pregršt drugih dizajnerskih rješenja i zabluda ogolijeva pred publikom među kojima je bilo puno njegovih istinskih "navijača". Njegova su rješenja uvijek vizualno jednostavna, ali idejno intrigantna, pa tako i zamisao i zamjeni hrvatske zastave. Na pitanje iz publike, nije li zamjena hrvatskog grba i zastave "zabranjeno voće", Ljubičić je odgovorio:

- Točno je, pod sadašnjom hrvatskom zastavom ljudi su se borili, ginuli, stvarala se Hrvatska. Ona je u tom smislu trofejna, ona pripada toj povijesti, treba biti u povijesnom muzeju i treba ostati u našoj povijesti, ali mi idemo dalje. Da bismo mi izbrendirali sve ostalo, moramo napraviti taj korak. Predsjednica, kad je bila kod predsjednika Argentina, što mu je poklonila? Hrvatski nogometni dres. Zašto? Pa zato što dolazi iz zemlje koja ima prepoznatljivi dres od zastave. To niti jedna zemlja na svijetu nema! Dakle taj se dres oteo kontroli i nastalo je nešto svjetsko. Koja zemlja u Europi ima grb na zastavi? Slovenija, Slovačka, netko će reći Portugal mada to nije točno. Ostaje pitanje: zašto nemaju? Nemaju povijest? Što je to ružno? Ne! Niti jedno ni drugo. Ovo što ću vam reći je političko pitanje i mislim da ga ne znaju ni ljudi koji ulaze u Sabor. Radi se o tome da monarha predstavlja grb. Monarhije su nestale, iako fiktivno postoje. Britanija ima kraljicu, sve skandinavske zemlje imaju kraljice i kraljeve, ali oni više nisu suvereni, postali su suveniri. A vlast se održava u parlamentu i bira na određeno vrijeme. Tu je potpuni apsurd. Prvi pojam je da nešto što gradite bude različito, drugi pojam je da bude dobro, treće da bude lijepo, četvrti je da bude svjestsko i peti pojam da bude hrvatsko. Uvijek hrvatski: hrvatsko-različito, hrvatsko-dobro, hrvatsko-lijepo, hrvatsko-svjetsko i hrvatsko-hrvatsko ili tako je kako je. Ovo možete primijeniti na hranu, folklor, na glazbu, na bilo što, ne samo na dizajn. To je pojmovnik na kojemu bismo trebali definirati sebe i put kojim želimo ići. Država nije samo policija, ustav i takvi elementi. Država je stanje koje se prezentira na vrlo jasan način – rekao je Ljubičić.

Upitan za zadarski primjer u kojemu je Sandra Babac predložila da zebra preko prometnice na rivi dobije izgled šara dalmatinskog psa, što za sada nije prihvaćeno, Ljubičić je odgovorio kako je u Barceloni na jednom dućanu muške mode na plakatu vidio sliku psa dalmatinca oko čijeg je vrata bila zavezana crvena kravata. Postoje tri stvari koje Hrvatska ima, a nije ih usvojila kao svoje iako su svjetski poznati: kvadrati kojih ima na autotrkama i svugdje drugo, zatim kravata koju svi nose i - pas dalmatiner na kojem je Disney napravio čuda.

- Te tri stvari samo treba prisvojiti, a ne da dubimo na glavi i izmišljamo. Imamo trivijalnosti kao što su zapakirani hrvatski zrak i zemlja, a ovo su stvari koje su potvrđene i za njih se zna. Mislim da bi bilo primjereno da, ne samo u Zadru, postoji takav primjer zebre s uzorkom dalmatinskog psa što bi privuklo pažnju turista i oni bi shvatili zašto je tako. Ne vjerujem da bi prometu išta smetalo jer kad se uobičajene zebre izližu na asfaltu, ionako izgledaju čudno. Tako da ja ne znam što je to u njima tako strašno da ne mogu dobiti dozvolu za postavljanje – kazao je Ljubičić.