Ne postoji mjesto u Hrvatskoj koje ovih dana tako odiše optimizmom, kao Lovinac, malo naselje u istoimenoj općini u Lici. Iako jedva broji tisuću stanovnika, a prije rata imao je 3,5 tisuće, do pred 1. svjetski rat čak 15 tisuća duša, u Lovincu svi toliko zrače pozitivnom energijom, optimizmom i vedrinom, da je to zarazno. Nemojmo se lagati, teško se živi u Lovincu, baš kao i u čitavoj Lici, tom predivnom prostoru koje je najviše opustošeno nakon Domovinskog rata i gdje je preživljavanje postalo prava umjetnost.
Ipak, Lovinac ovih mjeseci živi neku svoju posebnu renesansu. Procvitao je Lovinac u sred zime, leda i bure, sa svojom Cvitušom, brijegom pored naselja što su ga pretvorili u sanjkalište i opremili vučnicom, snježnim topom i specijalnom ralicom za poravnavanje snijega, Medo barom za okrjepu, sanjkama za najam, nekim ludim spustom sajlom za one hrabrije (zip line), domaćim proizvodima, medom, kolačima, ličkim krumpirom, kuhanim vinom, basom i kobasicama (tko ne zna razliku taj nema pojma o Lici) i nadasve osmijehom, srdačnošću i dobrodošlicom svima koji ovih zimskim tjedana pohode Lovinac.
A pohode ga bome u velikom broju i Zadrani i Šibenčani i Splićani, bude čak i Makarana i brojnih drugih Dalmatinaca. Tko god nema novca za Alpe, Italije i Švicarske, za skupe zimske aranžmane i zimski život na visokoj nozi, može se nauživati zimskih radosti u Lovincu. I to za tren!
Tek što prošišate autocestom tunel Sveti Rok pa izbijete na drugu, ličku stranu Velebita, eto vas na „drugom kontinentu“, na ličkim zimskim prostranstvima. A niti pet minuta od tunela, i već ste u Lovincu. Dugo se, godinama, desetljećima radilo na tome da Lovinac postane izletište Dalmatinaca, ali osim planova i želja malo se odmaknulo, dok se posla nije uhvatio Hrvoje Račić, sin pokojnog Pave Račića, u Zadru pamćenog upravo po strastvenoj želji povezivanja Like i Dalmacije. Hrvoje je sa svojim općinarima složno zasukao rukave, hrabro uložio stotinu tisuća eura općinskog novca iz siromašnog općinskog proračuna u razvoj lovinačkog turizma, osnovao agenciju Lito za cjelogodišnji turizam i ustanovio već spomenutu Cvitušu koja vikendima privlači kolone vozila i na stotine izletnika.
- Cvituša je nastala prošle zime, kad smo odlučili iskoristiti taj potencijal kojega imamo i napraviti taj iskorak. Od Svetog Nikole 2015. do 23. siječnja 2016. godini zapeli smo tamo i to sve domaća ekipa iz komunalnog društva. Svi skupa smo zapeli i radili i 23. siječnja otvorili sanjkalište. Prošlu smo sezonu odradili nekoliko vikenda, ali bilo je loše vrijeme, kasno smo otvorili i pratile su nas visoke temperature. Ali ono što je dobro je da smo prošle sezone naučili nešto o tome kako to treba raditi tako da smo ove zime ušli u sve skupa puno spremniji i unaprijedili smo poslovanje. Sada radimo umjetni snijeg, nešto je palo i prirodnog snijega, pokrenuli smo ugostiteljstvo, napravili u međuvremenu zip line i sad to postaje polako cjelogodišnje izletište, a zadnjih nekoliko vikenda to je totalni urnebes tamo na koji ni mi nismo bili spremni da će nahrupiti toliko ljudi, ali ne možemo reći da nam je žao i uigravamo se da to dobro odradimo – kaže Račić.
