Volonterke zadarskog azila za pse često nas zadive svojom neiscrpnom energijom da spašavaju odbačene i nezbrinute životinje, ali "ljubavna priča" koju su otkrile prije nekoliko dana na društevim mrežama mnoge je razgalila pa čak i – rasplakala.
Poznato je da se osim skrbi napuštenim ljubimcima u zadarskom azilu pruža mogućnost i udomljavanja što je najbolje moguće i trajno rješenje za svaku životinju. Posebno su ugroženi psi crne dlake koji se, pokazuju statistike, ni krivi ni dužni više napuštaju od drugih. Ipak ne udomljavaju se životinje tek tako, volonterke se moraju uvjeriti da je pas dobro prihvatio čovjeka i obrnuto i tek tada se daje "zeleno svjetlo" za novi dom. Ali među životinjama-korisnicima azila često se razvije i posebno čvrsto prijateljstvo pa čak i – ljubav. Lero i Naomi par je pasa koji je dugo živio zajedno u azilu i postali su nerazdvojni. Jednoga dana Naomi je udomljena, a Lero je ostao sam i tužan, bio je neutješan...
Prije 19 dana Naomi je nestala iz doma gdje je udomljena. Nakon 19-tog dana, Naomi je sama došla ispred vrata azila, sjela i čekala da joj otvorimo. Danas mi je život opalio šamar preko cijelog obraza, jer sam jednim dijelom odustala u sebi i pomislila najgore. Punih 19 dana Naomi je tražila put prema svom jedinom i pravom domu za koji ona zna, azil. Mjesto gdje se osjeća najsigurnijom i najvoljenijom na svijetu, koliko god to vama zvučalo nevjerojatno. S drugog kraja grada ona je uspjela pronaći put do nas. Onaj moment kad smo ju ugledali, to vam nažalost prepričati ne mogu, to su emocije neke druge dimenzije, neke za koje riječi još nisu izmislili. Za nekog je ona samo još jedan "običan" crni pas, nama je ona naše azilsko "dijete" o kojem brinemo već punih 5 godina. Večeras spavaj mirno curo naša, sad si kući! - objavile su volonterke na društvenoj mreži i objavom izazavale rijeke emotivnih reakcija.
Ubrzo su se Lero i Naomi opet susreli u azilu...
- Njih dvoje ponovno zajedno. Mislim da je on jedini koji joj se veselio više nego mi. Ne bi ste vjerovali koliko su jaka neka azilska prijateljstva. Nije to samo dijeljenje prostora od 0-24, to su neke posebne ljubavi. Tako je Lero ostao slomljena srca kad nam se Naomi udomila, uz sav trud da mu nađemo zamijenu za nju, nije išlo. Ma ni ona najljepša azilska pasica nije imala šanse kod njega. Kad se Naomi vratila u azil mislili smo da ju Lero neće prepoznati, a ako je prepozna da nema šanse da ju prihvati. Pa aloo, ipak mu je slomila srce...
Ma je nas zeznuo, ne da ju je instant prepoznao nego su to bili poljupci koji nisu za kameru. I eto ih, ponovno zajedno, obećali si da se više neće razdvajati osim ako to ne bude zajedno - napisale su volonterke u još jednoj emotivnoj objavi o "zaljubljenom paru" iz azila.
Puno je ovakvih priča s kojima se plemenite volonterke svakodnevno susreću u naporima da osiguraju napuštenim životinjama dostojan život. Iako se volonterke nikad ne žele isticati, doznajemo od posjetitelja azila kako su čitavo vrijeme korone radile i brinule se za pse. Često azil posjete ljudi ne samo u želji da udome neku životinju, već i da pomognu volonterkama barem tako što – prošeću pse kako bi bar malo osjetile život izvan kaveza, za što volonterke niti uz najbolju volju nemaju vremena s obzirom na broj životinja o kojima skrbe. Dobro dođe i pokoja vreća s hranom za pse, dekica koja više nije potrebna kući ili barem jedno obično hvala za sve što nesebično čine. Stoga ono najvažnije uvijek treba ponoviti: mislite li nabaviti svog kućnog ljubimca, nemojte kupovati pse, u zadarskom azilu ima divnih stvorenja koje ćete spasiti i pružiti im topli dom.
Baš poput Lera i Naomi.