Mirta Boban: Uspoređuju me s Fridom Kahlo jer slikam unutarnji svijet divlje žene

Izrasta li dobra umjetnost isključivo iz sjemena boli? Kažu da je za umjetnike tuga uzvišena emocija koju pretaču u nabolje radove. Na zadarskom Poluotoku pronašli smo 24-godišnju djevojku koja slika iz potpuno drugačijeg stanja. Kada su emocije izbalansirane, kada osjeća radost i ushićenje, tad iz kista pršte žarke boje života i materijalizira se unutarnji svijet divlje žene. Iako će vas njena djela kroz poneke motive podsjetiti na meksičku slikaricu Fridu Kahlo, njihovo stvaralaštvo nije iz istih pobuda. Ista je tek neodoljiva žar prema stvaranju.

Njena prva samostalna izložba 'Divlje masline' satkana od 40-ak radova nedavno je otvorena u Zadru u Galeriji kapetanova kula. Prema nazivu mogli biste očekivati zelene grane masline i prikaz dalmatinskog pejzaža, no tematika je posve drugačija.

- Nedavno sam na otoku Ravi čula priču starog barbe kako ako se prestanemo brinuti za stablo masline i ostavimo je na miru, ona postaje divlja. Ne može se kultivirati i raste u visine. Prepoznala sam sebe i žene oko sebe u toj divljoj maslini. Imam otpornost i snagu biti neprilagođena, stvarati nesputano divlje, zdrave i otporne masline!, opisuje glavna junakinja ove priče, magistrica slikarstva Mirta Boban.

Proces nastanka voli jednako kao i slike koje nastanu, a u procesu je potpuno slobodna. Sjeća se svoje prve bojanke u kojoj je bojila preko crte, najžarkijim bojama, ne obazirući se na postavljene granice. Jer u umjetnosti granica nema.

U srednjoj školi osjetila je poriv za slikanjem i počela je pohađati radionice kod poznate slikarice Irene Gayatri Horvat. Želja joj je bila upisati Likovnu akademiju u Zagrebu, no već je na pripremama shvatila da će na tom fakultetu biti sputana.

- Provodila bih sate crtajući običnu stolicu jer ja jednostavno ne znam povući ravnu liniju. To za mene nije sloboda, nije kreativnost. Srećom pronašla sam fakultet na kojem sam ja mogla biti ja! Arthouse, Šola za risanje in slikanje u Ljubljani, pružila mi je znanje koje mi je trebalo, ali bez uniformiranosti, kaže Mirta.

Na prvoj godini Arthousea svi dobivaju iste, klasične zadatke iz kojih profesori mogu iščitati talente i sklonosti određenom stilu kod studenata. Nakon toga, studenti dobivaju zadatke koji odgovaraju isključivo njihovom stilu.

- Na fakultetu nisu željeli da izgubim svoju osobnost u umjetnosti, nikad nisam pripadala nekom konkretnom stilu. Možda je to bio ekspresionizam, no s vremenom je jednostavno postao moj način slikanja.

Mirtin rad većinom je akril na platnu, ali također akril na bilo kojoj površini. Često koristi manje 3D intervencije na slikama. Originalne ideje i jednostavna tehnika su ono što koristi kako bi izrazila sebe i uživala u procesu, a većinom slika u Zadru i u prirodi otoka Rave. Uspjeh oko prve izložbe može zahvaliti isključivo sebi i svojoj obitelji, na podršci.

- Kontaktirala sam najprije Hrvatsko društvo likovnih umjetnika u Zadru jer Kapetanova kula je njihov prostor. Zatim sam obavijestila sve medije, postavila plakate po gradu, pozvala mnoštvo ljudi. Zahtjevno je, zaključila sam da sam za ovaj posao trebala završiti više fakulteta, kroz smijeh priča Mirta.

Ipak, njen je životni poziv jasan od trenutka kada vidite njih ruku djelo. Umjetnost želi pretvoriti u posao. Posao od kojeg će moći živjeti, a istodobno u njemu uživati. I rasti u visine, onako pozitivno, divlje, baš poput masline s početka priče.