Subotom i nedjeljom više od dvije tisuće ljudi pohodi Cvitušu, otvorili su se hosteli, apartmani, gostionice, prenoćišta i sve se polako zahuktalo u zimski, ruralni, obiteljski turizam koji ima potencijale raditi čitave godine, a ne samo u zimskom razdoblju kad ima snijega.
Tu je već i 250 kilometara biciklističkih staza, rent a bike, otvoreni su novi ugostiteljski objekti i stvara se prava turistička ponuda – usred dojučerašnjeg – ničega!
- Mi prepoznajemo potencijal našega kraja. Puno stvari ovdje nije lako napraviti jer je ovaj prostor ostao bez ljudi. Neki nazivaju Liku zelenom pustinjom koja je od nekadašnjih 250 tisuća stanovnika došla na svega 40 tisuća stanovnika im to na 10 posto teritorija Hrvatske, što su strašne brojke. Teško je bez ljudi stvarati, ali ipak se može. S druge strane, potencijal Like i naše općine je što smo blizu mora i jako dobro povezani zahvaljujući autocesti. Mi smo na 20 minuta do mora, na 45 minuta do Zadra što je svakako bitno. To je naš potencijal kojega možemo koristiti u ljetnom i zimskom periodu. Ljeti sve više ljudi želi ljetovati u kontinentalnom dijelu a ići dnevno na kupanje na more, a spavati u onim lijepim prohladnim noćima Like. U zimskom razdoblju opet veliki dio Dalmacije, zadarske, šibenske i splitske, želi doći na sanjkanje, tako da radimo čitave godine – ističe Račić.
Prije više od desetak godina prvi su iznajmljivači krenuli u Svetom Roku i Lovincu i svi su se čudili kako će se raditi turizam u Lici. Bilo je puno čudnih pogleda, ali danas više nisu čudni pogledi, ljudi su spoznali potencijal turizma. Ono što je bitno je i razvoj poljoprivrede, a općina pokušava uvezati te dvije stvari što je kombinacija koja može vratiti život tamo – ponuditi gostima vlastitu hranu, tako da se većina ličkih proizvoda proda direktno kroz turizam i to ne samo poznati i već brendirani lički krumpir, već i janjetina, sir škripavac, med…
Stvari se dobro odvijaju, povrat uloženih sredstava mogao bi se već dogodine idućih godinu dvije, ali Račiću, priznaje nam, nije bilo lako uvjeriti ljude da se upuste u neizvjesnu priču zvanu lički turizam u koju je malo tko vjerovao.
Dok razgovaramo s načelnikom u bistrou Lika u obližnjem Ličkom Cerju, a radni je dan, jedna obitelj s malom djecom, iz Šibenika ili Splita, ulazi malo se ugrijati i nešto prigristi u lokal koji se za čas ispunio dječjom grajom, igračkama, vriskom i smijehom. Dobro opremljeni za sanjkanje, ta je obitelj očigledno došla provesti svoj odmor u Lici, što je samo prije nekoliko godina bila nemoguća slika.
- Već na proljeće planiramo raditi dodatne adrenalinske sadržaje da Cvituša bude u pravom smislu riječi cjelogodišnje izletište. Još su to male brojke, ali prošle smo godine ostvarili pet tisuća noćenja što je za 45 posto više nego godinu prije, a pola od toga bilo je stranaca. Imamo desetak obiteljskih gospodarstava koji nude svoje apartmane, sobe i kuće za odmor i tu je 120 ležajeva, a postoji i hostel u Svetom Roku koji ima 50 ležajeva i koji se već ove godine namjerava širiti na 100 ležajeva. Na Cvitušu ljudi rado dolaze i ljeti odmoriti se na terasi ispod brda i uživati u prirodi, a tamo je prošle godine bila i likovna kolonija iz koje je nastao park skulptura u ličkom kamenu tako da se ta priča neprestano širi. Planiramo nabaviti i sanjkašku traku koja bi dovodila sanjkaše na vrh staze, još jedan snježni top… Željeli smo sami dokazati da je projekt održiv kako bi onda mogli očekivati i pomoć institucija, od Ministarstva turizma do EU fondova. Još uvijek Općina Lovinac pokreće većinu stvari u nedostatku investitora što naravno nije dobro, ali je za sada jedino moguće. Ipak, stvari se pokreću. Mi smo se spremali pokrenuti kao općina hostel u Svetom roku, ali se na svu sreću javila jedna obitelj kojoj je općina iznajmila prostor i oni taj posao sada vode zbilja odlično. Njihova tvrtka se zove Vila Lika, a vodi je Ivana Bilen Holjevac na odličan način. Uložili su dosta u taj posao, svaku su sobu opremili kupaonicom, tako da taj hostel sada radi na jednoj zbilja visokoj razini. Isto tako jedan naš čovjek Ivan Matijević gradi sada šest kuća za odmor s oko tridesetak ležajeva u Lovincu, što će dodatno povećati smještajne kapacitete. U planu nam je osnovati i Turističku zajednicu i to već ove godine – najavljuje načelnik Račić.
