- Cilj mi je osvojiti Svjetsko prvenstvo! - kaže Marjan Bagavac, 15-godišnji kickbox borac iz KBK Palestre iz Benkovca koji se krajem prošlog mjeseca iz Budimpešte sa Svjetskog kupa vratio sa zlatnom medaljom.
Došli smo u Benkovac posjetiti ga na mjestu gdje trenira. Teretana je to koja ni po čemu ne zaostaje za teretanama u Zadru, Splitu ili Zagrebu, a pruža Marjanu i cijelom klubu Palestri kvalitetne uvjete za rad. Uz to, tamo treniraju i brojni rekreativci.
- Jedino što mu ovdje nedostaje su kvalitetni sparinzi, fali mu sparing partnera koji bi ga činili još boljim - kaže nam trener Matej Lebo, kineziolog i također kickboxač s velikim iskustvom od preko 500 borbi.
Marjan je miran, vedar, na prvi pogled nikada ne bi rekli da se bavi kickboxingom, a još manje da ima samo 15 godina. Ne samo zato što je već sada visok 195 centimetara, nego i zbog discipline i pristupa.
- Prvi je razred srednje škole, a najjači je u školi, jači od četvrtaša - smije se trener.
Marjan je inače porijeklom iz srednje Bosne, njegovi roditelji su se doselili u Benkovac poslije rata. Odnos domaćih prema došljacima nije bio uvijek najsrdačniji, no vremenom su tenzije nestale, a ljudi su se udomaćili. O tome najbolje govori i Marjanov uspjeh kojim se ponosi cijeli Benkovac. Ovakav rezultat u međunarodnoj konkurenciji je iz Zadarske županije, do sada, ostvario samo njegov trener, koji je također porijeklom iz srednje Bosne.
Unatoč napornim treninzima, Marjan u školi problema nema, uspijeva kombinirati školske i sportske obveze. Završio je prvi razred srednje škole u Benkovcu, smjer strojarski računalni tehničar. Zbog posvećenosti kickboxu, plan mu je nakon srednje škole otići na studij kineziologije i tako se održati u sportu čak i nakon eventualne profesionalne karijere.
- Treniram pet do šest puta tjedno. Pred Svjetski kup u Budimpešti, ali i pred druga veća natjecanja, dok je trajala škola, tu u dvorani bih bio u 5:30 ujutro da odradimo trening, nakon toga bih išao u školu i onda popodne opet na trening.
Ima veliku podršku obitelji od samog početka, što mu puno znači. Roditelji i dvije sestre su bili uvijek uz njega još od osnovne škole kada je i krenuo u kickbox. Počeo se baviti ovim sportom u petom razredu.
- Prije sam nešto malo trenirao nogomet, a onda sam u petom razredu počeo tu u Palestri i odmah mi se svidjelo. Jednostavno sam htio probati, nije da sam imao nekih očekivanja. Nijedan drugi sport me nije privlačio pa sam došao tu i evo, dobro je ispalo.
- Sjećam se u početku Marjanovog treniranja, njegov otac mi je rekao da ako u mjesec dana ne bude mogao napraviti deset sklekova da će ga ispisati - prisjeća se trener uz smijeh.
Ubrzo je mogao deset sklekova, ali i ne samo to. Nakon nekih godinu dana treniranja, trener ga je poveo na turnir samo za probu, da vidi kako će se snaći.
- Pomeo je protivnike. Prvih pet ili šest turnira na kojima smo bili je osvajao samo zlatne medalje - prepričava nam trener.
Vrlo brzo je napredovao tehnički, a naglo je i tjelesno rastao, s time da je još u razvoju.
- Veliki je potencijal. Prije svega ima jako dobru genetiku, to je jako važno reći. Jako je vrijedan i predan treningu, ne odustaje. Uz to, ima dobar osjećaj za borbu, to nemaju svi. Tehnika udaraca mu je jako dobra, to najviše i treniramo jer je cilj je da se udarci dovedu do automatizma, da ih bez razmišljanja izvodi u borbi. Kondicijski se isto izdvaja od konkurencije, radimo više specifičnu kondiciju kroz sam kickbox - navodi trener
- Međutim, ono što bih najviše od svega htio istaknuti je to da on ima i dosta treninga van dvorane. Ima odličnu podlogu u smislu da dolazi iz radne, disciplinirane obitelji u kojoj se ne dopušta odustajanje. Zato je ovako vrijedan.
