Lijepa priča iz Vrsi: učiteljica Željana Popić svoje učenike svakodnevno uči plemenitosti i empatiji. Evo kojim se projektima ponose...

Drugu godinu za redom, trećaši iz Osnovne škole u Vrsima proveli su hvalevrijednu i plemenitu humanitarnu akciju „Srce za Zambiju". Ovo nije samo priča o njihovim velikim srcima i empatiji prema potrebitima nego i o inovativnom, naprednom i dinamičnom provođenju nastave za koje je zaslužna njihova druga mama, osoba koja je s njima svaki dan, s kojom dijele svoje tužne i radosne trenutke, s kojom se smiju, vesele, a i u konačnici uče.

Ona je Željana Popić, rođena Opuzenka koja je još prije tri desetljeća za vrijeme učiteljskog fakulteta odabrala Zadar za svoj stalni dom. U prosvjeti radi više od 23 godine te ima status „mentora". Prije tri godine na vlastiti zahtjev zatražila je premještaj iz matične škole u Ninu jer je osjetila da u Vrsima uz potporu roditelja i lokalne vlasti može raditi velike stvari – i uspjela je.

Pokazala je djeci, a i roditeljima da učenje može biti zabavno te da je samo potrebno nastavni sadržaj prilagoditi vremenu u kojem živimo. Učionica trećeg razreda je sve, samo ne klasična. Puno veselih boja, kutak za čitanje, kutak za matematiku – sve je prilagođeno učenicima. Uz interaktivno i zabavno učenje, učiteljica Željana s djecom provodi razne projekte u sklopu platforme eTwinning, gdje se učenici umrežavaju sa svojim vršnjacima iz cijelog svijeta. Popić ističe kako je kroz humanitarni projekt „Srce za Zambiju" imala potrebu probuditi empatiju i socijalnu osjetljivost kod djece.  

- Živeći u svijetu u kojemu je naglašen konzumerizam, najprije kod odraslih a samim time i kod djece, zaboravljamo često da postoji kutak u svijetu (pa i u našoj okolini), u kojemu ljudi ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe, a obrazovanje nije prioritet. Imala sam potrebu probuditi empatiju kod djece da sami zaključe da mi ustvari imamo sve, pa čak i previše, napominje Željana te objašnjava kako su se na početku upoznali sa svim (ne)prilikama s kojima se djeca u Africi susreću prilikom obrazovanja. 

- Dugo smo razgovarali o tome što sve mi imamo i koliko to cijenimo. Shvatili smo da se zapravo "razbacujemo" hranom, imamo sve što nam srce poželi i nadohvat ruke. Gledali smo slike i snimke djece u siromašnim krajevima svijeta, njihov način života i vidjeli da djeca Afrike često nisu u mogućnosti ostvariti mnoga temeljna dječja prava, napose pravo na obrazovanje. Budući da sam u tisku vidjela članak o djelovanju don Marina Ninčevića, odmah sam putem društvenih mreža stupila u kontakt s njim i priča se jednostavno zakotrljala.

Don Marino Ninčević, svećenik, teolog, znanstvenik i misionar održao je prošle godine u Vrsima predavanje o radu humanitarne zaklade te izgradnji dviju zgrada koje će u Zambiji postati dom za siromašne i nadarene studente. 

- Pozvala sam ga da dođe u našu školu, održi predavanje te progovori o svome iskustvu boravka u misijama. Predavanje je trajalo skoro dva sata, a muha se nije čula. 

Škola, klupa, bilježnica, učitelj ili učiteljica još su uvijek samo san za više od 38 milijuna afričke djece. Bez obrazovanja ta djeca gube priliku da ostvare svoje potencijale, izađu iz siromaštva i izgrade bolju budućnost za sebe, svoje obitelji i zajednice, ističe UNICEF na svojim mrežnim stranicama. Siromaštvo, nedostatak sigurnih školskih objekata, udaljenost škola te diskriminatorna uvjerenja društva prepreke su prema obrazovanju preko kojih djeca ne mogu prijeći. 

- Nakon predavanja o kojem su učenici još danima razgovarali i savjetovanja s roditeljima te stručnom službom, napisala sam projekt „Srce za Zambiju" koji je prošao na vijeću roditelja i školskom odboru, a ostalo je povijest,  ponosno i zadovoljno svjedoči Željana te napominje kako su kroz projekt omogućili školovanje za dvoje zambijske djece, a toliko će i ove godine. 

- Tijekom prošlogodišnje akcije prikupili smo 1300 kuna, a u prikupljanju je sudjelovalo nekoliko razreda. Ovogodišnja akcija nam je još uspješnija s obzirom na to da smo sami sudjelovali i prikupili približan iznos. Novac smo prikupljali prodajom božićnih ukrasa koje smo izrađivali kroz cijeli prosinac. Budući da u ovoj situaciji ne možemo normalno odrađivati neke odgojne predmete, svaki slobodni trenutak koristili smo za plemeniti cilj, navodi Popić.

Iako imaju tek deset godina, trećaši vrlo vješto koriste modernu tehnologiju (računala i mobitele) za učenje i usavršavanje nastavnog sadržaja.

- Odmah sam počela educirati učenike da koriste digitalne sadržaje, kako iskoristiti tehnologiju za obrazovanje, a ne samo za igrice. Svakodnevno radimo ponavljanja u CAHOOT-u, izrađujemo prezentacije i čak imamo svoju web stranicu. 

- Nakon svih provedenih projekata, bilo mi je žao da sve to ne možemo prikazati našoj lokalnoj zajednici kako bismo htjeli. Jednu večer sam sjela za računalo , malo "googlala" i došla na ideju da izradim našu vlastitu javnu stranicu. Tražila sam suglasnost roditelja, koji su naravno ponovo s oduševljenjem pristali da mogu objavljivati slike, članke i videozapise djece. Osigurala sam domenu svojim novcem i sad imamo stranicu na kojoj roditelji i javnost u realnom vremenu mogu pratiti aktivnosti u našem razredu. 

Učiteljica Željana zadovoljna je suradnjom s lokalnom vlasti, koja ih velikodušno podupire i pomaže.

- Zahvaljujem se načelniku Općine Vrsi, Luki Periniću koji je odmah po mom dolasku donirao klima uređaj te se uvijek, nesebično odazove kad to zatražimo, zaključuje Popić.