A kako stvari stoje – ovo je tek početak ličke priče.
- Ove se nedjelje, 29. siječnja, na Cvituši priprema prvo Otvoreno prvenstvo Like i Dalmacije u sanjkanju, za naše područje zbilja veliki događaj. Bit će i zabavnog programa, utrka se održava u šest kategorija, posebno muški i ženski, a natjecatelje očekuju bogate nagrade. Utrke se voze za što brže vrijeme, a u svemu nam pomažu prijatelji iz općine Sveti Križ Začretje iz Zagorja koji imaju veliko iskustvo u organizaciji takvih natjecanja, kao i Drago Žiljak koji je dugo godina bio direktor Sljemena i svaki dan nam daje dobre sugestije – kaže načelnik Račić.
- Dugo godina smo radili na pripremi projekta Centar planinskog turizma Sveto brdo. To je perspektivan projekt za financiranje iz fondova EU-a u razdoblju do 2020. godine. CPT Sveto Brdo nalazit će se na području Parka prirode Velebit, na samoj granici s Nacionalnim parkom Paklenica, a povezivat će Općinu Lovinac (mjesto Sveti Rok) i Ličko-senjsku županiju sa Općinom Jasenice (mjesto Rovanjska) i Zadarskom županijom.
Procijenjena vrijednost projekta je 120 milijuna eura, a njime će se izgraditi niz pješačkih, planinarskih, biciklističkih i skijaških staza, te kabinska žičara preko Velebita i smještajni kapaciteti – ističe Račić.
Tko se još sjeća poznate tv serije iz 90-tih godina Život na sjeveru? Atmosfera u Lovincu neodoljivo podsjeća na filmski set Aljaske u seriji sa živopisnim ljudima i neobičnim događajima usred zimske pustoši…
Jedan od velikih zaljubljenika u Lovinac je i Igor Čupahin, poznati turistički djelatnik iz Zadra koji je dugo vodio ured HTZ-a u Nizozemskoj.
- Kad smo kretali u sve ovo, mi zapravo nismo imali pojma o turizmu, a Igor nam je prijateljski pomagao još prije desetak godina. On je zbilja izuzetan stručnjak za turizam i cijeli je život u turizmu, pa su njegovi savjeti zlata vrijedni – kaže načelnik Račić.
- Snijeg nije problem i mi ga radimo sami ako treba uz pomoć snježnog topa. Noći su u Lici hladne i nama je dovoljno par stupnjeva ispod ništice da bi proizveli snijeg, pogotovo ako je vlažnost niska. I te stvari učimo i svake godine sve više napredujemo u svakom smislu. Ljudi u Dalmaciji vole vidjeti snježnu kapu na Velebitu kako bi se odlučili doći do Like, ali ovdje može biti snijega i bez snježne kape na Velebitu – ističu u Lovincu.
