- Predstava je namijenjena Zadru i prijateljima Zadra. Nadam se potaknuti pozitivne emocije, pletući 'pletenicu' između jedne obitelji i Zadra, gdje se podrazumijeva da se to odnosi na bilo koju obitelj. Tako nastaje neraskidiva, isprepletena, čvrsta veza između obitelji i grada – kaže redatelj Zoran Mužić, koji će slijedeći tjedan u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru započeti scenske probe na predstavi „Di smo sad, moja Stoše.“
Mužić kaže da na predstavu gleda kao na autentični, autonomni komad, no ravnatelj HNK Renato Švorinić radije ističe da se radi o trećem dijelu trilogije koja je započela predstavom „Stoše od Foše“ 2010. godine, te nastavljena djelom „Od Foše do Atlantide“ dvije godine kasnije. Obje predstave, od kojih je „Stoše od Foše“ postala najizvođenija predstava u HNK Zadar uopće, napisao je prof. Živko Nižić, kao i treću, „Di smo sad, moja Stoše“ koju režira Zoran Mužić. Tako nastaje svojevrsna trilogija, koja će u trećoj predstavi biti proširena brojnim događajima iz zadarske povijesti.
Prvu, najizvođeniju, na scenu HNK postavio je Dražen Ferenčina, prema djelu Vlahe Stulića iz 1800-te godine. To kapitalno djelo hrvatske dramske baštine iz prašine je izvučeno tek 1966., kada ju je na scenu postavio Marko Fotez, a u Zadru je odigrana 1985. u režiji Ivice Kunčevcića. No u obje verzije radilo se o izvornom Stulićevom djelu „Kate Kapuralica“, dok je prof. Nižić 2010. u Zadru adaptirao ovaj komad koji je time dobio nove likove, prepoznatljive Zadranima, kao što je dobio i određeni zadarski dijalekt. Tako je Kate Kapuralica, majka u obitelji koja je na dnu egzistencije i jedini spas vidi u udaji kćeri, postala Stoše od Foše, a u predstavi su se pojavili i likovi poput Gracijele, Palmine, pa sve do poznatih Zadrana poput Vencija Jurina ili Mimija Zadarskog.
„Stoše od Foše“ je od premijere u ožujku 2010. igrana punih pet godina, no već 2012. je ravnatelj Švorinić od prof. Nižića tražio da „produži život“ popularnim zadarskim likovima novim tekstom, te je novo djelo, nazvano „Od Foše do Atlantide“, na scenu premijerno u veljači 2012. postavio redatelj Ivan Leo Lemo. Stoša od Foše, koju je i u tom komadu utjelovila glumica Jasna Ančić, njezin muž Šime (u izvedbi Mirka Šatalića), te njihova kći Perka (Antonela Grubić), su likovi koji će se pojaviti i u novom, trećem dijelu koji se već kolokvijalno počeo nazivati trilogijom zadarske verzije „Malog mista“.
- U predstavi „Di smo sad, moja Stoše“ imamo samo tri lika, Stošu igra Jasna Ančić, muža joj Šimu glumit će Davor Jureško, a Žana Bumber će, kao i u prvoj predstavi, igrati njihovu kći Perku. Opet ističem kako, bez obzira na prva dva komada, ovaj na scenu postavljam kao potpuno „svoje“, autentično djelo, jer se ta tri lika samo zovu jednako kao u prve dvije predstave, ali ne radi se o istim osobama. Oni su arhetipovi, može se raditi o bilo kojoj obitelji, zadarskoj obitelji – kaže redatelj komada „Di smo sad, moja Stoše“, koja bi premijerno trebala biti odigrana u Zadru 28. travnja.
- Ovo je predstava koja se bavi sentimentom, memorijom, obitelji, ljubavlju, poviješću Zadra. Nosi jednu kršćansku poruku, to je jedna vrsta sentimentalne razglednice koja se isprepliće kroz povijest Zadra i povijest ove specifične zadarske obitelji. Oni pričaju svoju životnu priču i kroz nju se dotiču Zadra i njegove povijesti – objašnjava redatelj Mužić, dodajući da je pandemija uvjetovala manji broj glumaca na sceni, pa se poznati Zadrani, poput Mimija Zadarskog i Vencija Jurina, na sceni ne pojavljuju fizički.
- Tekst Živka Nižića ih je predvidio. No njih snimamo i na taj način će biti prisutni u predstavi, kroz film. Pronašao sam način da ipak budu tu, a da se epidemiološki okviri ispoštuju – kazao je Mužić.
Na ovaj način, prva predstava, „Stoša od Foše“, je od 220 godina stare „Kate Kapuralice“ kao inspiracije na scenu HNK donijela zadarski dijalekt, zadarske poznate lokacije i zadarske likove – one kojih više nema, kao Palmina i Gracijela, te one aktualne, kao Mimi Zadarski koji je igrao samog sebe, isto kao i Venci Jurin sa kujicom Ninom. Nastavak, „Od Foše do Atlantide“, donio je iste likove, te ih upotpunio novima, no autor Živko Nižić je naglasio da se novi tekst „naslanja“ na „Stošu od Foše.“ Preuzet je dijalektalni, zadarski jezik, ali novi likovi, Dora de Pan (Žana Bumber) i Stanko (Ivica Pucar), govorili su književnim jezikom i brinuli se kako osigurati materijalnu egzistenciju, pošteno ili nepošteno, radom ili neradom, moralno ili nemoralno.
Redatelj Zoran Mužić kazao je da je njegova intencija povezati likove sa zadarskom prošlošću, dovesti mlade ljude u kazalište, poslati pozitivnu poruku i vezati obiteljsku priču uz glavne teme iz zadarske povijesti.
