Na području Starigrada-Paklenice građani su pomogli znanstvenicima pronaći velikog kita koji je i snimljen, nakon čega se izgubio u moru iznad kojega se pojavila oluja pa se potraga morala prekinuti. O tome su nas izvijestili članovi Instituta za zaštitu i očuvanje mora Plavi svijet kojima se posrećilo da nakon višednevne poitrage, ali i pomoći građana, lociraju najvećeg stanovnika Jadranskog mora i drugog po redu najvećeg sisavca na zemlji.
- Nakon uspješne akcije potrage za velikim kitom u Velebitskom kanalu želimo se zahvaliti svim građanima koji su se u akciju uključili šaljući nam informacije o svojim opažanjima, svoje video snimke i fotografije i svoje pozitivne komentare i podršku. Tijekom dva dana primili smo više od 100 dojava i poziva što nam je pomoglo utvrditi kako se u Jadranu ne nalazi samo veliki kit u Velebitskom kanalu već su u sjevernom Jadranu bila najmanje dva velika kita! Također, zahvaljujemo medijima na podršci koju su iskazali kroz praćenje naše kampanje kojom smo pozivali građane da nam dojave svoja opažanja velikog kita i što prenose informacije koje doprinose edukaciji i podizanju svijesti javnosti ne samo o pojavi velikog kita već i o pravilima ponašanja uz životinju te potrebi zaštite i očuvanja okoliša – kazao nam je Grgur Pleslić, biolog i član tima koji je tragao za kitovima u Velebitskom kanalu.
Cilj njihovog javnog poziva bio je prikupiti informacije o fizičkom i zdravstvenom stanju velikog kita koji je najmanje pet dana boravio u Velebitskom kanalu. Također, željeli su fotografirati kita kako bi uspoređujući fotografije s onima u katalozima njihovih kolega u Sredozemlju utvrdili je li ta životinja zabilježena negdje već ranije i od kuda je došla u Jadran. Akcija je pokazala kako je u nekim prilikama građanska znanost tj. sudjelovanje javnosti u prikupljanju podataka potrebnih znanstvenicima, jedan od najučinkovitijih načina brzog prikupljanja potrebnih informacija o stanju u okolišu. Naime, stručnjaka koji se svakodnevno profesionalno bave istraživanjem velikih morskih kralješnjaka je malo, te unatoč napornom terenskom radu (imaju samo dva plovila!) nikada neće moći pokriti cjelokupno područje mora. Zato su im dojave ljudi, „građana znanstvenika“ koji dojavljuju svoja opažanja iz okoliša, neophodne da brzo i učinkovito mogu utvrditi pojavu novih ili rijetkih vrsta ili promjena u okolišu.
- Veliki kit (Balaenoptera physalus) zahtjevna je vrsta za istraživanje i praćenje. Životinja nakon nekoliko udaha i izdaha zaranja i pod morem ostaje dulje od 30 minuta (prosječno vrijeme urona životinja koje se ne hrane je oko 60 minuta!). Tijekom zarona kit pliva brzinom od nekoliko čvorova te kad ponovo izroni da udahne obično je toliko daleko da ga je teško (ili nemoguće) ponovo opaziti. Stoga iako su u Velebitskom kanalu bila naša dva istraživačka tima s plovilima i unatoč brojnim dojavama o tome gdje je kit opažen, kita nismo uspjeli pronaći. Opet smo se nakon opetovanih poziva i dojava o opažanju kita u okolici Starigrada-Paklenice i otoka Ražanca ciljano uputili u to područje. Vrijeme nam nije išlo na ruku s obzirom da se grmljavinska oluja približavala iz više smjerova. Unatoč tome, kita smo pronašli oko podneva ispred Starigrada-Paklenice. Prilikom našeg, na žalost, kratkog susreta s kitom uspjeli smo napraviti nekoliko fotografija te nismo utvrdili da je životinja izgladnjela ili lošeg fizičkog stanja. Također, smatramo da se radi o odrasloj jedinki dugoj 15-tak metara. Fotografije koje smo napravili na žalost nisu dovoljne kvalitete i vjerojatno neće pomoći foto-identifikaciji (iako se na leđnoj peraji vidi jasan urez!) no ostaje nada da ćemo kita ili kitove susresti još koji puta tijekom njihovog boravka u Jadranu jer već stižu nove dojave o opažanjima u Kvarneru – kaže nam ushićeni Pleslić.
Postoji uvriježeno mišljenje da veliki kit samo slučajno zaluta u Jadran, međutim on se redovito pojavljuje u otvorenom moru južnog Jadrana i u Jabučkoj kotlini. Sredozemni veliki kitovi, unatoč relativno lakom pristupu Atlantskom oceanu, iz Sredozemnog mora ne izlaze. Oni samo u Sredozemlju poduzimaju sezonske migracije u potrazi za plijenom – prvenstveno krillom, malim planktonskim račićima kojima se hrane. S obzirom da Jadran i Sredozemno more općenito nisu izuzetno produktivna područja kao što su ona uz npr. sjeverni i južni zemljin pol, veliki kitovi stalno se kreću u potrazi za hranom. Tijekom ljeta najveći ih je broj u Ligurskom i Provansalskom priobalju gdje se hrane i uglavnom u jesen na svijet donose mladunce. No početkom jeseni iz tog područja odlaze. Kuda i kako prepoznaju lokalna područja u kojima se povremeno pojavljuje znanstvenicima nije poznato. Kako utvrđuju vrijeme kad u Jadranu za njih ima hrane isto tako im nije poznato. Hrane li se možda i u sjevernom Jadranu također je tajna. Upravo zato pratiti opažanja kitova u Jadranu mogu pomoći da otkriju neki dio tih njihovih“ tajni“.
- Nakon uspjeha ove akcije, pozivamo građane, ribare, moreplovce, šetače i kupače da nam i dalje dojavljuju svoja opažanja velikog kita kako bi mogli i dalje pratiti njihov boravak u Jadranu te u konačnici utvrditi kako su sigurno otišli – ističe Pleslić.
Doznali smo i lako se ponašati u blizini kita, ako primijetite njihovo prisutstvo.
- U slučaju da opazite kita nemojte ga proganjati ili mu se približavati! Posebice se to odnosi na slučaj ako životinja uđe u neko pliće područje ili uvalu. Unatoč svojoj veličini, veliki kitovi izuzetno se dobro snalaze i u plićim i zatvorenim prostorima. Ako se kit nalazi u takvom okruženju proganjanje, pokušaji „spašavanja“ životinje i pokušaji da se životinju „usmjerava“ plovilima prema izlazu i slično mogu kod kita uzrokovati paniku te se životinja zbog straha i pokušaja da pobjegne može ozlijediti ili nasukati. Istovremeno, ako se životinji da dovoljno vremena da se u miru upozna s prostorom ona će bez problema pronaći izlaz. Stoga savjetujemo da životinju promatrate održavajući razmak od najmanje 50-tak metara – savjetuju stručnjaci Instituta Plavi svijet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....