Kako je Višnjik postao jedna od kultnih nacionalnih dvorana?

Nije lako „kontrirati“ Mirku Novoselu, bivšem doministru za sport i hrvatskoj košarkaškoj legendi, kad kaže:

- Nema nikakvog opravdanja za gradnju nacionalnog nogometnog stadiona u Zagrebu. Mi imamo praktički dva kultna, nacionalna stadiona, Maksimir i Poljud. Valja naći načina i, dakako, sredstava da „zaokružimo“ Maksimir, te saniramo Poljud. Ne vjerujem nimalo procjenama, koje govore da je jeftinije izgraditi novi zagrebački stadion nego dovršiti Maksimir. Uostalom, tko bi igrao na tom novom stadionu, kad ne bi nastupala reprezentacija!? Rudeš i Lokomotiva, koji su sretni, ako na tribinama imaju 500 gledatelja!?
Ako, unatoč argumentiranom istupu iskusnog Novosela, i dalje traju dvojbe oko trajnog rješenja stadiona u Zagrebu, onda nema nikakvih, ama baš nikakvih dvojbi da zadarski Višnjik postaje jedna od kultnih nacionalnih dvorana. Svejedno, radilo se (jučer) o rukometu ili (prekjučer) o tenisu. Višnjik je prošle nedjelje bio sportska Meka domoljubima i prijateljima sporta iz Lijepe Naše i susjedne Bosne i Hercegovine. O tome su svjedočili transparenti s potpisima Knina, Posušja, Ogulina, Imotskoga… Privatne informacije govore nam da su u prelijepo zadarsko zdanje požurili i BB-boysi iz Slavonskog Broda, i „torcidaši“ iz Trogira, i Funcuti iz Šibenika…
U Višnjiku su nas prvi put prošli slatki srsi istinskog domoljublja, kad je prije 3 godine u polufinalu Davis cupa Marin Čilić , uz neviđenu potporu gledališta, prosto „gazio“ iskusnog ( i u tom trenutku dobro plasiranog) Francuza Richarda Gasqueta. Sve je „gorjelo“ i u meču s Amerikancima, dok smo na vanjskom terenu Višnjika „visili“ poslije neočekivanog Čilićeva poraza. Za razliku od famoznog teniskog susreta Davis cupa, odigranog prije 10 godina sa Česima u Poreču, gdje su češki turisti povicima nadglasali domaću, gotovo kazališnu publiku.
Rukometni susret Hrvatska – Srbija samo je potkrijepio ranije zadarsko iskustvo, kad je riječ o nastupima hrvatskih selekcija u Donatovu gradu. Za razliku od nekih naših „mudraca“, kojima je ušla u krv navada da „glume“ članove Hrvatskog helsinškog odbora i sličnih udruga, izbornik Srbije Nenad Peruničić reagirao je i ljudski, i sportski.
- Volio bih da imam takvu atmosferu na svakoj utakmici. Samo kroz takve atmosfere moji mladi reprezentativci mogu postati pravi igrači- kazivao je srpski izbornik i gorostas, kojega pamtimo kao jednog od najboljih vanjskih šutera Europe.
Mnogi Zadrani bi bili još sretniji da se „teniska“ i „rukometna“ atmosfera u Višnjiku ponovi na utakmici košarkaške reprezentacije.
Svjesni da su presahnuli zadarski inkubatori , nema sumnje, i jedan od uzroka posrtanja hrvatske košarke. Prisiljeni smo, stoga, još jednom citirati Mirka Novosela:

- Nema sreće hrvatskoj košarci bez Drniša i Sinja, a kamoli bez jakog Zadra, Splita i Šibenika!
Subotnji neprihvatljiv incident na košarkaškoj utakmici Zadar – Škrljevo u Jazinama ne možemo logično povezati sa sjajnom atmosferom na utakmici Hrvatska – Srbija, ali ga možemo objasniti čašom žući, koja se prelila kod prosječnog zadarskog prijatelja košarke. U krivom trenutku i na krivom mjestu.
Legendarne Jazine nisu zaslužile da budu poprište obračuna podivljalih navijača(!?) i policije. A mir je kao nikad bio potreban košarkašima Zadra. Poslije poraza s MZT-om zadarski se brod nagnuo prema Drugoj regionalnoj ligi, gdje se nerijetko ide na put brdovitim cestama od Vardara pa do Triglava.
Jednako tako, rukometni spektakl u Višnjiku nije bio nimalo u skladu s aktualnim stanjem u dalmatinskom rukometu. Rado pamtimo zadarske rukometne velikane poput Ivana Ninčevića i braće Valčić, ali ne možemo od straha da ne preskočimo nekog važnog u nabrajanju ostalih dalmatinskih rukometnih reprezentativaca: Balić, Metličić, Čavar, Jelčić, Kaleb, Dominiković, Čupić, Vranković, Šipić, Vuković, Sršen, Gojun, Božić-Pavletić, Matulić, Jerkovići, Ivić, Mandalinić, Vukić, Peribonio…
Samo se Dubrovnik i rukometna škola „Balić- Metličić“ trenutačno otimaju (ispod)prosječnosti, koja je sivim nijansama obojila dalmatinski rukomet. Nekadašnji gigant( i plodni inkubator) Mehanika iz Metkovića koprca se u sredini ljestvice južne skupine Prve hrvatske lige, koja je zapravo druga liga, jer prvu tituliramo Premijer ligom. Split je silno blizu padu u još niži rang, gdje, osim već spomenute RK „Balić Metličić“ ,nešto u svom romantičarskom stilu pokušava dobri, stari Vlado Stenzel (85), koji sanja prvoligaša i dvoranu u Vodicama.
TV -izjava novog(starog) predsjednika Hrvatskog rukometnog saveza Tomislava Grahovca u poluvremenu zadarske utakmice Hrvatska – Srbija o tome „kako valja pomoći dalmatinskom rukometu“ djelovala je, ruku na srce, više kurtoazno nego programski ili sustavno.
Pri kraju kolumne u stilu Arsenove „Sve me vodilo tebi“, vraćamo se Poljudu sa starom željom da se atmosfera iz Višnjika ponovi na službenoj utakmici hrvatske nogometne reprezentacije na splitskom stadionu. Sa saznanjem da u Hajdukovu taboru mogu kao „kontra“ tome prevladati samo iracionalni razlozi. Službenu hrvatsku nogometnu scenu napustili su „splitski neprijatelji broj jedan i broj dva“(čitaj: Zdravko Mamić i Damir Vrbanović).Izbornik Zlatko Dalić se , kao deklarirani hajdukovac, izjasnio za dolazak „vatrenih“ u Poljud. Baš kao i novi prvi operativac Marijan Kustić. Nije vrag da Hajdukovu vodstvu smeta potpredsjednik HNS-a i povjerenik za suđenje, Šibenčanin Ante Kulušić!? Možda autor ovih redaka ima selektivno pamćenje, ali ne sjećamo se ovoproljetne utakmicu u kojoj je Hajduk teže oštećen nekom sudačkom odlukom!