Ulaznica na sanjkalište košta 20 kuna po osobi. Najam sanjki je 50 kuna dnevno, vožnja zip line-om je 90 kuna za 280 metara, a u planu je škola skijanja u veljači. Noćenje u hostelu Sveti Rok košta oko 120 kuna, apartmani su od 40 do 70 eura za jednu noć. Na Cvituši se može nešto i pojesti (kobasica, fažol i slično) po cijeni od 15 do 30 kuna, ali još više gastro ponude ima u okruženju u restoranima Braja i Lika u Ličkom Cerju gdje se mogu dobiti kuhana jela, roštilj…
- Trend kupnje zemljišta u Lici opet je prisutan nakon oživljavanja turizma. Cijena građevinskog zemljišta u prosjeku košta oko 10 eura po kvadratu, što je znatno više nego nakon rata kad se prodavalo u bescjenje. Cijene zemljišta rastu kako raste i turistička ponuda.
- Anđelko Jurjević vodi restoran Lika kojega je unajmio, a porijeklom je iz – Slovenije odakle se doselio u Liku 2002. godine. Igrom slučaja došao je u Liku i to na 15 dana, ali više se nije vratio.
- Načelnik je glavni „krivac“ za sve ovo, a općina Lovinac je zbilja podrška i našoj obitelji da se sve ovo pokrene jer ja sam tu zaposlio suprugu, djecu… cijela obitelj radi. Složile su se ovdje lijepo kockice i kad se sve to i dalje posloži kako se planira, bit će ovdje u Lici lijepa priča, vidjet će te – kaže Anđelko kojemu oko vrata primjećujemo – šancov ovratnik.
- Ne pitajte ništa, poklopio me snijeg s krova na farmi krava koju radim s prijateljem. Dobro je prošlo, mogle je i gore…
Apartmani Topić nalaze se odmah do sanjkališta Cvituša, imaju dvadesetak ležajeva u pet apartmana koje iznajmljuju, imaju i veliku blagovaonicu, sjenicu ispred kuće, otvoreni grill, a vlasnici su Ivana i Željko Topić, rođeni Lovinčanin. Sestra Anđela sa suprugom bavi se medom i svi su jako gostoljubivi.
Jedna od najpoznatijih gostionica je Braja s obiteljskom tradicijom dužom od 100 godina, od pradjeda Stipurine, djeda Petra, njegova sina Luke zvanog Braja, pa sve do njegovih sinova...
- Nakon rata naš je objekt bio sravnjen sa zemljom i mi smo sve podizali iznova te nastavili obiteljsku tradiciju koja postoji još iz vremena kirijaša i razmjena poštanskih kočija. Malo pomalo smo širili sadržaje u ugostiteljstvu i smještaju, otac je vlasnik i OPG-a, proizvodimo ovce i lički krumpir, baziramo se na domaćoj hrani i autohtonim specijalitetima, a poput Cvituše i mi imamo malo sanjkalište što odlično funkcionira za naše goste iz Dalmacije kad dođu malo uživati u snijegu – kazao je Daniel Jurjević, Brajin sin.
- Dugo godina smo radili na pripremi projekta Centar planinskog turizma Sveto brdo. To je perspektivan projekt za financiranje iz fondova EU-a u razdoblju do 2020. godine. CPT Sveto Brdo nalazit će se na području Parka prirode Velebit, na samoj granici s Nacionalnim parkom Paklenica, a povezivat će Općinu Lovinac (mjesto Sveti Rok) i Ličko-senjsku županiju sa Općinom Jasenice (mjesto Rovanjska) i Zadarskom županijom.
Procijenjena vrijednost projekta je 120 milijuna eura, a njime će se izgraditi niz pješačkih, planinarskih, biciklističkih i skijaških staza, te kabinska žičara preko Velebita i smještajni kapaciteti – ističe Račić.
Tko se još sjeća poznate tv serije iz 90-tih godina Život na sjeveru? Atmosfera u Lovincu neodoljivo podsjeća na filmski set Aljaske u seriji sa živopisnim ljudima i neobičnim događajima usred zimske pustoši…
Jedan od velikih zaljubljenika u Lovinac je i Igor Čupahin, poznati turistički djelatnik iz Zadra koji je dugo vodio ured HTZ-a u Nizozemskoj.