Naime, Marjan svako jutro radi naporno u polju s lubenicama, krumpirima, paprikama, tako da i kad nisu pripreme, ima po dva treninga na dan.
- Evo jutros smo 20 tona lubenice podigli na kamion, tako da sam rad na snazi i poduplao, a tako vježbam i primanje udaraca - smije se Marjan.
Marjan također kaže da se ističe svojim ozbiljnijim pristupom sportu od onog koji imaju njegovi protivnici, ne samo u Hrvatskoj. Navodi da mu je tehnika najjača komponenta.
- Što se snage tiče, tu imam još prostora za napredak, na tome radimo. Po pitanju kondicije sam dosta dobar, tu se ubijamo isto, pogotovo kad se pripremamo za neko natjecanje. Imam i dobar osjećaj za borbu, ali ključno je to što više treniram od svih drugih.
Trener ga hvali kako je taktički dobar, i da se zna prilagoditi protivnicima, ali ipak, kad krene borba, važniji od taktike je osjećaj za borbu i karakter.
- Na primjer u Budimpešti su svi bili teži od njega, snažniji, ali teži, što je njegova prednost jer ne mogu se kretati koliko i on, ta masa izmara. Rekao sam mu da protiv njega ne mogu izdržati duže od druge runde, da ih dovede do stanja zadihanosti - kaže trener.
Ipak, prvu borbu je riješio u prvoj rundi, udarcem nogom u trbuh kojega protivnik nije mogao podnijeti.
- Nešto slično kao u meču legendarnog Mirka Filipovića Cro Copa protiv Boba Sappa - povlači paralelu Marjanov trener.
Podsjetimo, Svjetski kup je osvojio u juniorskoj konkurenciji u kategoriji do 94 kilograma u kojoj se natječu momci od 17-18 godina, što Marjana čini najmlađim među njima. No, ne samo najmlađim nego i daleko najlakšim jer su protivnici bili svi od 100 do 110 kilograma. Pobijedio je nizom protivnike iz Kuvajta, Mađarske, Njemačke i Crne Gore.
Inače, na Svjetskom kupu se nastupa u sklopu kluba, a na Svjetskom prvenstvu se nastupa u okviru reprezentacije.
Marjan svakako ima planove ostati u kickboxu i volio bi se okušati i profesionalno.
- Zašto ne, volio bih se boriti u low kick disciplini, baš u toj jer je slična kick lightu. U low kicku se borbe održavaju u ringu, a dosad sam se borio u kick light disciplini na tatamiju jer discipline u ringu su dopuštene tek od juniora. Jako volim udarce koljenima, to mi je možda najdraže.
Sada ga čeka početak priprema za svjetsko prvenstvo krajem kolovoza, a u kolovozu ide na jaki kamp u Splitu u kojem će imati prilike još puno toga naučiti.
- Tamo će biti poznati treneri kao što su Robert Soldić i Mladen Brestovac i tih tjedan dana treniranja u tom okruženju će mu puno značiti za napredak i pripremu za svjetsko prvenstvo. Najviše će mu biti od koristi tamošnji sparinzi.
Kratkoročni cilj je osvojiti to svjetsko prvenstvo, priliku za to će imati već krajem kolovoza, ali postoji i dugoročni cilj. Svjetski kup u Budimpešti je osvojio u juniorskoj konkurenciji u kategoriji do 94 kilograma u kojoj se natječu momci od 17-18 godina, što Marjana čini najmlađim među njima. No, ne samo najmlađim nego i daleko najlakšim jer su protivnici bili svi od 100 do 110 kilograma. Pobijedio je nizom protivnike iz Kuvajta, Mađarske, Njemačke i Crne Gore. Uz to, ovo mu nije bio prvi Svjetski kup, osvojio je već u Austriji prošle godine jednog, tada u kadetskoj konkurenciji u kategoriji do 69 kilograma. Inače, na Svjetskom kupu se nastupa u sklopu kluba, a na svjetskom prvenstvu se nastupa u okviru reprezentacije.
- Osvajanje seniorskog svjetskog prvenstva je ono čemu težimo. To bi bila kruna svega onoga što smo radili otkada je došao ovdje kao dijete od nekih 11 godina - zaključuje trener, a Marjan potvrđuje.
Nadamo se da će im se cilj ostvariti, a svakako ćemo pratiti Marjanove daljnje uspjehe. Sigurni smo da će ih nastaviti nizati.