- Kad smo kretali u sve ovo, mi zapravo nismo imali pojma o turizmu, a Igor nam je prijateljski pomagao još prije desetak godina. On je zbilja izuzetan stručnjak za turizam i cijeli je život u turizmu, pa su njegovi savjeti zlata vrijedni – kaže načelnik Račić.
- Snijeg nije problem i mi ga radimo sami ako treba uz pomoć snježnog topa. Noći su u Lici hladne i nama je dovoljno par stupnjeva ispod ništice da bi proizveli snijeg, pogotovo ako je vlažnost niska. I te stvari učimo i svake godine sve više napredujemo u svakom smislu. Ljudi u Dalmaciji vole vidjeti snježnu kapu na Velebitu kako bi se odlučili doći do Like, ali ovdje može biti snijega i bez snježne kape na Velebitu – ističu u Lovincu.
Ulaznica na sanjkalište košta 20 kuna po osobi. Najam sanjki je 50 kuna dnevno, vožnja zip line-om je 90 kuna za 280 metara, a u planu je škola skijanja u veljači. Noćenje u hostelu Sveti Rok košta oko 120 kuna, apartmani su od 40 do 70 eura za jednu noć. Na Cvituši se može nešto i pojesti (kobasica, fažol i slično) po cijeni od 15 do 30 kuna, ali još više gastro ponude ima u okruženju u restoranima Braja i Lika u Ličkom Cerju gdje se mogu dobiti kuhana jela, roštilj…
- Trend kupnje zemljišta u Lici opet je prisutan nakon oživljavanja turizma. Cijena građevinskog zemljišta u prosjeku košta oko 10 eura po kvadratu, što je znatno više nego nakon rata kad se prodavalo u bescjenje. Cijene zemljišta rastu kako raste i turistička ponuda.
- Anđelko Jurjević vodi restoran Lika kojega je unajmio, a porijeklom je iz – Slovenije odakle se doselio u Liku 2002. godine. Igrom slučaja došao je u Liku i to na 15 dana, ali više se nije vratio.
- Načelnik je glavni „krivac“ za sve ovo, a općina Lovinac je zbilja podrška i našoj obitelji da se sve ovo pokrene jer ja sam tu zaposlio suprugu, djecu… cijela obitelj radi. Složile su se ovdje lijepo kockice i kad se sve to i dalje posloži kako se planira, bit će ovdje u Lici lijepa priča, vidjet će te – kaže Anđelko kojemu oko vrata primjećujemo – šancov ovratnik.
- Ne pitajte ništa, poklopio me snijeg s krova na farmi krava koju radim s prijateljem. Dobro je prošlo, mogle je i gore…
Apartmani Topić nalaze se odmah do sanjkališta Cvituša, imaju dvadesetak ležajeva u pet apartmana koje iznajmljuju, imaju i veliku blagovaonicu, sjenicu ispred kuće, otvoreni grill, a vlasnici su Ivana i Željko Topić, rođeni Lovinčanin. Sestra Anđela sa suprugom bavi se medom i svi su jako gostoljubivi.
Jedna od najpoznatijih gostionica je Braja s obiteljskom tradicijom dužom od 100 godina, od pradjeda Stipurine, djeda Petra, njegova sina Luke zvanog Braja, pa sve do njegovih sinova...
- Nakon rata naš je objekt bio sravnjen sa zemljom i mi smo sve podizali iznova te nastavili obiteljsku tradiciju koja postoji još iz vremena kirijaša i razmjena poštanskih kočija. Malo pomalo smo širili sadržaje u ugostiteljstvu i smještaju, otac je vlasnik i OPG-a, proizvodimo ovce i lički krumpir, baziramo se na domaćoj hrani i autohtonim specijalitetima, a poput Cvituše i mi imamo malo sanjkalište što odlično funkcionira za naše goste iz Dalmacije kad dođu malo uživati u snijegu – kazao je Daniel Jurjević, Brajin sin.